Državni zastupnik Demokratske fronte Zlatan Begić i delegati DF-a u Klubu ostalih u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH Albin Zuhrić, Senita Hanukić i Sandra Imširović uputili su dvije apelacije Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Begić se žalio da mu je Centralna izborna komisija Bosne i Hercegovine odbila kandidaturu za predsjednika i potpredsjednika FBiH iz reda ostalih, pozivajući se na odluke visokog predstavnika Christiana Schmidta, a troje delegata zbog nemogućnosti da kao Klub ostalih predlože svog kandidata za ove pozicije.

“Schmidt ako se želio baviti bilo kakvom vrstom nametanja, on je trebao da se pozabavi presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ovako kompletna aktivnost visokog predstavnika je usmjerena da se HDZ cementira u vlasti. Da li će doći do dogovora domaćih aktera? Postoji mogućnost i neka vjerovatnoća. Mislim da ovdje postoji jedan čvrst blok kojem komanduje američki ambasador Michael Murphy. Schmidt je samo izvršilac te politike. Govorim o bloku ‘Osmorke’ koji se okupio oko HDZ-a, odnosno kojeg je Murphy okupio oko HDZ-a”, kaže u razgovoru za “Slobodnu Bosnu” zastupnik DF-a u državnom parlamentu Zlatan Begić.

I ovosedmični sastanak Lende, Bradare i Stojanovića oko formiranja Vlade FBiH nije urodio plodom. “Zamolio sam da u narednih sedam dana ne donosimo nikakva rješenja i da će stranka SDA donijeti neko rješenje”, izjavio je potpedsjednik FBiH Refik Lendo. Na posljednjoj sjednici, Predstavnički dom Parlamenta FBiH usvojio je nekoliko inicijativa, deklaracija i zaključaka kojim je otpočeo proces izmjene Ustava FBiH. Vjerujete li u mogućnost deblokade vlasti bez intervencije Christiana Schmidta, odnosno priprema li visoki predstavnik za BiH teren za novo nametanje odluke?

Mi zaboravljamo da smo u blokadama još od potpisivanja Dejtona. Pogotovo kada je riječ o periodu od 2018. godine kada je HDZ blokirao sve što se moglo blokirati. Sada smo u fazi formiranja vlasti gdje postoje ustavna ovlaštenja, između ostaloga, predsjednika i dva potpredsjednika FBiH. Visoki predstavnik je napravio nečuvenu stvar u demokratskom svijetu, nešto neprihvatljivo, a to je promjena pravila izbornog postupka u izbornoj noći. Jasno je da je Schmidt u ovom slučaju politički džuboks za koji žetone jedino ima HDZ. Sve je bilo usmjereno na to da se HDZ betonira u vlasti. Čini mi se da bi visoki predstavnik najviše volio da HDZ unese u ustav, da HDZ uvijek mora biti vlast.

Taj njegov stav nije u skladu sa principom vladavine prava. Schmidt bi se trebao vratiti u granice vladavine prava u smislu poštivanja presuda Evropskog suda na prvom mjestu. On je vrhovna vlast za implementaciju civilnih aspekata Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ima li važnijeg dijela civilnih aspekata od građanskih prava?

Schmidt ako se želio baviti bilo kakvom vrstom nametanja, on je trebao da se pozabavi presudama Evropskog suda za ljudska prava. Ovako kompletna aktivnost visokog predstavnika je usmjerena da se HDZ cementira u vlasti. Da li će doći do dogovora domaćih aktera? Postoji mogućnost i neka vjerovatnoća. Mislim da ovdje postoji jedan čvrst blok kojem komanduje američki ambasador Michael Murphy. Schmidt je samo izvršilac te politike. Govorim o bloku ‘Osmorke’ koji se okupio oko HDZ-a, odnosno kojeg je Murphy okupio oko HDZ-a. U takvim relacijama ovo što radi Milorad Dodik, čini mi se da ta njegova politika i odgovara ukupnoj politici međunarodne zajednice u ovom trenutku prema BiH. Dodik služi kako bi “disciplinirao muslimane”. Da Dodik nema podršku i signal da može da se ponaša na ovaj način, on se ne bi tako ni ponašao. Smatram da bi Schmidt trebao da reaguje i nametne odluke, ali u smislu provođenja presuda Evropskog suda jer je to i pravna obaveza po Dejtonu i po činu ratifikacije Evropske konvencije. To su trebalo da obezbijede i visoki predstavnici prije njega. Visoki predstavnik nije nikakva ličnost koja ima nadležnost rimskog Pape. Čak i za rimskog Papu važe neka pravila i on mora da se kreće u okviru nekih pravila. Visoki predstavnik je vezan Dejtonskim mirovnim sporazumom, vezan je aneksom 10, vezan je presudama Evropskog suda. On nije tu da ispunjava političke želje bilo čije nego da osigura princip vladavine prava.

