Razgovarao: Darko OMERAGIĆ

Zapadni Balkan je meki trbuh i plodno tlo za ugrožavanje stabilnosti cijele Evrope o čemu svjedoče stravični ratovi koji su se ovdje odvijali 90-ih godina prošlog vijeka, a sada gledamo reprizu ugrožavanja mira na ovim prostorima koja dolazi s Istoka, poručuje na početku razgovora za "Slobodnu Bosnu" gepolitički analitičar iz Zagreba Denis Avdagić.

Rat u Ukrajini je otvorio priliku da se ponovo razgovara u Evropskoj uniji o zemljama Zapadnog Balkana, tvrdi on, te podsjeća na pokušaj puča u Crnoj Gori i političku krizu koja drma tu zemlju, bez obzira što je ta zemlja ušla u NATO.

"Tu je Makedonija koja je morala mijenjati ime, odnos Srbije i Kosova djeluje kao Gordijev čvor koji je nemoguće riješiti, a u biti je rješenje vrlo jednostavno i na kraju je tu Bosna i Hercegovina u kojoj ne znamo ko je veći uteg i ima li onih koji ne žele biti teret nego pogurati tu zemlju naprijed ako ni zbog čega drugog, onda zbog vlastite djece i budućnosti. Dakle, gdje smo? Hrvatska je od zemlje razorene ratom dogurala do jedne od 15 država članica EU, Schengena, NATO-a i Eurozone. To je sada jedna od 15 temeljnih i najčvršćih saveznica u Evropi, a 90-ih godina je to bila zemlja sa trećinom okupirane teritorije. BiH je dobila Dejtonski sporazum i tek sada je jasno da ne možete imati državu u državi i očekivati napredak kao post-ratno društvo. Želim reći da zbog toga prema BiH postoji dug međunarodne zajednice prema BiH kao međunarodnom protektoratu. EU i SAD su pomogle da se rat u BiH završi, a sada je vrijeme da pomognu da BiH napreduje", kaže Avdagić.

"STISNUTI POLITIČARE ZA NAPREDAK"

Naš sagovornik ističe da je vlast u BiH takva – kakva jeste i da s njom treba igrati oprezno. Ovu vlast treba stisnuti kako bi se osigurao napredak zemlje, inače će doći do depopulacije i zaista je vrijeme da se svi zapitamo šta će se desiti ako već u ovoj godini ne bude napravljen ozbiljan napredak u funkcionalnosti BiH.

"Vrlo slično je i po pitanju odnosa Srbije i Kosova gdje se došlo do zida. Ako stanje ostane ovakvo u nekom trenutku će eksplodirati. Ljudi u nekom momentu znaju uzeti pravdu u svoje ruke bili u pravu ili ne, s koje god strane da se nalaze i tako često počinju situacije koje se ne moraju nužno razviti u prave ratove, ali se mogu razviti u stanje propale države. Već sada imamo puno kriminala, ali kada dobijete kriminal povezan s terorizmom onda dobijete situaciju kakvu imate na Bliskom istoku.

Prednost Zapadnog Balkana je u tome što su njegove zemlje bez obzira na sve zasad sigurne zemlje i ne smije se dozvoliti da sadašnja sigurnost sutra postane potpuna nesigurnost za život na ovom prostoru. Znamo gdje su konkretne prepreke na bh. putu ka NATO-u i ne treba biti naivan i praviti se da one ne postoje. Izjave o bh. napretku ka NATO-u mogu biti realne samo u situaciji promjene ustavnog ustrojstva BiH. To je prvo pitanje za one koji kažu da će BiH napredovati ka NATO-u čiji sam pristalica. Bilo je momenata u kojem je bh. putu ka NATO-u mogao biti brži, ali tada za to nije bilo sluha u NATO-u koji je postavljavao kriterije koji su bili posve nerazumni, poput rješavanja problema koji su daleko iznad pitanja samog članstva", rekao nam je Avdagić.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić je nedavno najavio „odleđivanje odnosa Srbije i Hrvatske“, pa je s tim u vezi u Zagreb poslao ministra vanjskih poslova Ivicu Dačića. Avdagića smo pitali o kakvoj se sada igri srbijanskog predsjednika radi.

"Strah me da će zatopljavanje odnosa s Hrvatskom Srbija ići u zaleđivanje odnosa s BiH. Nažalost, ne vidim korektan odnos srbijanskog vodstva, a posebno Vučića u kontekstu regije. Ne vidim njegovu iskrenu želju da se ide u pomirbu i sređivanje odnosa. To je igranje toplo-hladno.

