Narodnu mudrost koja kaže da uspjeh ima hiljadu majki, dok je neuspjeh siroče, potvrđuju reakcije koje su u javnom prostoru uslijedile nakon presude Evropskog suda za ljudska prava u Strasbourgu po apelaciji Slavena Kovačevića. U medijima i društvenim mrežama prodefilovala je, utrkujući se,  čitava vojska političara, stranačkih lidera, analitičara, patriota opće prakse... koji su željeli da se malo i oni ogrebu i uvrste među zaslužne za ovu "istorijsku  presudu".

Među takve se sa malim oklijevanje svrstala i Sabina Ćudić, zastupnica u Predstavničkom domu Parlamentarne Skupštine BiH i članica delegacije Parlamenta BiH u Vijeću Evrope.

"Zadovoljna(?!) smo zbog presude o kojoj sam raspravljala u okviru neformalnih susreta u Vijeću Evrope kao članica delegacije BiH", napisala je Sabina Ćudić na službenoj stranici Naše stranke.

Šta znači to što je ona „raspravljala u okviru neformalnih susreta u Vijeću Evrope“ o presudi po apelaciji upućenoj evropskom sudu? Ne znači, naravno, ništa, osim što ostavlja sumnju da članica delegacije BiH u Vijeću Evrope ne poznaje elementarne principe i mehanizme na kojim funkcionira Evropski sud za ljudska prava u Strasbourgu. Vijeće Evrope jeste osnivač Evropskog suda za ljudska prava, međutim,  ni na koji način ne može utjecati na njegov rad i presude.

Raspravljati „neformalno“, ili "formalno" u Vijeću Evrope o nekoj presudi, pa i ovoj  u predmetu "Slaven Kovačević" podjednako je relevantno kao, recimo, raspravljati u Predstavničkom domu Parlamenta BiH o presudi Suda Bosne i Hercegovine o presudi, recimo u predmetu "Respiratori"!

Sabina Ćudić koja je u posljednjih 15-ak godina postala nepromjenjiva konstanta i siva eminenciju Naše stranke, "neformalno" postavlja i smjenjuje rukovodstva, iz sjene kreira najvažnije odluke, pogotovo one kadrovske, na "međunarodnom planu", na (njenu) žalost, nema ni izbliza toliki utjecaj. 

(SB)