Piše: EKREM AVDIĆ / TuzlaLIVE

U višedecenijskoj novinarskoj praksi, pratio sam velike sudske procese u nekadašnjoj Jugoslaviji koji su bili u potpunosti političke naravi, kao što je suđenje lideru Kosovskih Albanaca, Azemu Vlasiju ili Fikretu Abdiću, direktoru prehrambenog giganta „Agrokomerc“, i Hakiji Pozdercu, istaknutom jugoslovenskom političaru, Niku Čaušeskuu, sinu diktatora Nikolaja Čaušeskua…Ma kako te optužnice, karakteristične za ideološka komunistička društva, bile pravno i neutemeljene, prazne i totalno neodbranjive, ipak su nakon njih vođeni sudski procesi i, na kraju, donošene su sudske presude.

U rečenim slučajevima, oslobađajuće, jer su rezultat poštivanja pravnih normi od ustava, krivičnog zakona, zakona o tužilaštvu, procesnog prava do međunarodnih pravnih dokumenata koje potpisuje država priznajući njihovu supremaciju. Ali, danas, kad je staljinizam istorijska kategorija i kad su diktatorski politički sistemi tek endemske pojave, javlja se pravo pravno “ludilo” u liku i djelu Ćazima Serhatlića, tužioca Kantonalnog tužilaštva u Tuzli, i njegovog opunomoćenika, samozvanog borca za demokratiju i ljudska prava i medijske slobnode, advokata Mirnesa Ajanovića!

(Faksimil Rješenja Općinskog suda Tuzla o odbijanju zahtjeva tužitelja)

Taj je dvojac, od Opštinskog suda u Tuzli, zatražio da donese presudu na više tužbi koje je napisao protiv potpisnika ovih redova i ovog portala, za seriju tekstova o Serhatlićevom i radu drugih tužilaca čijim rezultatima ne mogu biti nimalo srećni. 

Dakle, traži presudu bez ijednog održanog suđenja! Naime, u zadnjoj tužbi posredstvom svog advokata Ajanovića, podnesenoj Opštinskom sudu u Tuzli 11.01.2023. godine, tužilac Serhatlić traži mjeru osiguranja i „predlaže da sud naloži tuženim da ne objavljuju tekstove, te bilo kakve informacije vezane za tužitelja Ćazima Serhatlića i članove njegove porodice!? Međutim, predlagač sudu nije pružio niti jedan dokaz da će protivnici mjere osiguranja svojim djelovanjem, i to objavljivanjem tekstova ili bilo kakvih informacija vezanih za tužitelja Ćazima Serhatlića i članova njegove porodice u budućnosti, osujetiti ostvarivanje potraživanja predlagača. 

“Nije dokazano da postoji opasnost, bilo da se ona sastoji u aktivnom djelovanju ili propuštanju djelovanja, koje bi dovelo do sprečavanja ili otežavanja izvršenja potraživanja ili prava koji se traži tužbenim zahtjevom…”. 

Ovo je, već sutradan, među ostalim, napisala časna sutkinja Ivana Mott-Bašić, u Rješenju kojim je tužbeni zahtjev odbila kao neosnovan. 

I ovim su postupkom tužilac Ćazim Serhatlić i advokat Mirnes Ajanović pokazali da ne poštuju ljudska prava i slobode zagarantovana Ustavom BiH, Poveljom Ujedinjenih nacija, Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama koje su obavezujuće i za naš ustavno-pravni sistem, a dane govorimo o međunarodnim aktima koji garantuju pravo na slobodu mišljenja, prava medija i novinara. 

Dakle, Serhatlić i Ajanović su ovom tužbom i zahtjevom pogazili važnost domaćeg i međunarodnog pravnog sistema. Da li takav likovi mogu biti dio pravosudnog sistema ove države? Bilo koje države? Odgovor tražim od javnosti i donjih adresa. 

Dostavljeno: 

– Javnosti BiH
– Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH
– Uredu Disciplinskog vijeća VSTV
- Tomislavu Ljubiću, glavnom tužiocu Tužilaštva TK
– OSCE, pravni odjel
– OHR, pravni odjel
– Ambasadi Ujedinjenog kraljevstva u BiH
– Udruženju  Novinari BiH
– Društvu novinara BiH
– International Federation of Jurnalists, Brussels (Ekrem AVDIĆ, novinar i publicista)