Elmedin Konaković, ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine, spomenut je u izvještaju State Departmanta kao političar koji svojim izjavama etiketira medije i novinare, odnosno ugrožava slobodu štampe. Konakovića to nije nimalo pokolebalo nego se i danas na konferenciji za novinare ponovo okomio na, kako on to voli kazati "režimske novinare". Budući da je ipak za nepunih stotinu dana koliko on i njegova stranka Narod i upravo obnašaju vlast na državnom nivou uspjeli ukapirati da je on sada "režim", Konaković se malo korigirao ("vidio katarzu", kao što je kazao prenoseći utiske iz Turske nakon katatrofalnog zemljotresa). Sada nisu "režimski" svi mediji koji ga kritiziraju i ukazuju na njegovu poraznu nekompetentnost i nisku plafoniranost, nego su režimski oni mediji koji se financiraju iz javnih poduzeća.

A kako se novac iz javnih poduzeća nezakonito, bez natječaja i zaobilazeći transparentnost prelijevao u medije nije potreban bolji i plastičniji primjer od onoga što je prije pet godina opisao portal "Žurnal", nezavisni i nerežimski. U tekstu na ovom portalu je slovima i brojevima dokazano da je javno preduzeće "Lutrija Bosne i Hercegovine" tokom dvije godine firmi "Sport Centar" čiji je jedan od suvlasnika bio Elmedin Konaković uplatilo 328 hiljada maraka na ime "reklamne podrške kladionicama". U vrijeme kada se novci iz ovog javnog preduzeća masovno usmjeravaju u njegov "Sport Centar", Elmedin Konaković je bio perspektivni član Stranke demokratske akcije, angažiran u Općini Centar. Nijedan drugi medij, ni režimski ni nerežimski nije tada mogao ni "prismrditi parama".

Piše: Avdo Avdić (Objavljeno: 04. februara 2018. godine na portalu Zurnal.info )

Da Lutrija BiH ima srce, više puta se uvjerio Elmedin Konaković. Te 2010. godine imao je ključ, onaj stranački, pa je bio u prilici otvarati sehare javnih poduzeća. Pregovaračkim postupkom bez objave obavještenja, kao "jedini ponuđač" uvijek je dostavljao "ekonomsku najisplativiju ponudu". I tako je njegov Sport Centar od Lutrije BiH za dvije i po godine dobio 328 hiljada maraka. 

EKONOMSKI NAJISPLATIVIJI

Sjedište Konakovićeve firme u ljeto 2010. godine bilo je u sarajevskoj Zetri. I po vlastitom priznanju tada je bio suvlasnik Sport Centra i kadar SDA u sarajevskoj Općini Centar. Lutrija BiH pokrenula je postupak nabavke "reklamne podrške kladionicama i zakup prostora za oglašavanje sedmične ponude". Odlučili su se za "pregovarački postupak bez objave obavještenja", a potom su pozvali Konakovićevu firmu Sport Centar da se prijave. Nakon analize jedine prispjele ponude, čelnici Lutrije su procijenili da je baš ta ponuda – ekonomski najisplativija. Onda su 30. 6. 2010. godine potpisali ugovor sa Sport Centrom vrijedan 156 tisuća maraka. 

Godinu kasnije, princip je isti. Lutrija BiH pozove Konakovićev Sport Centar, on dostavi ponudu koja, iako je jedina, bude proglašena ekonomski najisplativijom, pa se, zatim, potpiše ugovor vrijedan 124 hiljade maraka. Bez PDV-a. 

I u prosincu 2012. godine Sport Centar je od Lutrije BiH dobio ugovor. U rubrici „kriteriji za dodjelu ugovora“ piše – ekonomski najisplativija ponuda. U rubrici „broj primljenih ponuda“ navedeno je – jedna. Na kraju je još navedeno da je vođen „pregovarački postupak bez objave obavještenja“, te da je sa sretnim dobitnikom Sport Centra potpisan ugovor broj 63-4-2-2-70/12 vrijedan 24 tisuće maraka. Dakako, bez PDV-a.

FAKAT BOLI GLAVA

Isti iznos, isti posao, isti ugovorni organ. Samo godina 2013. "Oglašavanje Lutrije BiH na portalu Sport Centar" vrijedilo je 24 hiljade maraka. Ponuđač jedan, ali naisplativiji. Naravno, Sport Centar doo Sarajevo čiji je suosnivač – Elmedin Konaković, današnji premijer Kantona Sarajevo. 

U istom periodu kada je od Javnog poduzeća Lutrija BiH dobivao ugovore, Sport Centar nije plaćao kiriju javnim preduzećima "ZOI 84" i Skenderija. 

Prije sedam dana, obrazlažući svoju odluku o napuštanju svih stranačkih funkcija u SDA, premijer Konaković je rekao da ga “boli glava od javnih poduzeća”. Fakat.