Posljednjeg dana mjeseca januara počeo je hamsin, odnosno drugi dio zime prema narodnoj meteorologiji. Dolazi nakon zehmerije i smatra se manje hladnim razdobljem. Označava period koji traje 50 dana do proljeća. Zima se, naime, dijelila na dva perioda: zehmerija koja je trajala od prve do pete sedmice, odnosno od 6. do 31. januara, i hamsin od pete do polovine jedanaeste sedmice, to jest od 31. januara do 21. marta.

U sedmoj sedmici "udara" džemre u zrak, 19. februar, danas. Džemre je turska riječ i označava zračni talas ili struju koja vodi ka postepenom popuštanju mraza i studeni u rano proljeće. Legenda kaže da, kad "pukne" prvo, vraća se život u prirodu, dolaze prvi pupoljci, i vide se prve visibabe i ljubičice, piše AA.

U osmoj sedmici, 26. februara, "udara" drugo džemre u vodu, koja više ne mrzne. Treće džemre "udara" u zemlju u polovini devete sedmice, 5. marta. Označava prestanak mržnjenja i sposobnost zemlje sa sjetvu.

"Pojavljuje se pokoji mraz i snijeg koji brzo otapa. Iskustvo govori da u nadmetanju s mrazom, snijeg uvijek padne zadnji, pa makar i u po’ ljeta. Izvlačio bi se stajnjak na njive. Njive bi se ograđivale. Voćnjaci su se okopavali, prihranjivali i obrezivali. Pripremali bi se ‘vrtlovi’ za sadnju ranog povrća: salata, luka crvenog, luka bijelog i šećergraha", zapisao je autor "Narodnog kalendara" Izet Spahić.

Od pete do devete sedmice se vrebala prilika da se pregledaju pčele. Jesu li ostale žive i da se malo prihrane. Spahić dalje navodi kako se od sedme do trinaeste sedmice obavljalo kalemljene voćaka, prvo trešnje i smatralo se sevap poslom: "Nije se gledalo čija je njiva u pitanju."

Nakon ovog perioda sve do iza Aliđuna se sije žito. Najbolje vrijeme za sjetvu je kada listaju bukve, a prema narodnom tumačenju to je značilo da ga zasigurno neće "ubiti" kasni mrazevi. U ovom periodu se uveliko već oru njive i sije grah, bundave i krompir, krešu se lipe i guli liko. Siječe se vrbovo i ljeskovo drvo za pletenje sepeta, korpi i popravku ljesa za sušenje šljiva.