Očekuje se početak nove ruske ofanzive u Donbasu, no njen uspjeh ovisi o tome je li Rusija ispravila ogromne greške u logistici i koordinaciji svoje vojske.

“Ja sam zao i strašan i imam kandže i očnjake,” navodno je ruski predsjednik Vladimir Putin rekao bivšem britanskom premijeru Davidu Cameronu kad ga je ovaj upitao za korištenje hemijskog oružja u Siriji od strane tamošnjeg ruskog saveznika Bashara al-Assada. Cameron i Putin razgovarali su koliko daleko je Rusija spremna ići.

Prema riječima Cameronovog savjetnika za vanjsku politiku Johna Cassona, Putin je objasnio da uspjeh u Siriji zahtijeva korištenje barbarskih metoda, kao što je činio SAD u zatvoru Abu Ghraib u Iraku. “Ja sam bivši KGB-ovac,” objasnio je tada Putin.

Navodno je te riječi Putin izrekao napola u šali, ali – kao i uvijek kad se radi o njemu – prijetnja je bila jasna, piše Politico.

Putin je definitivno dokazao da je spreman kao oružje upotrijebiti i strah kako bi pokorio prkosne Ukrajince. Njegove trupe napadaju civile, muče i siluju. No ipak, pobjeda mu još uvijek izmiče.

Čini se da je u sljedećih nekoliko sedmica naumio prekinuti neuspjehe svoje vojske novom ofanzivom. Moguće je da će ona biti još strašnija od prethodnih kako bi se Rusija – ali i sam Putin – spasila od daljnjeg sramoćenja.

Može li ovaj bivši KGB-ovac uspjeti? Može li Rusija pobijediti u ratu koji je Putin pokrenuo protiv Ukrajine, ratu u kojem Ukrajinci pružaju herojski i ujedinjen otpor?

Katalog grešaka

Od svog početka, ruski pristup ratu obilježen je krivim procjenama i kalkulacijama. Putin i njegovi generali podcijenili su ukrajinski otpor, precijenili sposobnosti vlastitih snaga, a propustili su i predvidjeti razinu vojne i finansijske pomoći koju će Ukrajina primiti od SAD-a i europskih saveznika.

Kijev nije pao u nekoliko dana, kao što je Kremlj planirao. Njegove snage preko ljeta i jeseni bile su natjerane na povlačenje, a Ukrajina je do novembra vratila kontrolu nad više od polovice teritorija koji su Rusi okupirali u prvim sedmicama rata. Rusija je natjerana na skupi i dugi konvencionalni rat, što je dovelo do rijetko viđenih pobuna u političko-vojnom establišmentu zemlje.

Jedina pobjeda koju su Rusi uspjeli izvojevati u posljednjih nekoliko mjeseci dogodila se u januaru, kada su se Ukrajinci povukli iz gradića Soledara u regiji Donjeck. Znakovi pokazuju da bi Rusi uskoro mogli zauzeti i Bahmut, grad blizu Soledara.

Ipak, nijedna od tih krvavih pobjeda nije ništa drugo nego simboličan uspjeh, bez obzira na ogroman broj žrtava na obje strane. Taktički, nijedna pobjeda nije važna, a neki dužnosnici sa Zapada privatno kažu da je ukrajinski predsjednik Zelenski trebao poslušati savjet da se ranije povuče iz Soledara, a sada i iz Bahmuta, jednako kao što su se i Rusi u novembru povukli s beznadnih pozicija u Hersonu.

Za pravi preokret, Putin računa na veliku novu ofanzivu u sljedećim sedmicama, kada će njegove trupe biti pojačane novim rezervistima i regrutima. Ukrajinski dužnosnici očekuju da će prava ofanziva početi prije proljeća. Ukrajinski ministar odbrane, Oleksij Reznikov na press konferencijama posljednjih dana upozorava da je Rusija nagomilala gotovo pola miliona trupa u okupiranoj Ukrajini i na granicama. Kaže da bi prava ofanziva mogla započeti oko prve godišnjice početka rata, 24. februara.

Drugi ukrajinski dužnosnici bili su uvjereni da bi to ipak moglo biti kasnije, ali svejedno prije neko u njihovu zemlju stignu tenkovi Leopard 2 i druga oklopna vozila sa Zapada. Zelenski je u subotu upozorio svoje sunarodnjake da Ukrajina ulazi u “fazu kada će okupator sve više i više svojih snaga slati naprijed kako bi slomio našu odbranu.”

Svi pogledi uprti su u Donbas

Vjerovatni fokus ruske vojske bit će Donbas. Andrij Černjak, dužnosnik u ukrajinskoj vojnoj obavještajnoj službi, izjavio je za Kijev Post da je Putin naredio svojim snagama da do kraja marta zauzmu Donjeck i Luhansk.

“Primijetili smo da ruske snage šalju dodatne jedinice za napad, oružje i vojnu opremu na istok,” rekao je Černjak. “Prema informacijama ukrajinskih obavještajaca, Putin je naredio da se okupiraju svi teritoriji regija Donjeck i Luhansk.”

Drugi dužnosnici, kao i zapadni vojni analitičari, vjeruju da se bi Rusija mogla odlučiti na neka iznenađenja s ciljem da zbuni neprijatelja. Promatraju varku koja bi mogla doći iz Bjelorusije, slično kao što je ruska vojska prošlog februara sa sjevera napala Kijev i područja zapadno od glavnog grada. Ipak, dužnosnici ukrajinskog ministarstva odbrane procjenjuju da se u Bjelorusiji trenutno nalazi tek 12.000 ruskih trupa, na vojnim vježbama s bjeloruskom vojskom. Taj broj nije dovoljan za uspješnu diverziju.