"Danas smo kompletirali predmet i uputili ga u Strazbur, Evropskom sudu za ljudska prava. Protiv aparthejda, rasizma, protiv Schmidtovih rasističkih odluka i sumraka ustavnog sudstva. Za vladavinu prava i demokratiju. Civilizacija drumom, Šmit i Marfi šumom. I osam mulaca s njima…"- napisali ste na Twitteru, nakon što ste uputili (Vi i delegati DF-a u Klubu ostalih u Domu naroda Parlamenta FBiH Albin Zuhrić, Senita Hanukić i Sandra Imširović) dvije apelacije Evropskom sudu za ljudska prava u Strazburu. Šta želite ovim dokazati, rekli ste, između ostalog, da je cilj dugoročno utvrditi granice djelovanja visokog predstavnika?

S mjeseca se vidi Kineski zid i diskriminatorski nedemokratski karakter Schmidtovih odluka. Ja sam bio kandidat za predsjednika i potpredsjednika Federacije. CIK je odbio kandidaturu zato jer ne pripadam Bošnjacima, Srbima i Hrvatima kao konstitutivnim narodima. Žalio sam se Sudu BiH koji je odbio moju žalbu. Sud BiH i CIK su se pozvali na Schmidtove odluke, na odredbe zakona koje je Schmidt mijenjao u izbornoj noći.

Nakon toga smo otišli prema Ustavnom sudu. Ustavni sud je trebao apelacijom po hitnom proceuduri da provede taj postupak. Hitni postupak je u tom slučaju propisan pravilima Ustavnog suda. Kad god je riječ o izbornim pravima građana, to ima logiku jer su rokovi unutar izbornog procesa vrlo kratki da se ne bi desio bespovratni gubitak prava. U međuvremenu je došlo do dovršavanja izbornog postupka. To je sasvim logično za pravila Ustavnog suda da propisuju hitni postupak u slučaju kršenja izbornih prava. Donesena je odluka CIK-a 6. marta da je dovršen izbor predsjednika i dva potpredsjednika. Pri tome Ustavni sud nije postupio po principu hitnosti. Do danas nije postupio po mojoj apelaciji, i apelaciji delegata koji su me predložili jer je i njihovo pravo da učestvuju u izbornom postupku i predlažu kandidate oštećeno nemogućnošću da predlože svoga kandidata.

Odbijanjem njihove kandidature zbog etničke diskriminacije, budući da Ustavni sud nije postupio po našim apelacijama, nego je u međuvremenu donio i odluku da odbija zahtjev u slučaju Komšić i Džaferović protiv Schmidtovih odluka. Dakle, da odbija njihov zahtjev za ocjenu ustavnosti, Ustavni sud je jasno pokazao da smatra da je sve to u skladu s Ustavom i demokratskim standardima, te u skladu sa Evropskom konvencijom i njenim protokolima. Diskriminacija koja se desila u ovom konkretnom predmetu.

Ja sam bio kandidat i moja kandidatura je odbijena, i od strane CIK-a. To je sve potvrdio Sud BiH na način da su se i jedan i drugi organ pozvali na odredbe zakona koje je Schmidt mijenjao u izbornoj noći. Ustavni sud je na to zatvorio oči. Zanemario svoju odluku u ranijem predmetu 14/12, predmet koji je pokrenuo gospodin Komšić povodom diskriminacije kod izbora predsjednika i dva potpredsjednika. Ustavni sud je zanemario i svoju raniju praksu, očigledno podlegao pritisku koji je dolazio iz međunarodnih centara moći u BiH. Donoseći jednu nečuvenu odluku koja će se proučavati i služiti kao primjer i na pravnim fakultetima kako ne treba raditi.

Na osnovu svih okolnosti sasvim je jasno da u BiH ne postoji djelotvoran pravni lijek, i svako čekanje na odluku Ustavnog suda po apelacijama koje su upućene od strane mene i delegata koji su me predložili, da bi svako čekanje na odluku Ustavnog suda BiH predstavljalo dodatno kršenje naših prava garantovanih Evropskom konvencijom.

