Švicarski sud oslobodio je poznatog učenjaka za islamske studije Tariqa Ramadana optužbi za silovanje i seksualnu prisilu.

Ramadan, koji je švicarski državljanin, unuk je Hassana al-Banne, osnivača egipatskog Muslimanskog bratstva.

Slučaj je pokrenula Švicarka koja je rekla da ju je Ramadan silovao u ženevskom hotelu 2008. godine. Žena je rekla sudu da je bila izložena brutalnom seksualnom napadu, batinama i uvredama. Rekla je da se to dogodilo nakon što ju je akademik s Oxforda pozvao na kafu nakon konferencije.

Ramadan, koji ima 60 godina, suočio se tada s kaznom do tri godine zatvora ako bude proglašen krivim. Odbacio je sve optužbe, ali je priznao da je upoznao ženu.

Suđenje je bilo oštar kontrast dosadašnjoj karijeri čovjeka koji je ranije važio kao svojevrsna “rock zvijezda” islamske misli.

Dok se Evropa borila s terorističkim napadima i rastućim antimuslimanskim osjećajima, Ramadan se pojavio kao glas razuma, osuđujući terorizam, protiveći se smrtnoj kazni, pa mu je čak zabranjen ulazak u Tunis, Egipat, Saudijsku Arabiju, Libiju i Siriju, jer je kritikovao njihov nedostatak demokratije.

Časopis Time ga je 2004. proglasio jednim od 100 najutjecajnijih ljudi na svijetu.

Godine 2007. postao je profesor islamskih studija na St Anthony’s Collegeu u Oxfordu. Imao je i svoje kritičare, posebno u Francuskoj, gdje su ga brojni vodeći akademici optužili za antisemitizam.

No 2017. godine završio je meteorski uspon gospodina Ramadana, kada ga je jedna Francuskinja optužila za silovanje.

Kad je taj slučaj dospio u javnost, javilo se više žena.

Do 2020. bio je suočen s pet optužbi za silovanje četiri u Francuskoj i jedna u Švicarskoj i proveo je devet mjeseci u pritvoru u Francuskoj prije nego što je pušten na uslovnu kaznu. Dosljedno je negirao sve optužbe protiv sebe.

Švicarski slučaj je prvi došao na suđenje, a atmosfera u ženevskoj sudnici bila je napeta.

Ramadan se suočio s gomilom kamera kad je stigao. Njegova tužiteljica, koristeći ime Brigitte kako bi zaštitila svoj identitet, zatražila je postavljanje paravana u sudnici kako ne bi morala gledati čovjeka za kojeg je tvrdila da ju je silovao.

Detaljno je opisala navodni napad, rekavši da se boji da će umrijeti.

Ramadan je priznao da ju je pozvao u svoju hotelsku sobu, ali je negirao bilo kakav oblik nasilja. Rekao je da su sve optužbe protiv njega politički motivirane i osmišljene kako bi ga se diskreditiralo.

Njegovi francuski i švicarski advokati također su doveli u pitanje istinitost optužbi, navodeći nedosljednosti oko datuma navodnih napada.

Ramadana je u tom argumentu podržala njegova porodica. Njegov sin Sami, ukazujući na očevu “ulogu u debati o islamu u Francuskoj”, rekao je za BBC 2019. da su slučajevi protiv njegovog oca “motivirani drugim razlozima, za koje smatramo da su politički”.

To stajalište podržali su deseci istaknutih osoba, uključujući američkog filozofa Noama Chomskog i britanskog redatelja Kena Loacha, koji su potpisali otvoreno pismo u kojem se pitaju je li Ramadan dobio pošten pravni proces, uz uobičajenu pretpostavku nevinosti.

Na sudu u Ženevi, tužilaštvo je insistiralo na tome da Brigitte nije mogla izmisliti navodni napad niti ga je mogla tako detaljno ispričati sudijama.

Advokat Ramadana insistirao je na njegovoj nevinosti, opisujući optužbe protiv njega kao “lude”. U svojim primjedbama sudu, g. Ramadan je tražio da mu se ne sudi za njegovu “pravu ili pretpostavljenu ideologiju”.

Nakon sedam dana vijećanja, trojica švicarskih sudija proglasila su ga nevinim.

Iako je u Švicarskoj oslobođen, ovo bi moglo biti samo prvo od nekoliko suđenja. U Francuskoj, tužitelji još uvijek procjenjuju trebaju li optužbe protiv Ramadana ići na sud.