Osuđujuća presuda premijera Novalića bila bi savršena potvrda Murphyevim (i Escobarovim) tvrdnjama da je na zapadnom Balkanu ključni problem korupcija (a ne ruski uticaj, ili ideja srpskog sveta, ili politika HDZ), presuda bi bila potvrda i njihovog dobrog rada i podrške koju u ovom slučaju od početka daju tužiocima (proglasili su ih herojima mjeseca), ali i savršena situacija da se definitivno riješe premijera Novalića i SDA, i daju trojki i Vladu Federacije. Dok će SNSD i HDZ, predvođeni Dodikom i Čovićem, nastaviti realiziranje svojih planova i razgradnju BiH. No, u izvještajima američkih ambasadora s Balkana će moći stajati da su promjene provedene do kraja u Crnoj Gori i BiH, ma koliko to štetno bilo za te države i njene građane, a Srbija je postala proevropska (u čvrstom Putinovom zagrljaju).

”Svako jutro se budim ovdje u Sarajevu razmišljajući… i često razgovaram sa građanima i izabranim liderima o tome zašto je korupcija tako destabilizirajuća sila i kako podriva budućnost ove zemlje. Znamo da je korupcija jedna od najvećih briga građana BiH,” poručio je prije nekoliko dana građanima američki ambasador u BiH Michael Murphy iz sarajevske Vijećnice. S druge strane, sudeći po porukama koje su se čule na protestima koji su prije nekoliko dana održani pred OHR-om, građani su najviše zabrinuti za teritorijalni integritet BiH, suverenitet, odnosno prenošenje suvereniteta BiH na susjedne zemlje od strane OHR-a, ali i zbog stvaranja politike aparthejda u BiH, kao i diskriminacije bh. građana, tražeći da se implementiraju presude Evropskog suda za ljudska prava, poštivanje presuda Haškog tribunala, odnosno da se prestane s “propagiranjem, zaštitom i ugrađivanjem pobornika udruženih zločinačkih poduhvata u politički sistem države“.

Samo u Srbiji nema korupcije

S obzirom da Američka ambasada daje punu podršku OHR-u i Schmidtu, ono što zabrinjava građane očito ne zabrinjava ambasadora koji daje punu podršku i političkim “promjenama“ u BiH, a po brojnim informacijama koje su od oktobarskih izbora procurile u javnost ta “podrška“ prelazi pristojne diplomatske granice. No, za razliku od Murphyja, njegov kolega iz Beograda, Christopher Hill, iz sarajevske vijećnice je govorio o problemu organiziranog kriminala…

Jer, “u Bosni hapse premijera, ministre i direktore… U Crnoj Gori hapse na buljuke, Dritan zatvorom prijeti polovini zemlje… Samo u Srbiji nema korupcije. Samo Vučićevi naprednjaci ne kradu. Tamo je borba protiv korupcije već trijumfalno završena“, napisao je još krajem prošle godine Andrej Nikolaidis, objašnjavajući: “Aleksandar Vučić destabilizuje Balkan zato što mu je to dopušteno. Zato što su 'naši zapadni prijatelji', umjesto da obuzdaju balkanske nacionalizme, odlučili da te nacionalizme nahrane. U središte njihove arhitekture novog Balkana postavili su trougao Zagreb-Beograd-Tirana, a ostatak Balkana podijelili na interesne zone toga trougla.“

O američkom rješenju glavnih sporova na Zapadnom Balkanu, zasnovanom na premisi tripartitne podjele uticaja – između Srbije, Albanije i Hrvatske – bez potrebe za promjenom granica ili direktnom teritorijalnom podjelom, pisao je prije nekoliko dana i američki ekspert za Balkan, Janusz Bugajski, navodeći kako kreatori tripartitnog plana smatraju da bi se region mogao stabilizovati da su Beograd, Tirana i Hrvatska nagrađeni političkom i ekonomskom dominacijom nad manjim susjednim državama.

U prilog tome govore izjave Hilla (iz februara) da SAD postaju glavni ekonomski partner Srbije, te da je (po njegovim tvrdnjama iz marta) Srbija prihvatila svoju evropsku budućnost što je bila odluka “za koju su bili potrebni mudrost, integritet i hrabrost”. No, problem da se i definitivno provede ovo ”rješenje” za Balkan bili su Milo Đukanović u Crnoj Gori i SDA u Bosni i Hercegovini.

Svi koji su mislili da je problem na Balkanu Srbija i ono što preko Beograda rade Rusi bili su duboko u zabludi, jer bez obzira na prorusku beogradsku politiku, američki ambasador kaže da se Srbija okrenula Evropi i zato svi moramo zatvoriti oči i poraz Đukanovića u Crnoj Gori – čime se zaokružuje ideja velike Srbije (Srbija, Crna Gora i Republika Srpska u BiH, i još je samo pitanje dana kad će zapad realizirati zajednicu srpskih općina na Kosovu) i srpskog sveta koji propagiraju Vučićevi ministri – slaviti kao veliku pobjedu, i poraz autokrate!

