Svaka priča u Srebrenici je bolna. Preko 8000 je takvih priča. Ekipa portala Vijesti boravila je ove vrele, teške julske dane u Srebrenici i Potočarima i sa lica mjesta donosila historijske govore, teške životne priče.

Jedna takva je i priča učitelja Muhidina Arnautovića. On je danas obilazio mezare svojih učenika.

"Radio sam u sedam sela oko Srebrenice: Poznanovići, Skenderovići, Brežani, Luka... Došao sam ovdje da pročitam imena mojih učenika koji su stradali te 1995. godine. To su sve djeca od 14-15 godina, pa mi uvijek to teško pada", rekao je Arnautović za Vijesti.ba.

Kaže de je kao učitelj tu radio desetak godina.

"Zadnje sam radio u Zelenom Jadru, ostao bih tu do penzije ali napustio sam ga kada sam vidio da mi je lakše ostati živ u svom rodnom kraju, tamo oko Brčkog. Da sam ostao ovdje, vjerovatno bih i ja bio ovdje među nišanima, jer vidim ovdje da su sve moje kolege stradale. Mevludin Smajić, Smajkić, Šećan, da ih dalje ne nabrajam, bojim se da ću neke zaboraviti... Sve su to bili prosvjetni radnici koji su radili sa mnom", kaže Muhudin.

Ističe da je tužan što je Srebrenica danas pusta naspram vremena kada je predavao desetinama djece iz tog kraja.

"Ja sam radio u razredima u kojim sam imao po 40 i više đaka. Sada ne znam da li se u svim tim školama zajedno može skupiti toliko. To nam govori koliko je naroda bilo prije, a koliko sada. Sada u jednom razredu imamo djece koliko ih je prije znalo biti samo u jednoj porodici."

Pamti svoje učenike iz rata.

"Sjećam se njihovih likova, mnogih. Meni je to ostalo urezano u sjećanje. Bolje pamtim tu generaciju, nego ove poslije rata, zato što znam da su oni sretni. Neki od mojih učenika su i preživjeli, u kontaktu sam s njima, s nekim se i čujem i održavamo kontakt. Nažalost, većina ih je ukopano ovdje", kaže Arnautović.

Prisjetio se i svog odlaska iz Srebrenice.

"Ja sam dan uoči Bajrama otišao odavde. Rat sam proveo u Brčkom, na liniji u okoliki Čelića, dok me nisu demobilisali da radim u školi. Najteže mi je bilo u toku rata, kada sam radio u Tinji u školi. Čuo sam tada šta su doživljavala neka djeca, moji učenici, kako su ostajala bez roditelja u tom periodu... Bilo mi je teško. Prije rata je bilo drugačije raditi, više su se poštovali stariji. Danas ova djeca imaju sve, a opet je sve drugačije", zaključuje učitelj Muhudin.