"Ne možeš da dođeš sebi, ovdje više života nema", ovako počinje svoju priču za Telegraf.rs Mileva Ramadanović, koja je pukom srećom preživjela masakr na Cetinju.

Godinu dana je prošlo od kada je Vuk Borilović ubio ženu i dvoje djece, a onda nastavio da sije smrt po ulici. Pucao je u komšije, prolaznike, policiju, hitnu pomoć... U ovom krvavom pohodu kakav novija historija ne pamti, Borilović je ubio 10 osoba, a ranio 6.

Jedna od preživjelih je baka Mileva. Sva u crnom, sjedila je na terasi svoje kuće i gledala u jednu tačku dok se za naš portal prisjećala dana koji je promijenio sve. Iako joj glas nije previše podrhtavao, oči su govorile sve - pogled je prazan, a kako i sama potvrđuje - u ovom naselju više života nema ni među preživjelima.

Dok se bori sa mislima, prepričava nam kako ni sama ne zna šta se dogodilo tog poslijepodneva. Sjeća se samo da je išla da spasi komšinicu i onda je ranjena i to dva puta - u ruku i u grudi.

"Išla sam da spasim komšinicu, a on je došao za njom. Nju je ranio gore, ranije, a ja kako sam se savila da je dohvatim, tako meni metak u ruku. Ja sam se podigla da vidim šta se dešava, vidim Vučka tu na vrhu stepeništa. Tada me je gađao još jednom. Taj metak mi je prošao kroz grudi i tu sam pala ispred Darinkinih vrata, ubrzo izgubila svijest. Ništa više nisam znala šta se dešava, ni ko me je odnio ni gdje. Prebacili su me prvo ovdje u bolnicu, a onda u Podgoricu na operaciju. Tragovi dva metka i dalje su ovdje kod kuće", priča Mileva.

Objašnjava da je nakon što ju je ranio nastavio da sije smrt po komšiluku. Čuli su se samo pucnji, jecaji i njegovo lupanje po kućama.

"Poslije toga je otišao kod komšija pored. Tamo je ubio ujaka, kuma, dvije sestre. Išao je po kućama, lupao, tražio. U toj kući pored više niko ne živi. Ko će doći ovdje? Šofer nije htio da dođe da me vozi u bolnicu. Ništa se nije promijenilo od prošle godine, ko će išta da promijeni? Zamrli smo mi, koji smo to doživjeli. Cijelo naselje je u crnini. Šta ćeš, 10 mrtvih, pogotovo ta jadna djeca. Ja nisam ni znala da su oni tu živjeli", prisjeća se sa nemirom naša sagovornica.

Nakon što ju je spasila samo puka sreća, Mileva je u bolnici provela dva mjeseca, a sada ni sama ne zna kako se pridigla na noge. Pored ove, zadesila ju je još jedna tragedija. Dok je ležala u bolničkoj postelji preminuo joj je suprug. Ipak, Mileva se i danas pita, da li je "Vučku", kako su ga zvali u komšiluku, uopšte ona bila meta.

"On je Slavicu pogodio gore, pa je ranjena dotrčala do nas, a on je krenuo za njom, možda nas dole ne bi ni dirao. Kad je on mene ranio, onda su policajci počeli da pucaju, eto tu se u zidu vidi i rupa od metka. Muž je sve čuo, ali mu nisu policajci dali da izađe. Da su odmah krenuli da pucaju dok je stajao tu... da su ne znam... možda mene ne bi ni ranio - i dalje se preispituje ova žena, dok očajnički traži razlog za ubistvo 10 ljudi, djece, ali i ubistvo duša svih preživjelih.

Tako i završava svoju ispoijvest, sa samo četiri bolne reči: "Ovdje više života nema".

Dječiju graju i penzionerske razgovore zamijenili su tišina, umrlice i crnina. Slike onih kojima je Borilović oteo budućnost tu su i danas, da svjedoče o tragediji koju region nikada neće zaboraviti.

Šta se dogodilo 12. augusta?

Borilović je, kako je tvrdio izvor Telegrafa, pritiskao ženu koja je bila podstanar, a ona se potom požalila mužu koji je bio na putu. Muž je pozvao prijatelja koji je otišao kod Borilovića i tu je počelo koškanje. Ubica je prvo usmrtio upravo prijatelja koji je porodici pritekao u pomoć.

Pomahnitali Borilović uzeo je oružje i zapucao - najprije u djecu, koja su pokušala da se sakriju iza vrata, a potom u Natašu. Mališani su preminuli na licu mjesta, a nesrećna žena podlegla je povredama u bolnici.

Nataša Pajović Martinović je, prije nego što je podlegla povredama, telefonom je obavijestla supruga Miloša da su im ubijena oba sina. On je pozvao Borilovića koji mu je rekao: "Pobio sam i tvoju i moju familiju".

U narednih 45 minuta, u ukupno 80 metara razdaljine od njegove kuće, sijao je smrt. Ubio je još sedam ljudi i ranio šestoro.

Nadležni su objasnili da je nakon ubistva Martinovića ušao u komšijsku kuću gdje je ubio starije sugrađane - Danijelu i Dimitrija Drecuna i teško ranio njihovog unuka Aleksandra Drecuna (32). Na pragu te kuće ubio je i njihovog sina Rajka Drecuna (56), koji je potrčao ka kući kada je čuo pucnjavu.

Komšije je života lišavao bez oklijevanja.

Borilović je ubio i komšiju Milana Mitrovića (37), a potom i svog ujaka Gorana Đurišića (54), a onda je silazeći niz ulicu, usmrtio i komšinice Aleksandru (52) i Milu Radunović (51).

Ranio je još četvoro komšija - Slavicu Zvicer, Filipa Đurkovića, Milevu Ramadanović i Darinku Čelebić, kao i policajca Ljubišu Maksimovića koji je pokušavao da ga savlada.

Unakrsna vatra

Policajci koji su nakon prijavljene pucnjave došli na lice mjesta nisu uspjeli da priđu Boriloviću jer je Cetinjanin otvorio vatru na njih. Pucao je i u ekipu Hitne medicinske pomoći, onemogućavajući ih da ranjenim sugrađanima ukažu pomoć.

Svog ujaka ubio je dok je pokušavao da ga urazumi, govoreći mu "sada ću ti objasniti šta radim".

Dok je policija razmjenjivala vatru sa Borilovićem i nakon što je ranio jednog od njih - Maksimovića, Borilovića je iz pištolja pogodio sugrađanin Nenad Kaluđerović koji je također pokušavao da ga nagovori da se preda.

Obdukcija Borilovićevog tijela pokazala je da je pogođen sa najmanje pet metaka, a ka njemu je ispaljeno više od 20 metaka.