Zbog toga jer nema djelotvornog lijeka odlučili smo da se obratimo Evropskom sudu za ljudska prava da kaže svoj stav. Da li je nemogućnost i odbijanje kandidature zbog etničke pripadnosti Bosancu i Hercegovcu u BiH zasnovano na etničkoj diskriminaciji, da li je to u skladu  sa Evropskom konvencijom i njenim protokolom. Sa mjeseca se vidi diskriminacija, na konkretnom ličnom primjeru sam i dokazao kao kandidat kome je odbijena kandidatura jer ne pripadam nijednom konstitutivnom narodu. To su odredbe kojima se bavio Christian Schmidt.

Na kraju krajeva, postupak pred Evropskim sudom ujedno je suštinski postupak u kojem se osporavaju Schmidtove odluke, a sa namjerom da se dugoročno uspostave granice u pravnom smislu djelovanja Ureda visokog predstavnika. Akutelni visoki predstavnik se ponaša kao osoba koja nije vezana bilo kakvim pravilima, njega ne interesuje nikakve presude, ne zanima ga Evropska konvencija. On uvodi dodatnu nejednakost glasa čime narušava i Evropsku konvenciju i demokratske standarde. Pri tome smatra da ima božanske ovlasti, da može po vlastitom nahođenju da ispunjava političke želje onima koje simpatiše.

Cilj postupka pred Evropskim sudom, pored toga da se utvrdi povreda naših prava kao ljudskih biča, građana, je i da se na izvjestan način postave granice za svakog budućeg, pa i ovog visokog predstavnika, u pogledu svih budućih odluka. To nije pozicija sa koje se odluke mogu donositi po vlastitom nahođenju. Nije ovo srednji vijek. Neka visoki predstavnik ne provodi ničije političke želje, pa ni moje. Neka provede presude kako je sud presudio, ne bilo koji sud nego najviši sud Evrope u pogledu i zaštiti ljudskih prava i Sloboda gdje sjede najveći pravnici. Ne može Schmidt u našoj zemlji ignorisati ono što u svojoj zemlji nikad ne bi smio, a to su presude Evropskog suda.

Naša namjera je da se utvrdi povreda ovih prava, ali i da se utre put poštivanju principa vladavine prava u funkcionicanju OHR-a. Bez OHR-a nema Dejtonskog mirovnog sporazuma, ali je OHR vezan principom vladavine prava, Evropskom konvencijom, Ustavom BiH. Idemo u pravnu bitku pred Evropskim sudom za ljudska prava. Ne postoji nikakva mogućnost da Evropski sud za ljudska prava kaže da je u redu da u BiH biračko pravo ne treba da ima Bosanac i Hercegovac i bilo koji drugi čovjek, i Jevrej i Rom, i pripadnici svih drugih nacionalnih manjina. Biračka prava svi moraju jednako da uživaju. Očekujemo pozitivnu odluku Evropskog suda. To će biti ujedno pokazatelj svim drugim donosiocima odluka da te odluke moraju biti usaglašene sa principom vladavine prava.

Treba li ozbiljno shvatiti posljednje prijetnje predsjednika entiteta RS Milorada Dodika o otcjepljenju RS-a, napuštanju institucija? Jel’ ovo stvaranje vještačke krize i narativa da u BiH nikad nije bila kompliciranija situacija, odnosno zaplašivanje naroda, te kako ocjenjujete stav koalicinih partnera prema njegovim prijetnjama?

Duboko vjerujem da Dodik ima podršku u relevantnim krugovima međunarodne zajednice za ovo što radi. Međunarodnoj zajednici u ovim momentima čak i godi Dodikovo ponašanje. Imajući u vidu kakvu su to nama ovdje sudbinu skrojili, a ta sudbina se može oslikati na način da budemo u kolonijalnom ili polukolonijalnom odnosu prema Zagrebu i Beogradu. Često čujemo da dužnosnici stranih i susjednih zemalja kažu da poštuju teritorijalni integritet u BiH. Naravno, nemoguće je u 21. vijeku raskomadati teritoriju jedne zemlje. Niko ne spominje suverenitet, političku neovisnost BiH, iako je to sastavni dio Dejtonskog mirovnog sporazuma. Očigledno da Srbija i Hrvatska ne poštuju suverenitet BiH. U ovom momentu se isporučuje suverenitet BiH Beogradu i Zagrebu i kroz Schmidtove odluke, velikim dijelom kroz entitet RS. Taj suverenitet se već godinama isporučuje Srbiji. Samim nereagovanjem međunarodne zajednice na ovo što Milorad Dodik radi je podrška jednom takvom djelovanju. Ne treba ni zaboraviti da su ga zapadnjaci doveli na vlast.

