Ako su američki CNN i njemački Frankfurter Allgemeine Zeitung označili Viktora Orbana, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika najodanijim političkim liderima Vladimiru Putinu u Evropi, nekako se logički nameće pitanje – zašto je izostavljen Zoran Milanović? 

Pohodio je Lištičku dolinu hrvatski predsjednik Zoran Zoki Milanović, pa iskoristio priliku da se ponovo zauzme za svog političkog intisimusa Milorada Baju Dodika sve grdeći OHR jer ne vjeruje u pravdu visokih predstavnika.

Optužbe protiv Dodika su izmišljene, a svjesno se i olako zaobilazi pitanje Izbornog zakona, zaključuje u maniru ruskog propagandiste Milanović. Naime, od njega ni riječi o dvije odluke visokog predstavnika - one iz izborne noći i naknadne za konstituiranje federalne vlasti koje su potpuno monopolizirale političku poziciju Čovićevog HDZ-a, a stranke bošnjačke i probosanske orijentacije natjerale da progutaju tu vrlo neugodnu veliku knedlu.

Pri tome se Milanović ponovo zapitao zašto hrvatska država ne čini dovoljno za Hrvate u Bosni i Hercegovini, a nikada u historiji nije bila jača ponovo optužujući Zapad za neokolonijalnu politiku. I opet u maniru ruskog propagandiste izostavlja reći da se zahvaljujući tom istom Zapadu Hrvatska ugnijezdila u NATO i Evropsku uniju.

Toliko o Milanoviću, a koliko je jaka Hrvatska, to je prilično nepristojno pitanje. Baš kao što često srpski i hrvatski nacionalisti imaju potrebu reći kako su Srbija i Hrvatska garanti Dejtonskog sporazuma. Što je ordinarna neistina jer su velike sile na čelu s Amerikom tvorci i garanti tog sporazuma.

Stoga ćemo se za kraj poslužiti objavom Aleksandra Vučića na Instagramu kao odgovora na pisanje CNN-a i Frankfurter Allgemeine Zeitunga jer su ga označili jednim od trojice vlastodržaca u Evropi odanih predsjedniku Rusije Vladimiru Putinu: "I da dodam jednu mudru izreku za kraj, kao savjet: nemoj dozvoliti jeziku da grmi ako ti snaga šapuće.”

Ne bi ovo bilo mrsko objaviti ni Zoranu Milanoviću, al’ ga nisu CNN i Frankfurter Allgemeine Zeitung uvrstili na spisak Putinovih vazala!

U nastavku pogledajte osvrt Mirze Huskića.