Uoči današnje proslave Dana RS-a, Milorad Dodik, entitetski predsjednik, podijelio je novu turu odlikovanja: predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu ovaj je put pripao Orden Republike Srpske na ogrlici za naročitu patriotsku brigu i ljubav prema Srpskoj.

Dvostruki osvajač američke crne liste najavio je da će lično uručiti svoje najnovije priznanje ruskom predsjedniku, pa se posvetio ostalim kućnim nagradama i nagrađenima, sve s ciljem da što više prašine podigne oko obilježavanja praznika koji je Ustavni sud BiH proglasio protuzakonitim i neustavnim i zbog koga mu je prošle sedmice pisao i visoki predstavnik u našoj zemlji Christian Schmidt.

Dodikovo udvaranje

OHR je i blagovremeno, krajem prošle godine, upozorio vlasti RS-a na problematičnost izbora 9. januara za praznik, podsjećajući da Dayton - u najizvornijem obliku - obavezuje da se uvaže pravne činjenice, poput presuda kreatorima genocida Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću, koji su osuđeni ratni zločinci, i treba ih tako tretirati, a nikako herojima.

Odgovor iz Banje Luke stigao je promptno: ovogodišnja proslava organizirana je u Istočnom Sarajevu, valjda da se bolje vidi i čuje, ali i da se nahrane radikali zaraćene strane. Srećom po sve nas, policije se - i Federacije i RS-a - doimaju profesionalno, podsjećaju na već ustaljenu suradnju i očito ne pristaju na dolijevanje ulja na vatru.

A materijala za plamen ne manjka: iz jakih državnih uporišta u Moskvi lansiran je geopolitički horoskop za 2023. godinu koji Evropskoj uniji predviđa “uzbuđeno i toplo stanje jer se odlučila proširiti na istok na račun ruske zemlje i smatra da je ono što se događa u Ukrajini njena, a ne ruska stvar”, a za Zapadni Balkan, prozivajući Kosovo i Bosnu i Hercegovinu, RIA tvrdi da bi “moglo doći do eksplozije”.

Na ozbiljnost ovih prijetnji u Oslobođenju i na O kanalu upozorio je Bojan Kostreš, lider Lige socijaldemokrata Vojvodine, koji uopće ne sumnja u rusku ambiciju da osim u Ukrajini zapali ratni plamen još negdje, no Čankov nasljednik upravo zbog toga očekuje aktivniji evropski i angažman SAD-a na postizanju dogovora Srbije i Kosova, odnosno vjeruje u podršku međunarodne zajednice našoj zemlji da ubrzamo reforme i tako se značajnije fokusiramo na euroatlantske integracije.

Deutsche Welle, pak, baveći se istom temom, podsjeća na komentar dugogodišnjeg ruskog ambasadora u BiH, a danas u Srbiji, Aleksandra Bocan-Harčenka, koji je kandidatski status naše zemlje ocijenio kao “vrlo opasnu stvar koja uključuje obustavljanje veza i suradnje RS-a s Ruskom Federacijom”. Njemačkom analitičaru, naravno, važni su stavovi vođstva SNSD-a pa izdvaja izjavu Nebojše Radmanovića, koji vapi za više utjecaja Rusije u BiH, te samog stranačkog prvaka za koga napominje da je jedan od rijetkih dužnosnika koji posjećuju Putina.

Pa citira Dodikovo udvaranje Moskvi i njegove kritike na račun Zapada, EU, SAD-a, visokog predstavnika u BiH. Deutsche Welle je za sugovornika o ovoj temi odabrao Darka Trifunovića, direktora Instituta za nacionalnu i međunarodnu sigurnost u Beogradu i vojnog analitičara, koji ukazuje kako ruska propagandna mašinerija danonoćno “pokušava podijeliti društva balkanskih država, izazvati nemire, sukobe, a sve to na refleksiji straha koja se emitira iz Kremlja”. Trifunović upozorava i na široko razgranatu rusku mrežu na Balkanu “u koju se dugo ulagalo i plaćali ljudi”, od suradnika, agenata, novinara, navodnih nevladinih organizacija, web portala, veleposlanstava, sve do suradnje s organiziranim kriminalom.