Ako će Vučić danas davati dobre izjave, onda će sutra Ana Brnabić reći nešto što će poremetiti odnose ili će se javiti Dačić ili čak i Aleksandar Vulin koji je opet na vrlo bitnoj poziciji. Imamo ljude čija prošlost, pa čak i da maknemo Vučića kao takvog, ne govori kako se radi o onima koji su iskreno zainteresirani za sređivanje odnosa, pa čak i oni koji su relativno novi na toj političkoj sceni, poput Ane Brnabić. Njene izjave su sve, samo ne pomirba i smirivanje situacije. Trebaju učiniti puno više da nam dokažu da postoji realna želja za smirivanjem situacije. Dačić, bez obzira što je bio u neposrednoj blizini hrvatskog premijera, nije dobio priliku da s nim razgovora, niti će se ta prilika otvoriti u skorije vrijeme. Čak mislim da Hrvatska Vučiću neće dopustiti ulazaka u zemlju u dogledno vrijeme, pogotovo ne nakon onog višemjesečnog Vučićevog sramnog pokušaja da dokaže kako je njegov cilj samo pijetet prema ubijenim ljudima u Jasenovcu“, ističe Avdagić, te pojašnjava u čemu je problem:

"Bojim se da Vučić zaboravlja nešto čega je bio dio i sam, a to je genocidna ideja koja se provodila pod Miloševićevom politikom. Tu su glavni bijesni psi bili on, Šešelj i još nekoliko njih koji su predvodili tu agresivnu politiku. Taj recept Vučić primjenjuje i danas, ali samo u retoričkom smislu. Sada više nije on onaj najgori. On je sada Slobodan Milošević, a našao je svoje šešelje i vučiće. To je poanta. Ipak, nadam se da Vučić može naći snage da iskorači iz svega toga. Ako se to desi i ako razriješi odnose u regionu možemo mu se zahvaliti. Međutim, nakon višegodišnjeg praćenja njegove retorike nisam optimista. To jesu ljudi s kojima možete postići dogovor iako ne mislim da je taj dogovor došao iz dubine njihove duše. To može krenuti samo ako međunarodna zajednica odluči da se ovo područje sredi", naglašava Avdagić.

APLAUZ KREMLJA DODIKU I MILANOVIĆU

Ponašanje Milorada Dodika i dodjeljivanje ordena Vladimiru Putinu je plod njegove samostalne odluke, smatra zagrebački analitičar. Neki drugi motivi stoje iza Dodikovog ponašanja. No, ne treba zaboraviti da su i izjave hrvatskog predsjednika Zorana Milanovića vrlo toplo dočekane u Kremlju. Zbog toga se Milanoviću lično zahvaljuje Sergej Lavrov, šef ruske diplomatije. Nikome u Hrvatskoj nisu jasni Milanovićevi stavovi.

"Dodik i Milanović očito imaju partnerski odnos s Rusijom, ali je malo za vjerovati da im već nisu stigle ponude da napuste takav odnos. Neke stvari se ponekad čine jasnim, ali treba proniknuti u njihovu suštinu. Sada kreće ciklus pritisaka da se Dodik proglasi personom non grata za cijelu EU. To bi bila velika promjena i treba sada vidjeti je li on violjan da to izbjegne ili će ići do kraja za „majčicu Rusiju“. Recimo, ne vjerujem da bi Vučić sebi dozvolio da ide kraja, ali će biti zanimljivo da li će sebi dozvoliti da Srbija uđe u status u kojem je Turska, a to je da bude zemlja-kandidat za članstvo u EU s kojim se ne pregovara", rekao je Avdagić.

I ko onda drže konce u rukama na Zapadnom Balkanu – Evropska unija i SAD ili Rusija, pitali smo na kraju Avdagića:

"EU ovdje forsira jačanje demokracije i vladavine prava, smnjenje korupcije, slobodu medija. To su stvari od kojih bi građani imali koristi i diže njihov standard. Možda jedan dio građana nije svjestan koliko je to bitno i zašto to rade zapadne zemlje koje ne žele nikoga ovdje držati kao taoca nego pomoći ljudima. U to su uložena i velika sredstva. A što s druge strane potiče Rusija? Kada si odgovorite na to pitanje onda vam je jasno. Ništa od onoga što potiče Zapad. I kako na ovo odgovaraju pojedini političari (Dodik i drugi)?

Ako vam Rusija pomaže da ostanete na vlasti, pa ako ničim drugim nego zaustavljanjem Zapada u pokušaju stabilizacije i napredovanja zemlje, onda vam je Rusija definitivno partner. To je ruski utjecaj. Rusija ima finansije i moć, ali nije mjesto gdje želite živjeti. Ako se vratimo malo dalje vidjećemo ko je pobjegao s ovih prostora i našao sreću u Rusiji – bila je to supruga Slobodana Miloševića. Ako bi EU sankcionirala Dodika to bi značilo da ne bi mogao doći ni do Moskve. Situacija je po njega neugodna, ali se nadam da će se naći mogućnost dijaloga s njim jer je takav kakav jeste, ali i političar s kojim se može razgovarati. Više puta su me pitali što će biti s Rusijom ako padne Putin, odgovorio sam da to ne znači da će doći nužno neko bolji. Tako je i sa RS-om. Što ako dođe netko drugi...", kazao nam je Avdagić.