Piše: Darko Omeragić

Velika prašina digla se u Hrvatskoj zbog skandala koji je izazvao gradonačelnik Pule Filip Zoričić svojom odlukom da zabrani nastup u pulskom Domu sportova Dušku Kulišu, Ani Bekuti, Draganu Kojiću Kebi, Zorani Mićanović . Ovaj skandal nije ostao nezapažen i van granica Hrvatske jer su spomenuti pjevači narodne muzike velike zvijezde u svim republikama bivše zajedničke države, a organizatori koncerta, agencija Hiljadarka podnijeli su tužbu protiv gradskog poduzeća Pula Sport koje je vlasnik i upravitelj dvorane. Agencija je tražila nadoknadu štete i privremenu mjeru kako bi koncert ipak bio održan 25. marta za kada je i bio zakazan, ali je sud odlučio da nisu ispunjene pretpostavke za uvođenje privremene mjere, pa koncerta neće biti u predviđenom terminu. Javnost, kao i muzički kritičari stali su na stranu umjetnika ocijenivši da Kuliš i Ana Bekuta ni u kojem slučaju ne spadaju u turbofolk, odnosno u cajke, kako se inače ta vrsta muzike naziva u Hrvatskoj. No, neumoljiva i politikom, a ne zdravim razumom motivisana odluka pulskog gradonačelnika se nije promijenila.

NEŠTO JE TRULO U "LIJEPOJ NAŠOJ"

Legenda narodne muzike Duško Kuliš koji je u svojoj bogatoj muzičkoj karijeri objavio 18 studijskih albuma i u čijim pjesmama uživaju njegovi brojni obožavatelji još od 1978. godine povodom ove zabrane oglasio se na društvenim mrežama stajući kako u svojoj, tako i u odbrani svojih kolega riječima:

“U Lijepoj našoj su već 30 i nešto godina stvari postavljene tako, da se po pitanju muzike ne sluša glas naroda. Negirana je podjela na dobru I lošu muziku, a umjesto toga je uvedena jedna vrsta cenzure..Kompletnom jednom žanru je osmišljena etiketa, te je kvaliteta i nekvaliteta strpana u isti, ironični naziv – cajke. E, pa ne ide tako”, napisao je, između ostalog, na svom Instagram profilu bosanskohercegovački pjevač s dvije adrese, onoj u Splitu gdje živi i rodnom Kreševu u koje često svraća.

Cenzura nije nepoznat pojam na ovim prostorima. U toj istoj Puli je prije 15 godina je bio zabranjen i koncert Marka Perkovića Thompsona, ali je tada bilo mnogo jačih argumenata za takvo nešto jer su Thompsonovi koncerti mjesto isticanja fašističkih obilježja, pa čak i onda kada i on poruči svojim obožavateljima da ih ne nosi.Razlika između Thompsona i Kuliša je ogromna, ali su ih prošle i sadašnje vlasti Pule stavile u isti koš.

Duško Kuliš je ekskluzivno za "Slobodnu Bosnu" pojasnio svoje viđenje ovog skandala, a ovu smo priliku iskoristili da ga pitamo nešto io njegovom “"imerstvu" s Halidom Bešlićem ,  saradnji s Tomom Zdravkovićem , popularnosti u cijeloj bivšoj Jugoslaviji i šire.

Gospodine Kuliš, glavni urednik „Slobodne Bosne“ Senad Avdić komentiršući zabranu vašeg nastupa u Puli napravio je odličnu paralelu o tome kako su mnoge hrvatske političke i kulturne udruge prosvjedovale kada je prije 15 godina zabranjen koncert Marka Perkovića Thompsona u Puli, a sada šute kada vlasti u tom istom gradu ne dozvoljavaju Vaš nastup. Da li Vam je sve ovo indikativno i čudno i kako ste postali nepodobni takozvanim "domoljubima"?

"Indikativno da, čudno ne. Kada ste od 90-ih postali 'ničiji', a za ogroman broj onih koji vas promatraju i vole isključivo kao pjevača, muzičara, autora i profesionalca u onome što radite onda vas to ne iznenađuje."

U svom osvrtu na Instagramu napisali ste, između ostalog, da je u Hrvatskoj negirana podjela na dobru i lošu muziku. Iako Hrvatska mnogo kompetentnih muzičkih stvaralaca vašu i muziku vaših kolega, pa evo i vaše kolegice Ane Bekute i ostalih proglašavaju "cajkama" i izbacuju iz etera.

"Apsolutno stojim iza svake riječi u objavi na Instagramu i Facebooku kao i obrani svoje kolegice Ane Bekute."

