Sebija Izetbegović, direktorica Kliničkog centra Univerziteta u Sarajevu (KCUS), i zastupnica SDA u Skupštini KS, komentirala je ubistva u Gradačcu, ali i jučerašnje proteste protiv nasilja nad ženama, a kojima su prisustvovali pojedini političari iz vlasti.

"Dok pripadnici vlasti šetaju i sami sebi šalju protestne poruke i zahtjeve, sjećam se dana, mjeseci i godina dok sam radila sa ženama - ambulanta, ultrazvuk, operaciona sala, porođajna sala. Okružena ženama, mamom koju sam neizmjerno voljela, sestrama, prijateljicama, rodicama i kćerkama, nekad davno odlučila sam se za ginekologiju i akušerstvo", navela je Izetbegović.

Prisjetila se iskustava radeći kao specijalista za ginekologiju i akušerstvo.

"Susretala sam mnogo žena, djevojaka i djevojčica, a neke od njih zauvijek zapamtila. Svega sam se nagledala i naslušala. I sreće i tuge. Sretne žene su mi sve bile iste, pa ih ne pamtim pojedinačno, a nesretne su bile nesretne svaka na svoj način i skoro da se svake priče sjećam", dodala je.

"Slušala sam tegobne privatne priče. To su vječne rane na mojoj duši. Sve sam ih mogla liječiti ali nisam ih sve uspjela nagovoriti da prijave. Bojale su se. Nažalost. Razumjela sam i čega se boje. Zlostavljača koji je medicinskim sestrama i meni prijetio punim pištoljem u dežuri nisam prijavila jer me njegova supruga uplakana molila da to ne uradim jer će on nju premlatiti kad dođe sa bebom kući", navela je Izetbegović i dodala: 

"Prije tri dana, kad sam nazvala zlostavljanu radnicu da joj ponudim pomoć, moje saradnice su mi rekle za užasno ubistvo mlade žene u Gradačcu. Bile su u šoku jer su vidjele snimak i bilo im je zlo, nisu mogle prepričati pa sam rekla da mi pošalju snimak, da pregledam dok radim. Pregledala sam taj užas. Jezivo izmučena i isprebijana žena i stravično ubistvo koje je monstrum počinio slika je najgora od svih koje sam vidjela. Rahmet duši mlade majke Nizame, veliki sabur Nizaminoj porodici. Obaveza nama da objašnjavamo kćerkama i djevojkama da se oni koji prijete, vrijeđaju, ponižavaju, jednom udare nikad neće popraviti nego će biti gori. Obaveza nama da ih učimo da se ne smiju bojati i da sebi ne smiju dozvoliti da ih iko maltretira i zlostavlja, da moraju znati prepoznati latentnog zlostavljaca koji svoju bolesnu posesivnost i ljubomoru predstavlja "velikom ljubavlju", a što je zamka i želja da je izoluje od svih i da je onda lakše zlostavlja. Obaveza nama da radimo na tome da ih društvo i sistem mora zaštititi."

Izetbegović kaže "kako krv Nizame Hećimović mora podvući liniju preko koje se neće nikad preći".

"Ko mi ne vjeruje neka stisne zube i pogleda snimak, pa neka pokuša zaboraviti. Ja nikad zaboraviti neću. Nasilje mora biti praćeno odgovarajućom kaznom, a kazne moraju biti drastične a ne simbolične. Nasilnici moraju u zatvor bez iznimki. Nema pomilovanja."

Dodala je "kako nam ne treba dan žalosti, žalosni smo i bez vaših odluka".

"Ne treba nam nikakva isprazna šetnja dok su ministri vladajućih partija zlostavljači porodica. Treba nam akcija. Treba nam sudstvo i policija kojima možemo vjerovati. Treba nam sigurnost", zaključila je Sebija Izetbegović.