Prema brojnim procjenama, nakon što već mjesecima prima isporuke oružja sa Zapada, Ukrajina je spremna uzvratiti udarac ruskim snagama i krenuti u ofanzivu. Ukrajinski operativni planovi ostaju tajni, ali očito je, da bi uspjela protiv ruskih resursa i snažne odbrane, trebat će joj kombinacija vještine i sreće, pronalaženje i brzo iskorištavanje slabih tačaka. Jer, iako su kijevske snage motiviranije i, u nekim slučajevima, bolje naoružane od moskovskih trupa, Rusija je imala mjesece da se pripremi za ukrajinski napad.

"Ovo će biti vrlo, vrlo teško. Veliki potencijal i brutalna snaga Rusa ne mogu se podcijeniti", nedavno je upozorio poljski premijer Mateusz Morawiecki, a slične ocjene iznijeli su i ugledni vojni analitičari, podsjeća Wall Street Journal.

Ukrajinske snage već mjesecima se obučavaju u zapadnoj Evropi i SAD-u, ali puno toga ovisit će o njihovoj sposobnosti da koordiniraju različite vrste trupa, što uključuje topničke jedinice, tenkovske korpuse i pješake, u takozvanim manevrima kombiniranog naoružanja. Unatoč obuci i priljevu opreme Sjevernoatlantskog saveza, Ukrajina neće moći pokrenuti napad u stilu NATO-a, jer niti jedna strana ne kontrolira zračni prostor. Kako bi se izbacili Rusi, što Ukrajina želi učiniti, klasični pristup SAD-a i njegovih saveznika počeo bi masovnim zračnim napadom pomoću aviona i krstarećih projektila, kao što je Amerika pokrenula oba rata u Iraku. "Napali bismo iz zraka i uspostavili zračnu nadmoć", rekao je John Nagl, penzionisani  potpukovnik američke vojske koji je sada izvanredni profesor studija ratovanja na Ratnom fakultetu američke vojske.

Jedan veliki napad

Ali u Ukrajini niti jedna strana nema stvarnu prednost u zračnim snagama. Ukrajina ima samo ograničen broj borbenih aviona i jurišnih helikoptera koje treba rasporediti i mora ih zaštititi, tako da je malo vjerovatno da će ih riskirati u frontalnom napadu na ruske snage koje ih čekaju. Umjesto toga, vjerovatno će pokrenuti jedan veliki napad, ili više manjih, koristeći precizno oružje dugog dometa, uključujući rakete i topništvo. Na primjer, mobilni raketni bacači M142 Himars ili M270 i pojedine haubice mogu ispaljivati satelitski navođene eksplozivne projektile na udaljenosti do 80 kilometara.

Taj domet, u kombinaciji s obavještajnim podacima iz ukrajinskih i zapadnih izvora, trebao bi omogućiti Ukrajincima da gađaju ruske snage daleko iza ratišta, kao što su već pogađali agresorske logističke baze, zapovjedne centre i opskrbne linije. U tom slučaju, nakon početnih udara topništvom i raketama, ukrajinske kopnene snage vjerovatno će napredovati u velikom broju, slično kao što bi to učinile američke trupe, prenosi Jutarnji.hr.

Međutim, velika je razlika u tome što bi američke ili NATO-ove snage raspolagale brojnim modernim tenkovima, a Ukrajinci ih imaju malo. Britanija je obećala isporučiti 14 svojih tenkova Challenger 2, najmanje 22 tenka Leopard njemačke proizvodnje stiže iz Poljske i Norveške, a uskoro ih se očekuje još iz drugih zemalja, uključujući Njemačku. SAD je obećao tenkove M1 Abrams, ali oni bi trebali stići tek kasnije ove godine. Ukrajina također ima nekoliko stotina tenkova iz sovjetskog doba, kao i one koje su donirale bivše članice Varšavskog pakta, ili su ih zarobili od Rusa, ali isto tako, nejasno je koliko tenkova je dosad Ukrajina izgubila u ovih 13 ratnih mjeseci.

U planiranoj ofanzivi, iza prednjeg vala ukrajinskih tenkova vjerovatno će nastupati deseci oklopnih borbenih vozila. Neki, poput francuskih AMX-10 i američkih Bradleyja, nalikuju tenkovima, a Bradley nosi veliki mitraljez koji može ispaliti do 300 metaka u minuti i uništiti ruski tenk T-72 s udaljenosti od više od jedne milje. Također nosi TOW protutenkovske projektile koji mogu uništiti metu s udaljenosti veće od dvije milje.

Prekid kopnenog koridora

Ukrajina će vjerovatno rasporediti i oklopne transportere pješadije, poput Strykera koje su dobili iz SAD-a, a to su brza i mobilna vozila s osam točkova koja mogu prevoziti pješake ili braniti suborce od napada ruskog pješaštva. - Iako bih radije bio u M1, i borbena vozila pješadije mogu napraviti mnogo štete - objašnjava potpukovnik Nagl.

John Spencer, voditelj studija urbanog ratovanja pri Madison Policy Forumu, think tanku u New Yorku, dodaje da je važno da Ukrajinci postignu opipljiv napredak i to prije nego što stigne oružje poput tenkova Abrams jer će na taj način sačuvati podršku  Zapada. Spencer pretpostavlja da će Kijev vjerojatno ostati fleksibilan u vezi s mjestom nove ofanzive i tražiti najslabiju tačku u ruskoj odbrani. Slična strategija omogućila je Ukrajincima da prošle jeseni vrate hiljade četvornih kilometara u harkivskoj regiji, iako su mjesecima slali poruke da će pokrenuti napad u južnoj regiji Herson.

Phillips O‘Brien, profesor strateških studija na Univerzitetu St. Andrews u Škotskoj, vjeruje da bi Ukrajinci htjeli prekinuti kopneni koridor koji je Rusija uspostavila duž jugoistoka, od Zaporižja prema Melitopolju i Azovskom moru. Na taj bi način presjekli opskrbne linije prema Krimu, ali problem je to što je Rusija, očekujući takav napad, na tom području sagradila odbrambene utvrde, tako da sada neki analitičari smatraju da bi to moglo navesti Ukrajince da umjesto toga, pokušaju s drugim pristupom.

No, Mikola Bjeliškov, naučni saradnik na Nacionalnom institutu za strateške studije sa sjedištem u Kijevu, odgovara da je duga borba za Bahmut iscrpila Ruse, potencijalno dajući Ukrajini priliku za napredak.

"Sada bi se mogla otvoriti jedinstvena prilika za ofanzivu, s Rusijom oslabljenom s obzirom na njezinu neuspješnu ofanzivu i prije druge moguće runde ruske mobilizacije. Samo što se obje strane sada suočavaju s istim problemom, nakon godinu borbi - teško je mobilizirati nove resurse za održavanje iste razine borbe."