U slučaju da, kako je to najavio, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić naredne sedmice potpiše odluku o zabrani izvoza municije i oružja takav potez bi ugrozio vitalne interese domaće namjenske industrije čiji prihodi u velikoj mjeri zavise od prodaje njene robe u inostranstvu.

Vučić je, naime, najavio da će iduće sedmice najvjerovatnije potpisati zabranu izvoza municije i bilo kakvog oružja, jer je, kako je istakao, vitalni nacionalni interes Srbije u ovom trenutku „ugrožen do posljednjeg stepena“. Sve je neophodno da bude pripremljeno u slučaju agresije na Republiku Srbiju, dodao je. Naveo je da se Srbija ne sprema ni za kakve ratove, da je učinila sve da deeskalira sukob, ali da „to ne zavisi samo od njih“.

Vučićeva izjava je sa jedne strane zatekla domaću javnost a sa druge izazvala oprečne reakcije. Trenutna geopolitička situacija je takva da ne postoji realna prijetnja da će neka strana sila napasti Srbiju. Kada se to analizira može se postaviti pitanje od koga je to Srbija u datom trenutku ugrožena, odnosno zbog čega je konkretno nužno donijeti odluku o zabrani izvoza oružja i municije?

Sasvim je sigurno da bi takva odluka ugrozila funkcioniranje srpske namjenske industrije, koja je u velikoj mjeri orijentirana ka izvozu, a između ostalog i na preduzeća u vlasništvu države koja se bave proizvodnjom oružja i vojne opreme.

Vučićeva izjava izaziva i određeni stepen konfuzije javnosti jer je namjenska industrija u više navrata proglašavana zamajcem privrednog razvoja pa se postavlja pitanje otkud sad razmišljanje u sasvim drugom smjeru čija bi realizacija neumitno ugrozila finansijske rezultate namjenske industrije i mogla eventualno da dovede i do smanjenja plata i otpuštanja zaposlenih.

Podaci pokazuju da je 2021. godine izvoz oružja i vojne opreme iz Srbije iznosio 448,92 miliona dolara, a njegova vrijednost u odnosu na 2020. povećana je za 64,67 miliona dolara ili za 17 posto. Najveći kupci srpskog naoružanja su Sjedinjene Američke Države, Azerbejdžan i Uganda.

Ekonomista Milan R. Kovačević kaže za Danas da je s obzirom na dosadašnju strategiju nadležnih kad je riječ o namenskoj industriji ono što najavljuje Vučić za narednu sedmicu potpuno kontradiktorno, ali istovremeno i kontraproduktivno.

– Nema ni najmanje sumnje da bi onemogućavanje prodaje oružja i municije u inostranstvu nanijelo gubitke srpskoj namjenskoj industriji. Takav negativan efekat se naime postiže u bilo kojoj privrednoj grani kada nastupi zabrana izvoza. Shodno tome, može se reći da bi donošenje takve odluke naštetilo interesima namjenske industrije u Srbiji. Jedan od razloga zbog kojih su se nadležni svojevremeno založili za povećanje njenih kapaciteta je upravo taj da bi se povećao izvoz i na taj način anulirali gubici sa kojima se suočavala. Drugim riječima, ako je dosad insistirano na takvoj orjentaciji u namjenskoj industriji a sada se najavljuje nešto sasvim suprotno, to je onda pogrešno. U tom slučaju je naime potpuno bespredmetno razvijana strategija za koju se sada najavljuje da će biti odbačena – navodi on..

On dodaje da oružje koje proizvodi namjenska industrija nema značajniju primjenu u savremenim uslovima ratovanja.

– To u praksi znači da u slučaju eventualnog napada spolja na teritoriju Srbije to oružje i oprema ne bi puno pomogli u odbrani jer se savremeni ratovi vode na sasvim drugačiji način pa to što se oružje i oprema iz naših fabrika ne izvozi ne bi bilo od velikog značaja – kaže Kovačević.

Ekonomski analitičar Branko Pavlović pak ističe da opravdani razlozi za donošenje odluke koju najavljuje Vučić mogu da se nađu ako se uzmu u obzir zbivanja u Republici Srpskoj.

– Tamo naime određeni krugovi žele da ponište ono što je precizirano Dejtonskim sporazumom. Te težnje naravno ne znače da će tako nešto sigurno da izazove oružane sukobe ali odluka poput ove koja se najavljuje da će Srbija zabraniti izvoz oružja i municije može da ohladi “usijane glave” i odvrati ih od razmišljanja o izazivanju eventualnih konflikata. U tom smislu najava donošenja takve odluke može da se posmatra kao opravdana i ispravna. Sa druge strane jasno je da bi zabrana izvoza stvorila probleme u funkcionisanju preduzeća u Srbiji koja proizvode oružje i municiju. Ona pak nikako ne bi smjela da ispaštaju zbog zabrane izvoza te bi istovremeno trebalo donijeti odluku koja bi precizirala da svu količinu oružja koja ne može da bude izvezena mora da otkupi Vojska Srbije za svoje protrebe. To bi bilo sasvim izvodljivo na taj način što bi se ponovo uvelo obavezno služenje vojnog roka – zaključuje on.