Po njemu dileme nema: “Rusija želi, po tko zna koji put, probati zapaliti Balkan.”

Mostarski profesor Sandi Dizdarević, stručnjak za sigurnost, također sugovornik Deutsche Wellea, uvjeren je da bi otvaranje balkanskog žarišta značilo uvođenje Evrope u jednu vrstu rata. Ne vjeruje u “eksplozivni” scenarij, ali kaže: “Ako znamo da su ruske službe preko mreža iz Srbije imale utjecaj i izravnu umiješanost u Sjevernoj Makedoniji, a potom i Crnoj Gori, onda je jasno da neće odustati. Sve se odvija preko ‘naših’ ljudi koji su pristali tako ‘igrati’ i širiti ruski utjecaj.”

Za njega je ključ otkrivanje ruskih aktera, vjeruje da neformalna mreža profesora sa prostora bivše Jugoslavije, koji razmjenjuju podatke i rade na sprečavanju ruskih želja, ima efekata, a njemački analitičar u prilog ove teze nudi ekonomske podatke koji nesumnjivo dokazuju da balkanske zemlje s Rusijom imaju zanemarivu trgovinsku razmjenu i da su zapravo sve ekonomijom okrenute Zapadu. Uz napomenu kako su “emotivne veze s Rusijom” druga priča.

Što me je podsjetilo na zanimljivo gostovanje Ante Tomića u emisiji “24 minuta” Zorana Kesića, u kojoj je splitski pisac, dajući svoju prognozu na koju će stranu Srbija, ispričao kako je Rusija, kao ozbiljna država, uprkos ratu dokumentirala šarolikost svoga stanovništva. I prebrojala 1.500 Srba na svojoj ogromnoj teritoriji, a u glavnom gradu Austrije ima jedan “mali srpski Beč” koji broji 100.000 ljudi! To su podaci koji potpuno isključuju, barem za Tomića, svaku dilemu, međutim balkanska sklonost emotivnim vezama nesumnjiv je alat za svakovrsnu zloupotrebu.

Da je drugačije, ne bi Vučić još uvijek pehlivanio na dvije stolice, tobože svjestan važnosti srbijanskog puta ka Evropskoj uniji jednako kao i značaja ruske podrške za očuvanje vekovnih srpskih ognjišta na Kosovu.

Manevarski prostor

No, jasno je kao dan da se i njegov manevarski prostor smanjuje, kao što postaje bjelodano da Milorad Dodik čini sve kako bi Bosnu i Hercegovinu održao taocem dosadašnjih politika. Posvađana BiH, bez provedbe izbornih rezultata, problem i crna evropska rupa, njegova je (pro)vidna strategija koju, istina, realizira u etapama: prva je bila dočepati se vlasti, što je uspio zahvaljujući i CIK-u BiH i sramnom zatvaranju očiju pred izbornim prevarama.

Druga je na djelu i pratimo je iz sata u sat kroz njegovo razbijanje sporazuma sa osmorkom i HDZ-om koji je punovažno potpisao, što stidljivo priznaje i štab Dragana Čovića, iako posljedice trpi osmorka koja je, zabavljena unutarnjim kadroviranjem, i uz nesebičnu pomoć SDA, postala šestorka. Treća faza nas tek čeka i može se nazvati instaliranjem Moskve na granicu EU u Gradišci.

Za sve to vrijeme, u dijelu Federacije gdje su vlast osvojile bošnjačke i građanske stranke, najveća se bitka bije protiv međunarodne zajednice. I to onog njezinog zapadnog dijela. Protesti protiv visokog predstavnika prerasli su u antiameričku histeriju na društvenim mrežama, a angažirani botovi ne kriju da su spremni halaliti i Djeda Mraza da bi namakli ovdašnje ordene za naročitu patriotsku brigu i ljubav prema (radikaliziranim) Bošnjacima. Baš kao da CIA prijeti novim ratovima na Balkanu i u BiH.

(Oslobođenje)