Porodice u Marakešu stisnute jedne uz druge provele su u nedjelju drugu noć na ulicama dok je najsmrtonosniji zemljotres u Maroku u više od pola stoljeća ostavio mnoge u strahu da im se u domove više nije sigurno vratiti.

Neizvjesnost je zahvatila mnoge u Marakešu, 70 km sjeveroistočno od epicentra, jer su se brinuli da je zemljotres jačine 6,8 u kojem je poginulo više od 2000 ljudi možda oštetio njihove domove ili da bi ih naknadni potres mogao uništiti u nadolazećim satima ili danima.

Od zemljotresa u petak, najgoreg u toj sjevernoafričkoj zemlji od 1960., Mouhamad Ayat Elhaj (51) spava na ulicama sa svojom porodici u blizini historijskog središta nakon što je otkrio znakove oštećenja na svojoj kući, uključujući pukotine na zidovima.

- Ne mogu tamo spavati. Molim nadležne da mi pomognu i dovedu vještaka koji će procijeniti mogu li se vratiti u kuću ili ne. Ako postoji rizik, neću se vratiti u kuću, rekao je Reutersu.

U mnogim dijelovima Maroka ljudi su u noći na subotu bili na otvorenom nakon što je zemlju pogodio zemljotres.

Do nedjelje se broj poginulih popeo na 2012, a ozlijeđeno je još 2059 ljudi, navodi Ministarstvo unutrašnjih poslova.

Dijelovi historijskog centra Marakeša, popularne turističke atrakcije Marokanaca i stranaca, oštećeni su u zemljotresu.

U subotu su Marokanci i stranci šetali drevnim gradom, fotografisali štetu i jeli u popularnim restoranima, dok su se drugi okupili kako bi spavali na glavnom trgu.

Noureddine Lahbabi, penzionisani 68-godišnjak s četvero djece, rekao je u subotu navečer, dok se spremao spavati vani drugu noć da šteta prouzročena na domovima ljudi donosi stres.

- To je bolno iskustvo. Kad se to dogodi vašem bratu ili sestri, stvarno je bolno, rekao je.

Mohamed Aithadi, Amerikanac marokanskog porijekla, ispitivao je štetu na džamiji u središtu grada u subotu u blizini mjesta gdje živi njegova majka.

Rekao je da je bio na glavnom trgu kada je zatreslo.

- Vrlo sam siguran da se naši ljudi, naš marokanski narod i naša marokanska zajednica mogu okupiti i proći kroz ovo sigurno i mirno, rekao je.

Daleko od historijskog središta porodice su spavale na otvorenim prostorima i uz ceste.

Jedanaestogodišnja Jowra, govoreći zajedno sa svojim ocem, rekla je da se osjeća nelagodno što mora spavati u blizini stranaca.

I na planini Visoki Atlas Marokanci koji su preživjeli zemljotres ostali su na otvorenom u noći na nedjelju, nakon što je najsmrtonosniji zemljotres u zemlji u više od šest desetljeća opustošio sela.

Komšije još traže preživjele zatrpane na padinama, gdje su kuće od blatne opeke, kamena i neobrađenog drveta uništene, a minareti džamija srušeni u zemljotresu koji je pogodio kasno u petak.

U selu Amizmiz u blizini epicentra, spasioci su golim rukama uklanjali ruševine.

Srušeni zidovi blokirali su uske ulice. Ispred bolnice desetak tijela ležalo je prekriveno dekama dok su u blizini stajali ožalošćeni rođaci.

- Kada sam osjetio da mi se zemlja trese pod nogama i da se kuća naginje, požurio sam izvući svoju djecu. Ali moje komšije nisu mogle", rekao je Mohamed Azaw.

- U toj porodici, nažalost, niko nije pronađen živ. Otac i sin su pronađeni mrtvi, a za majkom i kćerkom još se traga.

Spasioci su stajali na ruševinama zgrade u Amizmizu iz koje su virili dijelovi tepiha i namještaja. Ispred jedine otvorene trgovine formirao se dugi red.

Oštećene su gotovo sve kuće u području Asnija, 40-ak kilometara južno od Marakeša, a mještani su se spremali provesti noć vani. Nedostajalo je hrane jer su se krovovi srušili na kuhinje, rekao je Mohamed Ouhammo.

Montasir Itri, stanovnik Asnija, rekao je da je potraga za preživjelima u toku.

"Naše komšije su pod ruševinama i ljudi naporno rade na njihovu spašavanju koristeći se svim raspoloživim sredstvima u selu", rekao je.

Mjesto Tansghart u dijelu doline gdje se cesta iz Marakeša penje na Visoki Atlas najteže je pogođeno od svih mjesta koje je Reuters obišao.

Njegove nekoć lijepe kuće, priljubljene uz strmu padinu, popucale su zbog podrhtavanja tla. Na onima koje su još stajale nedostajali su komadi zidova ili žbuke. Pala su dva minareta džamije.

Abdellatif Ait Bella, radnik, ležao je na tlu, jedva se pomicao ili govorio, glava mu je bila previjena zbog rana izazvanih padom krhotina.

"Nemamo kuće u koju bismo ga odveli i nemamo hrane od jučer", rekla je njegova supruga Saida, strahujući za budućnost njihove šesteročlane porodice s tako teško ozlijeđenim jedinim hraniteljem.

"Ne možemo se osloniti ni na koga osim na Boga. Selo već oplakuje deset mrtvih, uključujući dvije tinejdžerice", rekao je jedan stanovnik.