U Sarajevu je sinoć preminuo veliki bosanskohercegovački i crnogorski pisac, esejist, književni kritičar i prevodilac Marko Vešović.

Marko Vešović je rođen marta 1945. godine u selu Pape kod Bijelog Polja u Crnoj Gori. Gimnaziju je završio u Bijelom Polju, Filozofski fakultet u Sarajevu. Postdiplomski studij završio je na Filološkom fakultetu u Beogradu. Kao profesor radio u sarajevskoj srednjoj Autosaobraćajnoj školi i u gimnaziji “Pero Kosorić”. 

Desetak godina Marko Vešović bio je profesor na Filozofskom Fakultetu u Sarajevu; zatim je niz godina bio urednik u Izdavačkoj kući “Veselin Masleša”. Na Filozofski fakultet vratio se 1992. godine.

"Prije ovoga rata ja nisam previše osjećao Sarajevo. Trebalo mi je da mi bosanska prijestolnica pokaže svoje rane i da smjesta postane moj rodni grad. Nesreća izjednačuje ljude - svi smo mi ustravljena živinčad, koja svaki dan očekuje da od njenog mesa Karadžićevo topništvo napravi nadrealističke kolaže. Postali smo braća po čekanju granata, po drhtanju pred esksplozijama, po utrobnom strahu za svoju djecu, čije plačeve ni Bog s nebesa ne bi mogao podijeliti na srpske, hrvatske i muslimanske", napisao je Marko Vešović u jednom od svojih tekstova.

Deset godina kasnije odbranio je  doktorsku disertaciju “Jezik u poeziji Radovana Zogovića“ na svom matičnom fakultetu u Sarajevu.

Marko Vešović objavio je preko 30 knjiga poezije i proze, pjesničkih prevoda, esejistike i polemika. 

Pored čuvenog djela "Poljska konjica", Vešović se izdvaja i po djelima "Nedjelja", "Osmatračnica", "Rodonačelnik", "Četvrti genije", "Smrt je majstor iz Srbije", "Kralj i olupina".

Nakon rata živio je također u Sarajevu, gdje je pisao i kolumne za brojne medije.