"Put Bosne ka nezavisnosti", tema je današnje sesije Kruga 99 na kojoj je uvodničar historičar i vanredni profesor na Sarajevo School of Science and Technology Marko Attila Hoare.

Hoare je vanredni profesor i šef istraživanja na Odsjeku za političke nauke i internacionalne odnose. Rođen je u Londonu, diplomirao na Univerzitetu Cambridge 1994., a doktorirao na Univerzitetu Yale 2000.

Njegovo istraživanje fokusira se na teme vezane za nacionalizam, genocid, fašizam i antifašizam, te izgradnju države.

Autor je četiri knjige: "Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu: Historija" (Hurst and Oxford University Press, London i New York, 2013., bosansko izdanje 2019.); "Historija Bosne: od srednjeg vijeka do danas" (Saqi, London, 2007.); "Genocid i otpor u Hitlerovoj Bosni: Partizani i četnici, 1941-1943." (Oxford University Press, Oxford, 2006.) - koja je pobijedila na Konkursu za postdoktorske saradnike Britanske akademije 2004. godine; i "Kako se Bosna naoružala" (Saqi, London, 2004.).

"Čitajući knjigu 'Bosanski muslimani u Drugom svjetskom ratu', neposredno po objavljivanju 2019. godine, studiju koja govori o odnosu između muslimana Bosne i Hercegovine i Narodnooslobodilačkog pokreta, trajno sam ostao impresioniran naučnom akribijom i ubjedljivom argumentacijom autora", rekao je u svom obraćanju na press konferenciji predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović.

Prema njegovim riječima, često se navodi da je ova knjiga zapravo priča o dvostrukom bosanskom pokretu otpora - NOP-u i muslimanskom autonomaštvu - o tome kako je prvi obuhvatao elemente drugog i kako se to odrazilo ne samo na širi jugoslovenski pokret otpora, već i utjecalo na osnivanje i izgradnju nove jugoslovenske države.

A posebno, kako je taj proces utjecao na donošenje odluka ZAVNOBiH-a, odnosno konačnoj podršci vrijednosti i principa bosanske samostalnosti, te historijski najvažnijoj odluci o obnovi državnosti u okvirima jugoslavenske federacije.

"Ne ulazeći u druge aspekte ove izuzetno inspirativne i uvjerljive studije, koja pored ostalog izbjegava ideološke koprene prethodnog političkog uređenja, ali i savremenih revizionističkih poduhvata iz retorte etnonacionalizma, čini mi se dovoljnim razlogom za povod i izbor našeg današnjeg uvodničara", istakao je Kulenović.

Tim prije, dodaje, što naslov današnje teme ne prejudicira završen proces, već naprotiv dugi i trnovit put ka punoj bosanskoj samostalnosti i nezavisnosti.

"Iako nije uputno praviti historijske analogije i na osnovu njih izvoditi definitivne zaključke, čini se kao da temeljne silnice i politički procesi liče na onaj period iz 1939. godine, sporazuma Cvetković/Maček o srpsko-hrvatskoj  banovinskoj podjeli BiH, s jedne, i kakvog - takvog otpora Pokreta za autonomiju Bosne, s druge strane.

U ratnim okolnostima Drugog svjetskog rata, ipak će prevagnuti Titovo sagledavanje realpolitičkih snaga, interesa i težnji koje su u konačnici doveli do čina obnove državnosti 1943. godine", navodi Kulenović.

Da li će današnja internacionalno priznata i u Ujedinjenim nacijama potvrđena nezavisnost i samostalnost bosanske države biti i de facto postignuta u internacionalnim i unutrašnjim relacijama, pitanje je od čijeg ishoda ovisi trajni mir i stabilnost bosanske države, ali i Zapadnog Balkana.

"Većinsko bosansko zalaganje za demokratsku tranziciju na vrijednostima zapadne, liberalne demokracije je uslov i rješenje. Kvalificiranje takvog zalaganja sa radikalizmom, neće i ne može zaustaviti sam proces i rastuću političku volju.

Naprosto, duboko je usađena svijest o tome da je ostajanje u okovima 'luđačke košulje', apizmenta, povlađivanja po mjeri velikodržavnog ekspanzionizma, etnonacionalizma i iredentizma, samo nastavak, produžavanje agonije, neizvjesnosti i budućih konflikata.

Da nije riječ o pukom i providnom spinu o radikalizmu, trebao bih na kraju reći: i ja sam radikalan", poručio je Kulenović.