Šest dana prošlo je otkako je strani državljanin u večernjim satima skočio sa Starog mosta u Neretvu, nakon čega nije isplivao. Ronilački tim ISS Mostar pokrenuo je potragu, međutim visok vodostaj Neretve otežava cijeli proces. Njegovo tijelo još nije pronađeno, a ronilačka potraga je obustavljena. Skok sa Starog mosta opasan je i za profesionalce, te je za amatere potrebna posebna obuka i trening, upozoravaju mostarski skakači.

Skok stranog turiste kojeg su snimili građani Mostara, umjesto aplauzom završio je tragično. Razlog je kažu skakači loš upad u vodu, te brza, opasna i nepredvidiva Neretva, posebno u ovom dijelu godine.

“Vidjeli smo da je momak izronio bio, da se krenuo hrvati s Neretvom, da se pustio niz Neretvu možda bi ovdje isplivao, on se počeo hrvati da izađe tamo pod Stari most, a vidio sam na snimku da je udario na leđa, izbio je dah, nije imao snage, gubio je svijest”, kazao je bivši skakač Samir Zukanović.

Potraga ronilačkog tima nije dala rezultate. Iako je kažu bila dobra prilika za kvalitetnu potragu, jer je u dogovoru sa HE Mostar umanjen rad mašina i sami protok vode, kako bi se snizio vodostaj i jak tok Neretve i kako bi uopće bilo moguće pistupiti potrazi.

“Opet se neki dijelovi nisu mogli pretražiti, ali veliki dio Neretve gdje se pretpostavlja da je pretražen je. Sada je takva situacija da je vodostaj puno veći i da se ronilačka potraga ne može dalje raditi, jedino što nam preostaje je po površini čamcima pretraživati”, kazao je Zoran Vlaho iz ISS Mostar.

Prema riječima skakača, svake godine na Neretvi bude jedno ili više utapanja, ne radi se samo o amaterima, utapaju se i sportisti koji obično precijene svoje sposobnosti na Neretvi.

Gledajući poznate mostarske laste skok sa Starog mosta čini se laganim poduhvatom, ali posljednjih godina sve je više onih slučajeva kada skokovi turista završavaju tragično.

Petnaest godina Samir Zukanović skakao je sa Starog mosta, iza njega je više stotina skokova, ipak u jednom od njih i pored ogromnog iskustva, zadobio je težu povredu. Riječ je kaže o ekstremnom sportu, koji zahtijeva ozbiljan trening, obuku i pripremu.

“Mi se odgajamo na Neretvi pa prvo skačemo s malih visina, zato smo napravili skakaonu zbog djece da se uče skakati, dosta turista prvo skače s ove skakaone pa onda ide na most, da vidimo mi kako oni lete, jer ako je čovjek nesiguran i nestabilan u zraku onda ga ne možeš pustiti na Stari most”, kazao je Zukanović.

Zbog ignorisanja uputa profesionalnih skakača, mnogo turista prođe s povredama ili pak završe tragično. No u zimskim mjesecima, posebno u noćnim satima, članovi Kluba uglavnom nisu tu prisutni pa samim tim nemaju kontrolu kao u ljetnim mjesecima.

“Jako je visoko, moja prijateljica Verona kaže da bi ona rado skočila, ali ja definitivno ne bih. Posebno rijeka u ovom periodu je poprilično jaka, brza i hladna. Znam da se u ljetnim mjesecima ovdje organizuju skokovi, ali sada je situacija drugačija, ne bih nikada skočila”, kazala je Ellen, turistkinja iz Engleske.

Već duže vrijeme postoji ideja da se poradi na kvalitetnijoj organizaciji spašavanja na Neretvi, međutim novca za ovu namjenu nema. Najbolje rješenje smatraju skakači bilo bi da Grad snosi troškove za angažiranje spasilaca čiji bi zadatak i obaveza bila dežurati na mostu kako bi adekvatno i na vrijeme reagirali u slučaju potrebe.