“Nema smisla ponovno napadati Kijev,” kaže Michael Kofman, američki stručnjak za rusku vojsku. “Možda je realnija operacija za prekidanje opskrbnih linija na zapadu ili osvajanje nuklearke pored Rivne, no i to bi zahtijevalo mnogo veću vojsku od one koju Rusija trenutno ima u Bjelorusiji.”

Ipak, još uvijek je nejasno koji su glavni smjerovi ruskog napada na 600-kilometarskoj fronti u Donbasu. Zapadni analitičari ne očekuju da će Rusija pokrenuti ofanzivu duljinom čitave fronte – vjerovatnije će se odlučiti za dva ili tri napada s fokusom na ključna sela i gradove u Donjecku, Kreminu i Liman u Luhansku i Zaporižje na jugu. Upravo otamo dolaze izvještaji o povećanom gomilanju trupa i opreme preko ruske granice.

U regiji Luhansk, ruske snage izmještaju stanovnike s područja blizu fronte pod ruskom okupacijom. Guverner regije, Serhij Haidai, vjeruje da se preseljavanjem stanovništva želi maknuti potencijalne ukrajinske špijune i civile koji podržavaju Ukrajinu.

“Definitivno nešto pripremaju na istočnoj fronti,” rekao je Haidai novinarima.

Reznikov govori kako očekuje da će ruska ofanziva doći s istoka i juga istovremena, od Zaporižja na jugu, kao i Donjecku i Luhnasku.

Kombinirano ratovanje

Veliki napredak vjerovatno će izmaći Rusima ako ne uspiju ispraviti dvije ogromne greške koje su karakterizirale sve dosadašnje vojne operacije – lošu logistiku i nesposobnost da koordiniraju pješaštvo, artiljeriju, oklopne jedinice i zračnu podršku – odnosno kombinirano ratovanje.

Kada je u januaru najavljeno da će general Valerij Gerasimov preuzeti zapovijedanje ruskim snagama u Ukrajini, rusko ministarstvo odbrane naglasilo je “potrebu da se organizira bolja komunikacija između različitih segmenata vojske” kako bi se poboljšalo kombinirano ratovanje.

Kofman procjenjuje da je Rusija uvelike nadišla logističke probleme.

“Dogodila se poprilična reogranizacija u ruskoj logistici, prilagodili su se,” kaže.

Ako na tom polju ostanu problemi, mnogo toga će ovisiti o tome koliko je Gerasimov uspio obučiti svoje nove vojnike u takvoj vrsti ratovanja. Ogromne su sumnje da jednostavno za to nije imao dovoljno vremena. Kofman vjeruje da bi ukrajinske snage “bile uspješnije kada bi sada izdržale ruske napade i iscrpile potencijal ruske vojske za ofanzivu, a tek onda preuzele inicijativu kasnije u proljeće. Rusija bi bila slabija ako bi sada bila primorana potrošiti municiju, bolje obučene vojnike i opremu.”

Kaufman misli da bi se ruska ofanziva “mogla ispostaviti kao neuvjerljiva.”

Proratni ruski vojni blogeri slažu se. Već duže vremena pozivaju na novu mobilizaciju i tvrde da je ona potrebna kako bi Rusija mogla preokrenuti ravnotežu na svoju stranu.

Igor Girkin, bivši ruski obavještajac i paravojni zapovjednik, koji je odigrao ključnu ulogu u aneksiji Krima i kasnije u Donbasu, vjeruje da će biti potreban ogroman broj novih regruta kako bi se nadjačalo ukrajinsku obranu čistom brojčanom nadmoći.

Ipak, postoje strahovi da Rusija ima dovoljno vojnika koji bi mogli, ako su koncentrirani na jednom području, “ostvariti iznenadne napretke.” Richard Kemp, bivši zapovjednik pješaštva u britanskoj vojsci, predviđa “značajna ruska osvajanja u sljedećih nekoliko sedmica. Moramo biti realni oko predviđanja koliko loša će biti situacija – u suprotnom bi šok mogao umanjiti odlučnost Zapada,” upozorio je Kemp. Drugim riječima, ako Rusi uspiju osvojiti značajan teritorij u Donbasu, rastu izgledi da će se neki saveznici na Zapadu pojačati pritisak u želji za pregovorima.

No brojčani nedostaci Gerasimovih trupa neke analitičare su nagnali na zaključak da će Putinov oprez umanjiti ruske šanse za pobjedu, pod uvjetom da Zapad ostane čvrst.

“Putinovo kolebanje u donošenju odluka tokom ovog rata pokazuje da on želi izbjeći riskantne poteze kojima bi mogao dovesti u pitanje svoju vladavinu, ali i riskirati međunarodnu eskalaciju. Bez obzira na njegove megalomanske i nerealne ciljeve, potpuna okupacija Ukrajine zahtijeva rizike,” rečeno je u ovosedmičnoj analizi Instituta za proučavanje rata.

Zao i strašan možda jest, ali Putin je također, kako kaže Institut “ne želi narediti teške promjene u ruskom društvu i vojsci koje bi mogle za njega spasiti ovaj rat.”