Pitanje starosne granice za odlazak u penziju posljednjih sedmica je centralna tema u brojnim evropskim državama ali i povod za masovne demonstracije.

U Francuskoj stotine hiljada ljudi već nedjeljama protestuju zbog riješenosti njihovog predsjednika Emmanuela Macrona da pomjeri starosnu granicu za penzionisanje sa 62 na 64 godine. U začetku su, za sada još uvijek ne masovni, protesti i u Pragu, jer Vlada Češke ima namjeru da sa trenutne 64, podigne prag odlaska u penziju na čak 70 godina, što njihovi sindikati i opozicione partije smatraju neprihvatljivim.

Povećanje pomenutog praga pravda se dugoročnom neodrživošću trenutnog sistema i činjenicom da je životni vijek ljudi značajno duži nego kada su se definisale trenutne granice penzionisanja, a što ugrožava penzione sisteme država. Uprošteno, radnika je manje, a penzionera sve više.

Kada je riječ o Bosni i Hercegovini, ali i većini zemalja regiona, gornja granica za penzionisanje je 65 godina, sa izuzetkom Crne Gore, gdje je ona dvije godine kasnije. Ranije možete ukoliko napunite 40 godina radnog staža ili ispunite neki drugi preduslov, poput invalidske penzije.

Pomjeranje praga neminovnost

Poslovni savjetnik Zoran Pavlović za UNA portal naglašava da je pogrešan pristup spašavanja penzionog fonda podizanjem starosne granice penzionisanja ali da je to izvjesno i kod nas u dogledno vrijeme jer su, kako dodaje, domaće vlasti nesposobne povećati broj radnih mjesta i zaposlenih.

„Broj radnika koji plaćaju doprinose, po kojim se vrši redistribucija penzija penzionerima, se radi na bazi principa međugeneracijske solidarnosti. Iako oni koji danas rade uplaćuju novac u penzioni fond za sebe, to je u stvari fond iz koga se isplaćuju penzije za one ljude koji su trenutno penzioneri. Vlasti ne razumiju da je jedina mogućnost da se obezbjeđuje više novca u fondovima, povećanje broja zaposlenih radnika. Nikako na bazi povećanja opterećenja rada koje je realno i koje se može registrovati danas“, kaže naš sagovornik.

Podsjeća da je bivšoj Jugoslaviji odnos radnika i penzionera bio 3,1 naprema 1 dok je danas u Bosni i Hercegovini on 1,1 naprema 1.

„Uz to imamo i veoma lošu strukturu isplata radnicima jer je značajan dio njih na minimalcu. Vlasti u BiH ne razumiju da odlazak radnika iz zemlje zato što nemaju veće plate, nema novih pogona, investicija, kao sada npr. u Srbiji, rezultiraju da će biti moguće isplaćivati penzije samo na bazi zaduženja i kredita a ne na bazi doprinosa koje uplaćuju uposleni radnici. Neznanje, nebriga, odsustvo eksperata struke, je dovelo do toga da izabrani dužnosnici u vladama entiteta i bh. nivou nisu ljudi koji mogu zadovoljiti zahtjeve teškog vremena u kojem živimo.

Sunovrat politike zapošljavanja nas je doveo do toga da danas imamo minimalnu platu u RS od 700 KM, na koje se i dalje plaća 65 odsto doprinosa. Umjesto da se doprinosi smanje na 50 odsto i da se onda svakome isplaćuje stvarna plata a ne da pola plate bude preko računa a pola u gotovom novcu“, ističe Pavlović.

"Radit ćemo dok smo živi"

Na pitanje podržavaju li pomjeranje starosnog praga za odlazak u penziju, većina anketiranih Banjalučana je odgovorila odrično, ali se među njima posebno izdvojio komentar četrdesetogodišnjeg vozača Milana Stanića.

„Ne podržavam. I 65 izgleda daleko, ne znam kako će se dočekati. U stvari, nebitno je. Kad pomislim kolike su penzije kod nas nije važno kada ćemo u penziju jer ćemo i tad morati dodatno raditi kako bi preživjeli. Valja nam raditi dok smo živi“, rekao je Stanić za naš portal.