Piše: Esad DURAKOVIĆ (Vijesti.ba)

- Nakon donošenja zakona u NSRS prije o nepoštivanju odluka/presuda Ustavnog suda BiH, izgleda da se međunarodna zajednica - ma šta ona predstavljala - malo uznemirila. Tim povodom je sva pažnja domaće i međunarodne javnosti (ili barem njenog dijela) usmjerena na Dodika i spekulira se o sankcijama prema njemu.

Toga kabadahiju je trebalo odavno sankcionirati a to znači, među ostalim, i „detronizirati“ ga sa dugogodišnjih visokih pozicija u RS i BiH. Negativna usredsređenost na Dodika svakako je razložna, pozitivna - da se poigram riječima.

Međutim, postoji tu jedna opasna zamka za koju vjerujem da je neki nisu svjesni a neki svakako jesu, ali namjerno forsiraju odgovornost Dodika kao „dimnu zavjesu“ da bi prošle neke druge stvari koje su, u krajnjem, cilj Dodikove politike.
Između ostaloga, vjerujem da Trojka nije trebala da ide na sastanak s Dodikom u Konjic u trenutku kada je izvršio dramatični udar na državu, na ustavni poredak. Visoki predstavnik je tu zato da reagira u takvim situacijama, pa je trebalo da odbiju svaki razgovor s Dodikom dok se ne poništi zakon donesen u NSRS i dok se on sankcionira. Ovako, oni su prihvatili kao sagovornika osobu koja je upravo minirala ustavni poredak, dali su mu priliku da još jednom ovjeri pred njima i svijetom svoj državni udar, svoju bahatost, nasilnost, i prihvatili su ga - takvog kakav jest, s tim ne/djelima - kao sagovornika upravo u tome času.

Visoki predstavnik je upravo poništio sporne odluke/zakone NSRS. To je veoma važno, ali nije i dovoljno. Potrebno je sankcionirati one koji u izvršili udar na ustavni poredak. Pravnici tvrde da u ovom slučaju ne postoji Dodikova krivična odgovornost, prema postojećem zakonu, a Visoki predstavnik je upravo i taj zakon promijenio. No, u ovom času Visoki predstavnik je dužan da smijeni Dodika i one koji su upravi izvršili udar na same temelje Daytonskog sporazuma, kao što su to ranije činili neki visoki predstavnici. To je Schmidtova obaveza koja proizlazi iz njegove javno obznanjene tvrdnje (istinite) da je donošenjem zakona u NS RS izvršen udar na ustavni poredak države BiH. Logično je da u tom slučaju smijeni s pozicija one koji su odgovorni za to: Dodik, ali ništa manje predsjednik NS RS i još poneki. To bi bila politička odluka, politička mjera, na koju je obavezan Visoki predstavnik u skladu s vlastitom kvalifikacijom zakona u NS RS, a krivična odgovornost neka ide svojim tokom. To su dva različita aspekta. Ukoliko ne sankcionira ove osobe, Visoki predstavnik je u kontradikciji.

Međutim, u vezi s eventualnim sankcioniranjem moguć je takav razvoj događaja koji bi bio krajnje pozitivan za Dodika a fatalan za državnost BiH. Tu je riječ o svojevrsnom paradoksu koji tako samo izgleda.

Ukoliko OHR, ili neki drugi ovlašteni subjekt dodijeli državnu imovinu entitetu RS, ostavljajući državu bez imovine, i pri tome čak sankcioniraju/smijene Dodika, Stevandića i dr., skrećući tako pažnju javnosti sa razbaštinjenja države, bila bi time učinjena usluga Dodiku. On bi s razlogom postao junak srpskih nacionalista i secesionista koji je, eto, „sve žrtvovao za interese RS“, za politiku secesije. Njegovo eventualno sankcioniranje tako bi prikrilo suštinski negativne, čak fatalne odluke o „razbaštinjenju države“, oduzimanje tla pod nogama, jer je naivni svijet fokusiran samo na sankcije Dodiku.

Takvo gorko iskustvo već imamo, i još gore: Karadžić i Mladić jesu sankcionirani, ali njihovo djelo nikada nije poništeno. Naprotiv! Oni su nagrađeni Republikom na masovnim grobnicama i na genocidu. Posljednji čin bilo bi dodjeljivanje državne imovine entitetu RS. Uostalom, tako je očigledno da u cjelokupnoj politici Dodika odnos prema državnoj imovini ima izuzetnu funkciju u secesionističkim planovima. Takvim eventualnim ustupcima aktualnoj politici RS ovjerila bi se konzistentnost krajnje nepravične politike međunarodne zajednice prema BiH od 1992.

Budimo usredsređeni. Usmjerimo reflektore na nužne i opsežnije mjere Međunarodne zajednice, a ne samo na odnos prema Dodiku. To može biti opasna zamka za državnost BiH.

Sankcije uvijek imaju puni smisao onda kada se ponište i djela zbog kojih je osoba/organ sankcioniran!