S druge strane, Schmidt uspostavlja balans između Beograda i Zagreba, da ostatak BiH stavi u kolonijalni odnos prema Zagrebu, a preko neupitne pozicije HDZ-a koji se nikada nije odrekao politike UZP-a. Naprotiv, on tu politiku potencira. Ljudi, nosioci najodgovornijih funkcija u HDZ-u, pa i oni manje odgovornih, se kite znamenjima i obilježjima tvorevine koja se zove Herceg Bosna. Dočekuju presuđene ratne zločince. Nikada se nosioci tih funkcija unutar HDZ-a nisu javno odricali politike UZP-a. Tu politiku potiču sada na jedan civilizovaniji način koristeći Schmidta, Murphyjevu podršku, kroz nametanje odluka polako i ovaj preostali dio BiH stavljaju u kolonijalni odnos prema Zagrebu.

Zabrinjavajuće pokretanje disciplinskog postupka protiv sudije koji je imao različito mišljenje za manje od 24 sata

Ured disciplinskog tužitelja otvorio disciplinski predmet protiv sudije Suda BiH Branka Perića. Razlog je izdvojeno mišljenje koje je Perić pročitao prilikom izricanja prvostepene presude u slučaju "Respiratori". Ovo ste prokomentarisali na sljedeći način: “Perić je na udaru Režima zato jer ima profesionalni integritet!” Možete li nam objasniti, Vi kao pravnik, dakle nije uobičajena praksa da sudije imaju izdvojeno mišljenje i kako gledate na sve oko pokretanja disciplinskog postupka?

Poznajući rad sudije Perića, to je čovjek koji ima profesionalni integritet. Posjeduje pravničko znanje. Nemojte mi reći da nije indikativno da se dan poslije izricanja presude, gdje je sudija Perić imao svoje izdvojeno mišljenje, dakle nije se slagao sa izrečenom presudom, dan poslije toga se protiv njega otvara disciplinski postupak. To je toliko inidikativno da čovjek ne može a da ne izvuče zaključak.

Pogledajte šta se sve dešava u pravosuđu BiH. Hiljade firmi i fabrika je opljačkano u stečajnim postupcima, u postupcima u kojima su učestvovali sudovi, naravno. Toliki organizovani kriminal, korupcija i niko ne reaguje godinama. Predmeti se drže po ladicama sve do ratnih zločina, genocida, ali protiv Perića se odmah pokrenuo postupak za manje od 24 sata. To je zabrinjavajuće.

Smatram da je to poruka koja je upućena svim građanima BiH da ukoliko ne budu razmišljali kako režim razmišlja, odnosno kako razmišlja Murphy (a Schmidt razmišlja kao Murphy), da će se protiv tih pojedinaca i grupa ikoristiti sva sredstva, od crnih lista do disciplinskih postupaka. Time se urušava integritet pravosuđa, ali i međunarodne zajednice u BiH. Ne mogu ulaziti u predmet, nisam upućen u činjenice koje su bile predmet sudskog dokazivanja, ali za manje od 24 sata pokrenuti disciplinski postupak protiv sudije koji je imao različito mišljenje od mišljenja svojih kolega, ali i od mišljenja režima i Marphyija ne može biti slučajno. Uznemiravajuće je. Pri tome imamo da se godinama ne pokreću postupci gdje je na stotine fabrika opljačkano, stotine hiljada radnika ostavljeno bez ličnih dohodaka, bez imovine, a da nijedan sudija ili tužilac nije odgovarao.

Također, imamo saznanja da je međunarodna zajednica vršila strašan pritisak na Ustavni sud u predmetu Komšić, Džaferović protiv Schmidtovih odluka donesenih u izbornoj noći. Smatram da je to vrh korupcije. U ovoj zemlji ništa nije išlo bez međunarodne zajednice. Svi procesi u BiH nisu išli bez direktnog učešća međunarodne zajednice. Ako je to nekad bilo skriveno i prikriveno, mislim da je danas apsolutno svima jasno.

(Razgovarala: Sanela GOJAK)