Banjalučka legenda Alija Mahmutović, poznatiji kao “čika Ale“, preminuo je jučer u Banja Luci.

Čika Ale je bio poznat kao saobraćajac-amater koji je regulisao saobraćaj na raskrsnici kod Gradskog mosta u Banja Luci.

Od čika Ale emotivnim pismom na društvenim mrežama su se oprostili iz Doma penzionera Banja Luka. "Uvijek je teško kada odlazi neko drag. Često se zbog prirode posla naprosto srodimo sa našim korisnicima i rijetko o tome pričamo, što zbog porodica, što zbog drugih korisnika, što zbog tajnosti podataka, ali o ovom korisniku moramo, napisati bar riječ-dvije, poštujući sve navedeno.

Dragi naš Čika Ale, Alija Mahmutović rođen je 25.02.1942. godine u mjestu Vrbanja, od oca Mustafe i majke Adevije, tada je bar upisan, iako je on tvrdio da je rođen u januaru 1941.godine.

O njegovom životu se malo zna, ali ono što se zna je da je cijeli svoj život bio human i darežljiv čovjek, vedrog izraza lica, koji je imao mnogo hobija, a među njima je bila šetnja gradom, dijeljenje bombona djeci, redovno je hranio golubove, cuke i mace, amaterski regulisao saobraćaj, skupljao sličice Životinjskog carstva, pamtio registarske tablice i šta sve ne.

U naš dom je došao u februaru 2023.godine i ubrzo se raširila vijest da je tu.  Zbog poodmakle bolesti malo šta smo o njemu saznali, ali to nam nije ni bilo bitno, jer i bez legende o Ali dovoljno nam je bilo vidjeti njegov topli pogled i duh da te osvoji.

Iako teško pokretan u slobodno vrijeme znao je doći do prozora i hraniti golubove.

“Znaš trebamo ih nahraniti, oni hrane svoje mlade.” Tiho i jedva razumljivo bi prozborio.

Često bi nas držao za ruku i samo se osmjehivao. Bio je miran, staložen i dostojanstven u svoj svojoj muci.

I kada više nije mogao koračati nije zaboravljao svoje golubove, samo bi nam pružio ruku sa komadom hljeba i sve nam je bilo jasno.

Za ovo kratko vrijeme u više navrata je bio hospitalizovan i uvijek se vraćao. Ali ne i ovaj put. Otišao je naš Ale put svojih golubova i za sobom je ostavio mnoge lijepe uspomene kojih ćemo se svi sjećati.

U amanet nam ostaje lekcija da svemu i svima pristupamo sa osmijehom, toplinom, blagošću i poštovanjem, baš kao što je to i naš čika Ale činio. Dragi naš Ale čast nam je bila poznavati te i služiti te”.