Ruski zapovjednici koji se bore za zauzimanje Bahmuta, grada na istoku Ukrajine koji je postao žarište 15-mjesečnog rata, pitaju se je li dugo najavljivani protunapad već započeo. To je upravo ono što ukrajinski predsjednik Zelenski i njegovi generali žele - tjeskobnu rusku silu koja ne zna kada ili gdje će Ukrajina napasti, ali se iscrpljuje iščekujući napad svakog časa, piše The Times.

To je možda jedan od razloga zbog kojih se vrlo popularna "proljetna ofanziva" još nije dogodila, a do ljeta je ostalo još samo nekoliko sedmica. Drugi je razlog to što ukrajinski generali žele biti sigurni da svoje ljude šalju u bitku samo ako su potpuno opremljeni i obučeni iako je Zelenski pod pritiskom da isporuči rezultate obećane u zamjenu za zapadno oklopno oružje.

Ukrajina je čekala jednu kompletnu brigadu koja se obučava u Švedskoj, naoružanu modernim tenkovima Leopard 2, borbenim vozilima CV-90 i topničkim sisteima Archer, što je čini jednom od najmoćnijih jedinica u ukrajinskim oružanim snagama. Vratila se u Ukrajinu u maju kako bi se pripremila za bitku.

Zelenski je također čekao projektil Storm Shadow iz Velike Britanije, ključno oružje s dometom od najmanje 300 kilometara koje može uništiti zapovjedne centre daleko iza fronta i ostaviti trupe na terenu u neredu. Ovi projektili već se koriste za udare na ruska logistička središta koja su pomaknuta izvan dometa američkog HIMARS-a, kao što se navodno dogodilo u Luhansku tokom vikenda.

Kampanja bespilotnim letjelicama

U toku je kampanja bespilotnim letjelicama kako bi se ispraznile ruske zalihe goriva uništavanjem naftne i plinske infrastrukture na Krimu i u zapadnoj Rusiji. I skladišta municije već su na nišanu.

Kada sljedeća faza ukrajinske ofanzive započne, neće biti najavljena kilometarskim konvojima, kao što je bila ruska. Kijev će učiniti sve što može kako bi smanjio svoje žrtve na najmanju moguću mjeru, otud i hitnost molbi Zelenskog za borbene avione F-16 koji bi mogli pružiti zračnu zaštitu vojnicima u napadu.

Pokretljivi i ograničeni napadi mobilne pješadije, potpomognute tenkovima i borbenim vozilima, pripremit će neprijateljske pozicije za veći napad ispitujući slabosti i tjerajući Rusiju da pomakne svoje rezerve izvan širokog luka dok Ukrajinci manevriraju između napadačkih tačaka unutar tog luka trošeći daleko manje goriva.

Ukrajinski general Zalužni tražit će tačke gdje se različite ruske jednice križaju i iskorištavati loše komunikacije, kao što se prošle sedmice dogodilo u Bahmutu s Wagnerom i ruskom redovnom vojskom.

Ukrajinske jurišne trupe ostat će raspršene iza fronta do posljednje minute. Iako imaju strateški imperativ - moraju odsjeći Krim i kopnenu poveznicu s Rusijom ako žele dobiti rat - to možda nije početni cilj. Poraz kod Bahmuta odjeknuo bi u cijeloj Moskvi i možda ubrzao pad Putinova režima i razbio Rusku Federaciju. Za Zelenskog će taj politički cilj biti primamljiv kao jedan od načina da se okonča rat.

Šta će biti s Krimom?

Ipak, u ukrajinskim vojnim krugovima govori se o neutralizaciji Krima, koji je Kremlj pretvorio u ogromno vojno uporište s aerodromima i pomorskim bazama koje koristi za svakodnevno udaranje na Kijev.

Ukrajinska vojna obavještajna služba procjenjuje da 152.000 ruskih vojnika brani okupirane dijelove južnih regija Zaporižja i Herson. Smatra se da Ukrajina ima 160.000 do 220.000 vojnika spremnih za protuofanzivu, opremljenih modernim tenkovima i borbenim vozilima pješaštva, prenosi Index.hr.

Od Hersona do Donjecka Rusi su raspoređeni duž više od 500 kilometara fronta, prikovani za odbrambenu liniju rijeke Dnjipro, kojom dominiraju Ukrajinci. Masovno forsiranje rijeke moglo bi biti moguće kod Nove Kahovke, ali rijeka je široka kilometrima i predstavljala bi ozbiljan izazov za logistiku.

Grad Vuhledar, gdje se križaju južna i istočna zapovjedništva Kremlja i na koji je Rusija bacala iscrpljene trupe, mogao bi biti atraktivna opcija. Proboj niz cestu prema Mariupolju imao bi veliku simboliku za Ukrajinu, a rusko topništvo je već pretvorilo ta urbana područja u ruševine pa bi bilo malo borbi od kuće do kuće. Ipak, oskudno sklonište od bombardiranja s ruske granice udaljene jedva 70 kilometara također predstavlja rizik, zbog čega je sposobnost Ukrajine da kontrolira zračni prostor ključna.

Dalje zapadnije opcija je luka Berdjansk, čime se Rusija lišava vitalne opskrbne rute Azovskim morem. Međutim, prilaz Berdjansku je prožet vodenim putovima koji bi mogli usporiti napad. Zatim postoji mogućnost napada preko Orihiva i dalje na Tokmak i tamošnju zračnu bazu, što bi bilo dovoljno da se djelomično presiječe ruska opskrba kopnom.

Na kraju ono najočitije - direktno napredovanje do Melitopolja korištenjem rijeke Moločne za odbranu istočnog krila. Grad se nalazi na ključnom južnom raskrižju koje je bilo mjesto intenzivnog partizanskog ratovanja uz pomoć ukrajinskih timova za specijalne operacije. To bi zahtijevalo probijanje neke od najbolje pripremljenih ruskih odbrana na jugu - teško miniranih polja, utvrđene mreže rovova i betonskih protutenkovskih prepreka.

Ukrajina ima druge mogućnosti da zavara Ruse: proboj kod Svatove kako bi se obrušila na Luhansk ili korištenje "kulminacije" moskovskih napada na Avdiivku da krene na jug i okruži Donjeck. Oboje bi imalo snažan utjecaj na Moskvu, ali bi značilo da će ukrajinska ekonomija još godinu dana biti u zastoju zbog izostanka nesmetanog pristupa njezinoj obali.