Prvi slučaj multilokuranog ehinokoka, parazita koji na čojveka prenose lisice, otkriven je kod šezdesetsedmogodišnje žene iz Mačve, koja je zbog problema s jetrom uzrokovanim ovim problemom uspješno operisana u Kliničkom centru Vojvodine, prenosi beogradska Politika.

Slučaj je dijagnostikovao profesor dr Dušan Lalošević, s Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, koji za Politiku ističe da je to nova bolest, koja se širi s populacijom lisica.

"Multilokuranog ehinokoka ima oduvijek, ali na sjeveru Evrope, ne kod nas. Ranije je bilo dosta prisutno bjesnilo koje je desetkovalo lisice, a sada ga duže vrijeme nema pa su se one razmnožile. U stručnim radovima smo dokazali da su lisice u Sremu veoma inficirane multilokuranim ehinokokom, da se to dosta proširilo. To nije veliko otkriće. Slučajevi se pojavljuju južno od Save. To znači kod nas i na teritoriji Mačve. Sigurno će biti još otkrivenih slučajeva. U Hrvatskoj je prvi slučaj kod čovjeka dokazan 2020. godine. Kod pomenute žene, koja je operisana, dokazali smo njegovo prisustvo prošlog mjeseca, u decembru. Svi se pitaju da li je ta osoba lovac pa je bila u kontaktu s lisicom. Nije, ali joj je sin lovac i ima dva lovačka psa. Infekcija se kod nje nije desila sada, već nekoliko godina ranije. Vremenom se požalila na bol u stomaku. Na ultrazvučnom pregledu joj je otkrivena promjena na jetri", pojašnjava dr Lalošević.

Ljekar napominje da ovo može da bude veoma teška bolest. Ljudi najčešće dobijaju cistične promjene na jetri. To se operiše, a kod nekih pacijenata se pojave recidivi. Na sreću, to nije tako često.

"Naši hirurzi to dobro znaju da operišu. Oni su u stanju da odgovarajućom sondom, instrumentom, praktično uđu u ehinokoknu cistu u jetri, aspiriraju sadržaj i iznutra je dezinfikuju. Tako se ubije parazit i pacijent može da se spasi operacije. Postoje i lijekovi koje pacijenti moraju mjesecima da uzimaju. Prve operacije ehonokoknih cisti su rađene još početkom prošlog vijeka u beogradskoj Državnoj bolnici u Ulici Džordža Vašingtona. Nekad su te ciste znale dosta da narastu, a problem je bio što nije postojao ni rendgen, ni ultrazvuk. U modernoj medicini je drugačije. Kod nas se javlja pseći ehinokok, uprkos jednostavnoj prevenciji da do toga ne dođe. Kada se psi inficiraju, oni dalje mogu da zaraze ljude. Pseći ehinokok koji ako se prenese čovjeku raste na njegovoj jetri u vidu vodenog mjehura, dakle ekspanzivno raste i potiskuje tkivo organa. Može da se pojavi i na drugim organima, mozgu ili plućima i hirurzi lako mogu da ga izvade. Ali, kada je riječ o lisičjem, on prožima tkivo kao da je maligni tumor. Mnogo je teži za operaciju. Pseći ehinokok se može iskorijeniti tako što se psima ne daje da jedu iznutrice prilikom klanja svinje ili ovce. Psi mogu da se inficiraju preko inficiranih iznutrica, pa dalje da prenose zarazu drugim životinjama ili ljudima. Kod psa se parazit nađe u crijevima, a kod čovjeka na unutrašnjim organima. Što se lisica tiče, teško je spriječiti ovu pojavu. One su bez kontrole", upozorava dr Lalošević.

U selima neki poljoprivrednici na njivama drže povrtnjake, u nenaseljenim mjestima, koja su pogodna za boravak lisica, mada se one sada mogu vidjeti i u naseljenim mestima. Svako nedovoljno oprano povrće iz bašte, gdje je ostao feces lisice, može da prenese ovaj ehinokok. Zaraza je moguća i konzumiranjem termički nedovoljno obrađenog mesa zaražene divljači.

"Sada postoji fenomen urbanih lisica. One su u stanju da uđu u kontejner sa đubretom i da se tu hrane. Opasni parazit se nalazi u crievu lisice, pa se izbacuju jaja parazita putem fekalija. Tako se kontaminira okolina, koja postaje zarazna za ljude i za druge životinje", kaže dr Lalošević i dodaje da se sada bjesnilo preko lisica ponovo širi Evropom.