Potpredsjednik RS-a Ćamil Duraković za Ljudski.ba je govorio o posljednjim dešavanjima u NSRS gdje je prestao egzistirati Klub Pokreta za državu. Iako je bio nezavisni kandidat Duraković je promovirao ideju ovog Pokreta, ali nije iznenađen da se još jedna "zajednička priča" u RS- raspala.

Gašenjem Kluba Pokreta za državu u NSRS ovaj politički projekt praktično prestaje da postoji, je li to očekivano?

- Poznato je da su prije prošlogodišnjih izbora formirana dva „pokreta“ koji su zvanično, u fokusu svog djelovanja isticali „državu“, a cilj i smisao njihovog predizbornog udruživanja je bilo veće prisustvo, vidljivost i aktivnost državnih institucija u entitetu Republika Srpska. Jedan je Pokret za državu, a drugi je Pokret država.

Ipak, nakon svih dešavanja koji su počeli jeftinim predizbornim nastupima, kršenjem dogovora i lošom kadrovskom politikom, a završili postizbornom podjelom funkcija, ovi teorijski politički, a suštinski teatarski projekti su se raspali, budući da su kao takvi i nastali na lošim temeljima bez neke konkretne svrhe. Na kraju, navedene tvdnje dokazuje i postizborna aktivnost ovih „pokreta“, te odsustvo njihove uključenosti u politički i realni život u entitetu Republika Srpska, čime se dokazuje i tvrdnja da politički subjekti koji većinski djeluju na prostoru Federacije Bosne i Hercegovine, više doprinose izvrgavanju ruglu egzistencijalne potrebe za jedinstvenim političkim i svakim drugim djelovanjem u cijeloj državi nego što stvarno i učinkovito rade na objedinjavanju političkih snaga, formiranju zajedničkog idejnog okvira i konačno, promovisanju i zalaganju za deklarisane, a radije bih rekao deklarativne ciljeve, koji su ustvari, egzistencijalna nužnost, ukoliko zaista želimo imati Bosnu i Hercegovinu. 

Zašto ne uspijevaju pokušaji ujedinjenja političkih snaga u RS koje barem javno zagovaraju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu?

-Mišljenja sam da je bilo kakvo zajedničko djelovanje na prostoru entiteta Republika Srpska nemoguće sve dok su lični i uskostranački interesi važniji od dobrobiti građana ovog entiteta. S tim u vezi, važno je napomenuti i da su vrlo često stranke koje čine ovakve kolacije ili blokove različitih orijentacija – od desnih do lijevih i liberalnih te da se samim tim i ideološki i programski razlikuju. Shodno tome, takve kolacije ili blokovi predstavljaju ustvari samo dobru platformu za prikupljanje glasova, no onog momenta kada dođe do raspodjele pozicija, najčešće dolazi do raskola. U suštini, ne bih to nazvao ni raskolom jer do istog ne može ni doći obzirom da se ljevica i desnica nikada nisu ni slagale oko mnogo čega. Također, želim istaći da političke opcije koje „ne zagovaraju jedinstvenu Bosnu i Hercegovinu“ djeluju protivustavno, te da se njima trebaju baviti nadležna tužilaštva. Hoću reći, mnogi politički subjekti suviše populistički eksploatiraja svoje stavove o „jedinstvenoj Bosni i Hercegovini“ bez suštinske ideje i želje da se bave realnim problemima građana ovog entiteta. 

Može li se krivica svesti samo na jedan politički subjekt ako znamo da je od starta postojao problem?

