Emir Suljagić, direktor Memorijalnog centra Srebrenica ukazao je na nova zastrašivanja i brutalne prijetnje koje svakodnevno stižu sa poznatih adresa.

-I dobronamjernima i zlonamjernima: više bih volio da sam sinoć imao mogućnost da porodicu sa dvoje djece sklonim na sigurno nego sve što sam dosad uradio. Na vrh mi je glave patriota koji od 1992. godine od Bošnjaka istočne Bosne iznova traže da se žrtvuju.

Kao čovjek, volio bih da je i moj otac bio dezerter, pa da kao očevi nekih od meni poznatih današnjih patriota sa grčkih i turskih plaža, može gledati svoju unučicu kako raste. Ko god želi da bude šehid, bujrum mu moje radno mjesto. Meni je šehida za jedan život dovoljno.

Kao građanin, moram vam objasniti da za razliku od Jasmina Mulahusića, Branimir Kojić nema samo tastaturu, nego iza sebe ima organizaciju koja je na budžetu entitetskih vlasti. I kada on stavi nekome metu na čelo, kao što je stavio Edinu Ikanoviću, to nije šala.

Ali, kad Mulahusić napiše nešto u društvenim medijima digne se - s pravom - kuka i motika. Kada službenicima MC Srebrenica prijete ljudi poput Kojića, vlada potpuna tišine. Nigdje nikoga osim nas samih, ponovo prepuštenih samih sebi. Dakle, ako ne možete pomoći, barem šutite, poručio je Suljagić.

Nešto ranije Suljagić je ukazao na konstantne napade i prijetnje koje trpe uposlenici MC Srebrenica.

-Poslije današnjeg dana gdje je entitetska vlast preko svojih megafona i u svojim medijima javno prijetila ljudima koji rade sa nama, postaje jasno koliko je važno da sjednemo sa svim našim partnerima i pitamo ih kako misle zaštititi članove i članice MC Srebrenica, kazao je Suljagić.

Suljagić je i jučer upozorio da je nakon objave Izvještaja o negiranju genocida u Srebrenici objavljenom u 372 medija u regionu u srijedu, krenula odmazda.

"Kroz režimske medije u RS-u se stavlja meta na čelo ljudima koji su uključeni u izradu Izvještaja. Riječ je o napadu na pojedince bez presedana, kako kroz tzv. mainstream medije RS-a tako i kroz regionalne portale. Posebno se targetiraju Bošnjaci-povratnici, ljudi koji stvarno žive ovdje sa svojim porodicama i u svojim domovima. I kada to kažem, moram da napomenem da je riječ o najboljim od nas. Najobrazovanijim, najhrabrijim i vrijednim ljudima koji svaki dan i svaku noć provedu u Srebrenici i Bratuncu.

Više pročitajte OVDJE.

(SB)