Rusi su 54 dana u zarobljeništvu držali Romana Baklazova, biznismena i volontera za dostavu hrane u ukrajinskom gradu Hersonu.

U pokušajima da ga slome, mučili su ga elektrošokovima i prisiljavali ga da samog sebe naziva nacistom.

“Većina je imala maske cijelo vrijeme. Ne bih sada mogao prepoznati svoje zlostavljače”, rekao je 41-godišnji Roman za Politico. “Osim mučenja, tjerali su nas da učimo rusku himnu i čitamo proruske knjige.”

Zarobljenici su morali čitati prorusku literaturu u samicama, a često im nije rečeno koliko dugo će njihovo zarobljeništvo trajati ni što se događa izvan zatvora, kaže Baklazov. Istražitelji su na zidovima ćelija pronašli ispisane proruske slogane i pjesme.

U pozadini zlostavljanja nalazi se hladnokrvna, proračunata želja da se izbriše ukrajinski identitet.

Wayne Jordash, partner u međunarodnom pravnom uredu za ljudska prava Global Rights Compliance, za sebe kaže da je kao tužitelj na području ratnih zločina očvrsnuo na svašta, no čak i on je bio šokiran metodičnim, unaprijed osmišljenim planovima u pozadini ratnih zločina koje su vojnici Kremlja počinili nad Ukrajincima.

Jordash predvodi Mobile Justice Team, jedinicu svoje kompanije koja blisko sarađuje s Ukrajincima. Nedavno se vratio iz oslobođenih dijelova regije Herson, gdje je njegov tim pomogao ukrajinskim tužiteljima analizirati nove dokaze o najmanje 20 ćelija za mučenje koje su Rusi vodili tokom osam mjeseci okupacije. Tužitelji su također prikupili izjave više od hiljadu žrtava nezakonitih pritvora i mučenja koje su počinile ruske snage sigurnosti u okupiranim dijelovima Hersona.

“Ovi zločini nisu izolirani, nisu rezultat pretjerane sile vojnih jedinica koje postupaju na svoju ruku,” rekao je Jordash za Politico.

Dodaje kako suzločini protiv čovječanstva ključni dio ruske vojne strategije. Prema njegovim riječima, modus operandi Kremlja sastoji se od tri faze.

U prvoj dolazi do identificiranja svih društvenih vođa – vojnih zapovjednika, političara, novinara ili volontera. Rusi se rješavaju svakoga ko bi mogao na bilo koji način pružiti otpor ili zaštititi civilnu populaciju. Nakon toga dolazi proces filtriranja, tokom kojeg se populacija izolira i nalazi pod konstantnim promatranjem. Sigurnosne provjere su stalne, a njima se želi osigurati da neće doći do pružanja otpora. Treća faza je uništavanje bilo čega Ukrajinskog: knjiga, simbola, kulturnih artefakata. Djeca prolaze re-edukaciju kroz ruski kurikulum.

“To ne možete postići bez ilegalnih hapšenja, mučenja, ubijanja civila, prisilnog izmještanja stanovništva ili otimanja djece. Upravo to su načini na koje Rusija postići svoje vojne ciljeve,” kaže Jordash.

“Ne možete se do ove mjere iživljavati nad civilnom populacijom ako vam cilj nije uništiti Ukrajinu kao naciju. To je ono što je po meni neobično u oružanom sukobu. Razina kalkulacije je nevjerovatna.”

Na početku marta prošle godine, stanovnici Hersona šokirali su svijet kada su izišli na ulice kako bi se suprotstavili okupaciji. Čak i nakon što je ruska vojska zauzela grad, stanovništvo je prosvjedovalo protiv okupatora. U aprilu su Rusi počeli nasilno gušiti proteste, pucajući na nenaoružane civile.

Nedugo nakon toga, protesti su prestali. Okupatori su osnovali marionetsku vladu i preuzeli kontrolu nad internetom i protokom informacija. Uskoro su se na internetu pojavili videozapisi u kojima se stanovnici Hersona izvinjavaju ruskoj vojsci jer su u početku pružali otpor. Ukrajinski učitelji prisiljeni su koristiti ruski kurikulum, a knjige na ukrajinskom sistmski su uništavane.

U septembru su Rusi proveli namješteni referendum u regiji, objavivši da je 78 posto lokalne populacije glasalo za pridruživanje regije Rusiji. Ipak, kada je Ukrajina u novembru oslobodila dijelove Hersona, lokalno stanovništvo danima je slavilo oslobađanje. Uskoro su ukrajinski i međunarodni istražitelji, uključujući i Mobile Justice Team (koji u Ukrajini djeluje od marta 2022.) otkrili još dokaza kršenja ljudskih prava i mučenja u regiji do kojih je došlo za vrijeme ruske okupacije.

Novi dokazi, koje je tim objavio ove sedmice, otkrivaju kako su ćelije za mučenje u Hersonu vodile različite ruske agencije za sigurnost, uključujući FSB i službu za upravljanje ruskim zatvorima.

“Finansijski izvještaji pokazuju direktnu vezu između centara za mučenje i ruske države, a to je otkrio i ukrajinski ured glavnog tužitelja,” izjavio je tim za Politico.