-Problem zajedništva postoji oduvijek, međutim treba biti realan i priznati da čak i da postoji jedinstvo među Bošnjacima u entitetu Republika Srpska, oni suštinski, kao takvi, ne bi mogli mnogo toga promijeniti zahvaljujući asimetričnim ustavnim rješenjima kojima klubovi u Vijeću naroda NSRS imaju mnogo manja ovlaštenja od recimo Doma naroda u Federaciji BiH. U konačnici to znači da se odluke NSRS koje nisu izglasane od strane Kluba Bošnjaka ili se isti pozovu na zaštitu vitalnog nacionalnog interesa ulažući vetu, šalju na udlučivanje Ustavnom Sudu RS koji u 99 % slučajeva potvrdi ranije donesenu odluku NSRS. Ipak, želim istaći da sam ja kao samostalni, nezavisni politički subjekt podržavao Pokret za državu, učestovavao u radu, putovao, gostovao, ulagao sve što sam znao, umio i imao u taj projekt, znajući da je za smisleno političko djelovanje u etitetu Republika Srpska nužno nastupati u što je moguće većem političkom frontu. No, moje poštivanje dogovora pokazalo se kao očigledna politička naivnost jer smo vrlo brzo, pri raspodjeli funkcija, uvidjeli da nam namjere nisu iste, čak ni slične, te da nismo sa istom iskrenošću ušli u taj projekt. 

Jesu li političke pozicije pojedinaca važnije od ideje?

- Ne bi trebale biti, no očigledno da jesu. Ipak, pojedinci su pokretači tih ideja, a ideja koja je u ovom slučaju „Bosna i Hercegovina“ uvijek treba biti bitnija kako od pojedinca tako i od pozicije. 

Hoće li ovo uticati na dijasporu i mogućnost njenog ponovnog većeg uključivanja u izbore jer stižu vijesti da su razočarani?

- Za očekivati je da hoće, no to će najbolje pokazati idući izbori. Bošnjačka dijaspora predstavlja svojevrsnu pokretačku snagu povratničkih zajednica, te kao takva zaslužuje da se obećanja koja su im data u toku predizborne kampanje i ispune. Vrlo često sam počašćen pozivima udruženja i organizacija koje okupljaju naše ljude u inostranstvu. Među njima je veliki broj izuzetno uspješnih, obrazovanih, imućnih ljudi od kojih se neki nalaze na visokim političkim pozicijama u zemljama u kojima trenutno žive. Svjedok sam da ti ljudi vole svoju državu, da imaju znanje i sve resurse da poboljšaju život građana BiH. Nažalost, domaći političari se dijaspore sjete samo pred izbore, obećavajući im tada mnogo toga no ta obećanja zaborave već nakon izbora te odatle i nezainteresovanost naše dijaspore – od preko milion ljudi u inostranstu samo je nekolicina onih koji su zainteresovani da se registruju i glasaju u domovini. 

Otežava li ovo Vašu poziciju kao potredsjednika entiteta Republika Srpska?

-Nekoliko puta sam rekao, a svakodnevica nažalost potvrđuje moje riječi, da u BiH nema teže, zahtjevnije i izazovnije političke pozicije od ove koju ja trenutno obavljam. Ipak, građani entiteta Republika Srpska su ukazali povjerenje meni, kao nezavisnom kandidatu, te u tom kontekstu ne mogu reći da ovakve okolnosti utiču mnogo na moj rad. Moj cilj u narednim godinama je da omogućim bolje uslove za život svih građana kako entiteta RS, tako i države BiH a to znači aktivan rad na zastupljenosti Bošnjaka u javnim institucijama najmanje u onoj mjeri u kojoj im to garantuje Ustav, nastavku borbe za pravo na obrazovanje na bosanskom jeziku, infrastrukturnim projektima kojima bi se omogućili bolji uslovi za život u povratničkim i marginaliziranim zajednicama i svemu ostalom što će život građana učiniti boljim i ugodnijim – i pored činjenice da potpredsjednik entiteta Republika Srpska nema nikakva ovlaštenja, niti uticaj na bilo kakve odluke ja ću u narednom periodu činiti sve to je u mojoj moći da ispunim obećanja koja sam dao, kazao je Duraković za Ljudski.ba.