Velike promjene

No, za potpuno zaokruživanje novog (zapadnog) političkog projekta u BiH i zadovoljavanje apetita Beograda i Zagreba neophodno je uz državnu, potpuno promijeniti i federalnu vlast u BiH kako više ne bi bilo nikakvih barijera za ”velike promjene”, odnosno ”velike projekte” od kojih će ponajmanje koristi imati građani BiH. Bakir Izetbegović je poražen i SDA nije u državnoj vlasti koja je već formirala timove koji će odblokirati gradnju hidrocentrala na Drini, aerodroma u Trebinju, plinovoda…

Ali, i pored Schmidtovih promjena nova Vlada Federacije nije formirana. Bezbroj je scenarija kojima svjedočimo ovih dana, a kojima se na sve načine, pa i kršenjem zakona i procedura, pokušava ustoličiti trojka s partnerima, jer je Federacija ekonomski nositelj cijele BiH. HDZ suvereno, iako su oni ti koji su na prošlim izborima potpuno blokirali imenovanje Vlade, postavlja zahtjeve i nudi rješenja, dok njihovi partneri iz Sarajeva klimaju glavama.

Rok za imenovanje ističe 6. aprila, no presuda premijeru Novaliću zakazana je za sutra, 5. aprila. Nikada sudije u nekom predmetu nisu bile pod takvim pritiskom, kao što su sudije koje će sutra izreći svoju odluku (koju je javnost saznala danima prije). Od trenutka kad je postao predsjedavajući sudija Branko Perić je izložen medijskim napadima u kojima se povezivao i s SDA, i to nije prestalo do danas, iako je svakome ko iole prati pravosuđe ova informacija potpuno suluda.

Uz to su se pojavile i informacije da je pozivan u Američku ambasadu… No, zadnja informacija o promjenama stava sudije Gorana Radevića (pod pritiskom koji se, opet nezvanično povezuje s Američkom ambasadom) pokazuje s jedne strane da Perić nije pokleknuo pod pritiscima, a s druge strane koliko je važno određenim centrima moćima, među kojima je, nažalost, čini se i Američka ambasada, da premijer Novalić bude osuđen (po svaku cijenu, pa čak i ako tužioci nisu dokazali svoje navode iz optužnice).

Političke posljedice

To bi bila savršena potvrda Murphyevim (i Escobarovim) tvrdnjama da je na zapadnom Balkanu ključni problem korupcija (a ne ruski uticaj, ili ideja srpskog sveta, ili politika HDZ), presuda bi bila potvrda i njihovog dobrog rada i podrške koju u ovom slučaju od početka daju tužiocima (proglasili su ih herojima mjeseca), ali i savršena situacija da se definitivno riješe premijera Novalića i SDA i daju trojki i HDZ-u Vladu Federacije. Dok će SNSD i HDZ, predvođeni Dodikom i Čovićem, nastaviti realiziranje svojih planova i razgradnju BiH. No, u izvještajima američkih ambasadora s Balkana će moći stajati da su promjene provedene do kraja u Crnoj Gori i BiH, ma koliko to štetno bilo za te države i njene građane, a Srbija je postala proevropska (u čvrstom Putinovom zagrljaju).

Zbog svega navedenog, presuda Novaliću i ostalima može imati dugoročne posljedice za pravo, pravdu i vladavinu prava, ali i za samu državu Bosnu i Hercegovinu. Odnosno, ukoliko njeno obrazloženje ne bude zasnovano na dokazima i činjenicama koje je Sud utvrdio, i sudije podlegnu pritisku (nekih) medija i političara (pa bili oni i američki), to će značiti potpuni haos i pravnu nesigurnost za sve građane. Uostalom, ako su dokazi već toliko jaki i tužitelji sigurni u svoju pobjedu, čemu potreba da se sudije napadaju danima pred presudu i da im se šalju poruke iz bilo koje ambasade, jer oslobađajuća presuda valjda može biti izrečena samo zbog nedostatka dokaza.

Presuda premijeru Novaliću imat će i ozbiljne političke posljedice, jer je “opozicija“ predizbornu kampanju gradila na njemu i respiratorima. Sagledana na ovaj način, jasno je koliki značaj ova presuda ima za određene domaće ali i međunarodne faktore i koliko dalekosežne posljedice može izazvati i osuđujuća i oslobađajuća odluka sudskog vijeća. Zbog svega navedenog za pravosuđe, ali i za cijelu državu, presuda bi morala biti pravedna i izrečena samo na osnovu dokaza. Sve drugo može imati dugoročne posljedice.

Ukoliko i postoji agenda za neke nove projekte za BiH i Balkan i udovoljavanje Zagrebu, Tirani i Srbiji, je li put (nasilna) promjena Ustava Federacije (u korist HDZ-a) ili (montirani politički) procesi jer nekoga nisu mogli drugačije smijeniti? Procesa koji je i po ocjenama brojnih stručnjaka sa zapada, koji su imali priliku vidjeti predmet, upitan. Pogotovo ako se imaju u vidu i brojne kritike pojedinaca, eksperata ali i zvaničnika iz Amerike i Evropske unije za Schmidtove poteze i nova “rješenja“ za zapadni Balkan kojima aplaudira Kremlj?