Unatoč cenzurama vaši nastupi su uvijek rasprodani, tako da pada u vodu priča da vaše pjesme nisu dio kulture prostora cijele bivše Jugoslavije…

"To je ono što me nadahnjuje i daje mi snagu da pjevam, pišem i putujem svijetom pa iu najudaljenije zemlje šireći ljubav i pozitivnu emociju za sve ljude dobre volje. Tako nedavno otpjevah koncert u Bugarskoj, u gradu Sofiji mada tamo nema publike sa prostora bivše nam države. Pjesma je kao mala riječica, pobjednica... Na kraju se ulije u ogromno more."

Na turnejama ste bili "cimer" s Halidom Bešlićem koji je velika zvijezda narodne muzike i kojeg svi vole i poštuju, kao i vas. Volio je vašu muziku i Toma Zdravković kojeg isto svi poštuju i vole. Šta mislite, što im smetate?

"Da, Halid i ja smo bili najbolji cimeri na svijetu. Sjetih se anegdote kad smo ga slali iz Prištine za Beograd na snimanje Dijamanata. Noć prije smo 'zaglavili' na večeri do jutra. Halida sam poslao na autobus ispred hotela za Beograd, a sa Tomom nastavio podobro do blizu podne. I u povratku, cimera Halida sam čekao na sarajevskom aerodromu i pravac u legendarnu kafanu 'Kod Sultana'. Preslušavali smo novi album i naravno proslavili. Što se tiče odgovora na pitanje što im smetam, pretpostavljam što, ali ipak ne razumijem."

Kakva Vas još sjećanja vežu za lijepa vremena i nastupe s Halidom Bešlićem i Tomom Zdravkovićem?

"Bio je jako velik broj takvih momenata. Nažalost, Toma nije više sa nama, ali ostale su njegove pjesme. Svaki novi susret cimera Halida i mene je susret prijatelja, 'muzičkih maturanata iste škole'. Dobro je, još uvijek znamo gdje se dobro jede , ai gdje je dobar 'začin'."

Napisali ste da će vrijeme, ali i izbori pokazati na čijoj je strani istina, ali evo prošle su skoro tri decenije, au glavama nekih takozvanih moralnih čistunaca još traje rat u koji uvlače umjetnike poput vas i vaših kolega, ali i publiku. Da ovo sve ne traje predugo?

"Nadam se. Nada umire zadnja. I velika carstva su padala kada su se previše udaljila od zdravih postulata. Bila su pobijeđena istinom, kvalitetom i odlukom većine da je dosta."

Kome vi svoju muziku možete predstavljati smetnju i kako je moguće da vas svrstavaju u „cajke“, iako svi znamo da vaše pjesme nemaju ništa s tom vrstom muzike?

"Zna se da je čaša ili polu puna ili polu prazna. Zavisi ko je tumač pogleda. Nikada ne pristajem 'na lošu muziku' i to je jedino što mogu. A pitam i ja vas, je li svima lijepo ono što je vama lijepo? "

"IMAM DVIJE DOMOVINE"

Slažem se, ali evo i da uzmemo da su oni koji odlučuju u pravu kada ne daju "cajkama" da nastupaju u "njihovim" gradovima, može li se cenzurom ikoga natjerati da nešto ne sluša ili ne gleda?

"Ne, pogotovo u ovom vremenu kojem živimo. I dobro je da je tako. A da treba istinska i poštena struka ukazivati ​​(ne zabranjivati) na ono što vrijedi i ne vrijedi – svakako da."

Ovdje ništa ne može bez politike i teško se oteti dojmu da ste nepodobni jer ste ostali svoji i jer se nikada niste priklanjali vladajućim strukturama. Ostali ste vjerni svojoj muzici, ali i svojoj domovini, što često ističete. Koliko Vas to i danas košta?

"Domovina se voli ili ne voli. Ja ih imam dvije, a svaka ljubav košta. Mene je moja koštala možda malo više, ali to sam ja."

Odluka pulskog gradonačelnika kosi sa željom publike u tom gradu jer da Vas ona nije htjela, organizator ne bi ni izabrao taj grad za Vaš nastup. Bilo koja cenzura neće promijeniti činjenicu da ste i kao čovjek i kao umjetnik dragi svim "narodima i narodnostima" na ovim prostorima, ali me na kraju zanima mogu li Vas ovakve odluke izbaciti iz kolosijeka, što je, čini se, osnovni zadatak svih cenzora?

"“Hvala na konstataciji. Nije jednostavno nositi breme koje nosim, ali je ipak ponos i zadovoljstvo. Nema nas puno takvih stoga smo često na vjetrometinama, ali to me samo čini jačim i ponosnijim na moje poglede."