Osjećaj usporenosti i letargije u poslijepodnevnim satima vjerovatno je poznat mnogima, ali za one s opstruktivnom apnejom (OSA), taj je problem još i ozbiljniji. Srećom, znanstvenici su identificirali lijek koji nudi dobre šanse za pomoć tog problema i ne, nije riječ o šoljici kafe.

Pretjerana dnevna pospanost (EDS) za osobe koje imaju OSA-u može ozbiljno utjecati na njihov svakodnevni život. Kod takvih osoba postoji neodoljiva potreba za spavanjem u neprikladno vrijeme, promjerice dok voze ili jedu, a često se muče i s dovršavanjem jednostavnih zadataka.

Iako je maska s pozitivnim tlakom u dišnim putovima (PAP) standardno rješenje za one s OSA-om i može pomoći u potpori pluća komprimiranim zrakom noću, ona ne eliminira uvijek pretjeranu dnevnu pospanost. Znanstvenici stoga rade na identificiranju lijekova koji bi mogli pomoći onima s EDS-om.

Znanstvenici tvrde, postoje opcije

Najvažnija stvar koju bi osobe s OSA-om trebale učiniti jest koristiti svoj PAP uređaj, ali ako su još pospani, postoje opcije u obliku lijekova koji mogu smanjiti njihov umor, kaže Tyler Pitre, liječnik interne medicine s kanadskog Univerziteta McMaster.

Pitre i njegovi kolege pregledali su 14 prethodnih kliničkih ispitivanja koja su uključivala 3.085 ljudi s OSA-om i EDS-om, promatrajući komparativnu učinkovitost tri lijeka protiv umora: solriamfetola, armodafinil-modafinila i pitolizanta. Sva tri su bila učinkovitija od placeba u borbi protiv EDS-a, ali u različitim stepenima.

Kombinirajući podatke, kanadski znanstvenici su otkrili da solriamfetol nudi najveću statističku razliku u odnosu na placebo u smislu budnosti. Dokazi nisu bili tako konkretni za armodafinil-modafinil i pitolisant, koji vjerovatno poboljšavaju neke, ali ne sve, mjere budnosti nakon mjesec dana korištenja, otkrio je kanadski tim. Statistika je također pokazala da bi nuspojave mogle biti problem s armodafinil-modafinilom i solriamfetolom, iako je vjerovatnije da će pacijenti prestati koristiti prvi od navedena dva lijeka.

Jasni učinci

Iako je teško sažeti nalaze u višestrukim ispitivanjima, usporedba pokazuje jasne učinke solriamfetola, vjerovatno kao rezultat povećanja razine norepinefrina (priprema tijelo za akciju) i dopamina (povezan sa zadovoljstvom i motivacijom) u mozgu.

Autori studije koja je bojavljena u časopisu Annals of Internal Medicine, kažu da su prednosti i mane solriamfetola vrijedne daljnjeg istraživanja, posebno u smislu dugoročnih učinaka na ljude koji ga uzimaju, jer postoji malo dokaza o dugoročnoj upotrebi. Isto tako, nisu samo oni s OSA-om i EDS-om jedini kojima bi solriamfetol i drugi navedeni lijekovi mogli pomoći.

Bilo bi zanimljivo vidjeti koliko će ovi lijekovi protiv umora biti učinkoviti u liječenju povezanih bolesti kao što su sindrom kroničnog umora i dugi COVID, sada kada znamo da djeluju na slična stanja, ističe Dena Zeraatkar, pomoćnica profesora anestezije s navedenog kanadskog univerziteta.

Hitna potreba za pronalaženjem boljih lijekova

Dva od ispitivanih lijekova već su propisana za OSA-u i EDS, a pitolisant je još uvijek na reviziji američke agencije za lijekove (FDA). Koji će lijek liječnik propisati ovisi o nizu faktora uključujući osobni zdravstveni profil pacijenta. Međutim, nova studija je ujedno i prvi put da su ti lijekovi međusobno uspoređeni na ovaj način.

S nuspojavama koje potencijalno mogu predstavljati problem, solriamfetol je na primjer povezan s povećanjem krvnog tlaka pa treba biti oprezan. Uz to, s čak milijardu ljudi globalno pogođenih OSA-om, jasno je da postoji hitna potreba za pronalaženjem boljih lijekova za rješenje problema toliko ljudi u svijetu, piše Science Alert.