Prije nego su Rusi pobjegli iz regije, pokušali su uništiti dokaze o svojim zločinima. Istražitelji su pronašli izgorene ostatke u jednom od zatvora, što dokazuje pokušaje zataškavanja. Ipak, na zidovima su ostali grafiti zatvorenika, kao i brojevi na vratima gdje su držani ukrajinski zatvorenici. Mobile Justice Team kaže da su im preživjeli pričali o mlaćenjima, mučenju elektrošokovima i waterboardingu – to su bile najčešće taktike koje su ruski čuvari koristili kako bi ih slomili.

Brutalni model

Jordashov tim počeo je istraživati ruske ratne zločine u Ukrajini nakon oslobađanja regije oko Kijeva prošle godine. Otada su bili u svim oslobođenim teritorijima, što im je pomoglo shvatiti model ruskog postupanja. Situacija u Hersonu, kaže Jordash, razlikuje se od one u Kijevu jer je ta regija bila pod okupacijom duže vremena.

“Ako pogledate šta se događa na teritorijima pod ruskom okupacijom, vidite da su im planovi stali u različitim stadijima, ovisno o dužini okupacije. U Hersonu se jasno vidi što je rusko vojno i političko vodstvo planiralo za čitavu Ukrajinu,” kaže Jordash.

Lokalni čelnici su ubijani, zatvarani ili protjerani. Ruski okupatori osnovali su sistem zatvora u koje su mogli strpati sve koje su smatrali “problematičnima” ili koji su predstavljali prijetnju za njihovu vlast. To su bili ljudi povezani s ukrajinskom vojskom, policijom ili vlašću, čak i njihovi daleki rođaci. To je mogao biti bilo ko za koga su Rusi sumnjali da sarađuje s ukrajinskim snagama, kaže Jordash.

“Bilo ko je mogao nestati u tim zatvorima, temeljem potpuno suludih optužbi za bilo kakve aktivnosti. Niko nije bio siguran,” dodaje. Više od 400 ljudi iz regije još uvijek se smatra nestalima.

Ako bi originalni plan za pokoravanje i kontrolu nad populacijom i brisanje njenog identiteta propao, Rusi su počeli vršiti stravično nasilje nad lokalnim stanovništvom, što je viđeno u Buči blizu Kijeva. “To znači da je originalni plan izmijenjen i da se željelo fizički uništiti populaciju,” kaže Jordash.

Dug put ka pravdi

Jordashov tim sada pomaže ukrajinskim tužiteljima da pripreme slučajeve na međunarodnim sudovima, prenosi N1.

Ipak, bit će teško privesti Ruse pravdi za ogroman broj ratnih zločina. Ruska vlada konstantno odbacuje bilo kakvu odgovornost za ratne zločine i tvrdi da su dokazi o ubistvima u Buči i mnogim drugim gradovima podmetnuti od strane ukrajinske vlade nakon oslobođenja, iako su deseci međunarodnih istražitelja i novinara dokazali da su Rusi zaista počinili ratne zločine u Buči.

Obično dugo treba da se slučaj ratnih zločina istraži i pripremi – oni često uključuju desetke, ako ne i stotine sudionika.

“Moguće je zabilježiti zločine na način koji će potpuno uništiti rusku odbranu. Rusi govore da se zločini ili nisu dogodili, ili da su iscenirani, ili koriste neka druga neuvjerljiva objašnjenja za svoje neoprostive činove,” kaže Jordash.

Ono što je još važnije, dodaje on, jest identificiratilanac odgovornosti, ne samo na terenu, već i među zapovjednicima koji su izdavali naredbe trupama koji su potom činili zločine.

“Takve istrage su dugotrajne i teške, ali definitivno moguće. Najteže pitanje jest je li moguće doći do zapovjednika koji su odgovorni. To je, pretpostavljam, generacijski problem. Ili su u Rusiji ili su mrtvi, u svakom slučaju neće se tako skoro pojaviti u sudnici,” kaže Jordash.

Nije dovoljno tek dokumentirati ratne zločine u Hersonu ili Buči kako bi se pred lice pravde dovelo samog Vladimira Putina. Istražitelji moraju dokazati da postoje veze između Putina i počinjenih zločina.

“Putin gotovo sigurno nije sam naredio silovanja u Buči ili mučenja u Hersonu, no koja je vjerovatnost da je nastavljao izdavati političke i vojne naredbe koje su dovele do tih zločina, da je bio svjestan što se događa i to odobravao? To su važna pitanja, a trebat će vremena da se nađu odgovori,” kaže Jordash. “Ako želimo da i Putin odgovara za svoju ulogu, moramo biti strpljivi.”

Baklazov, koji je tokom okupacije izgubio biznis, a zdravlje mu je nepovratno oštećeno, ne vjeruje da će njegovi mučitelji ikada iskusiti pravdu.

“No ko zna, svašta se može dogoditi. Sada okupljam grupu drugih žrtava mučenja i pokušavam ih uvjeriti da progovore o svojim iskustvima. Mnogi od njih uopće ne žele razgovarati s istražiteljima jer ne žele to sve ponovno proživljavati”, kaže Baklazov.