U institucijama BiH postoji najmanje 150 službenih automobila koje razni funkcioneri, šefovi i njihovi najbliži saradnici koriste 24 časa dnevno. Svaki pokušaj da se taj broj smanji – pogađate – osuđen je na propast, piše Srpskainfo.

Poslanik SDA Šemsudin Mehmedović tražio je od svih institucija da mu odgovore o tome ko sve ima pravo na stalno korištenje službenih vozila.

Iako se Mehmedović ponašao kao da on i SDA nikada nisu bili vlast, odgovori koje je dobio su frapantni. U 68 institucija (dakle, još nisu sve odgovorile) takvih slučajeva je 149. U pitanju su automobili stavljeni na raspolaganje funkcionerima i rukovodećim državnim službenicima.

Došao je do zaključka da rukovodilac institucije sam sebi odobrava korištenje vozila bez ikakve saglasnosti i kontrole organa koji ga je imenovao, a ostalima „bez ikakvog kriterijuma“.

Poznato je...

Poznato je, i nije ni sporno, da su to najviši funkcioneri, poput članova Predsjedništva, predsjedavajućeg i ministara u Savjetu ministara BiH, ili glavnog tužioca Tužilaštva BiH. Problem je što se pandemija neograničene vožnje i službenim limuzinama proširila po dubini. Primjera radi, u revizorskom izvještaju Ministarstva finansija i trezora BiH piše da se četiri vozila koriste 24 časa na dan, u Ministarstvu civilnih poslova tri, kao i u većini ostalih resora.

Istu naviku imaju i direktori. Mehmedović navodi primjer Agencije za poštanski promet BiH, za koju vjerovatno više od pola BiH nikada nije ni čulo, u kojoj je 13 zaposlenih, od kojih tri rukovodioca imaju službeno vozilo na raspolaganju 24 časa na dan. Ili, u Agenciji za razvoj visokog obrazovanja i osiguranja kvaliteta BiH, koja zapošljava 17 ljudi, troje ima pravo na stalno korištenje auta.

Dalje, u UIO BiH šest funkcionera ima ovu privilegiju – direktor, pomoćnik direkora Sektora za poslovne usluge, pomoćnik direktora Sektora za informacione tehnologije, pomoćnik direktora Sektora za provođenje propisa, načelnik Odjeljenja za internu reviziju i šeg Odsjeka za provođenje propisa u Regionalnom centru Banjaluka.

Iz Granične policije je odgovoreno da direktor, njegov zamjenik i pomoćnik koriste tri specijalizovana službena vozila 24 časa dnevno, iako je Pravilnikom Savjeta ministara BiH propisano da su „službena vozila za specijalizovane namjene“ vozila za obavljanje operativnih policijskih aktivnosti.

Uzimajući u obzir sve navedeno, Mehmedović je inicirao brisanje dva stava u Pravilniku koji definiše nabavku i korištenje službenih vozila, i to onaj u kome se kaže da „korištenje službenih vozila kontinuirano tokom 24 časa dnevno, rukovodilac institucije odobrava posebnim aktom“. Zatim stav u kome piše: „Ukoliko službenim vozilom upravlja samo jedno lice, u putni nalog upisuje se mjesečna kilometraža, a relacije u toku mjeseca vode se samo za putovanja duža od 80 kilometara“.

– Takođe je potrebno da Savjet ministara BiH utvrdi jasan kriterijum ko, u skladu sa službenim ovlaštenjima, ima pravo na korištenje službenog vozila 24 časa dnevno (npr. štićene ličnosti), a ne da rukovodilac institucije ili bilo koje agencije samostalno odlučuje o tome – navodi se u inicijativi.

Međutim, pred poslanike Predstavničkog doma stigao je izvješaj sa Kolegijuma o nastojanju za postizanje saglasnosti o poslaničkoj inicijativi, u kome piše da Marinko Čavara, Nebojša Radmanović i Denis Zvizdić nisu postigli saglasnost. Jer inicijativa nije dobila entitetsku većinu. O tome će konačnu riječ dati Predstavnički dom.

Kada smo Mehmedovića pozvali za komentar, nije bio u prilici, zbog sastanka.

“To prvo rezati”

Druga zamjenica predsjedavajuće Komisije za finansije i budžet, Mira Pekić, kaže da podaci o broju automobila koji se stalno koriste ukazuju i na velike troškove iz budžeta.

– Jer, osim funkcionera i imenovanih lica, tu su i šefovi kabineta i razni savjetnici koji koriste auta, najčešće u svrhe koje nisu u vezi sa poslom. Ako govorimo o štednji i bilo kakvoj racionalizaciji troškova, prvo bi trebali krenuti od troškova koji se najlakše mogu smanjiti, a to su troškovi korištenja službenih vozila, reprezentacije, mobilnih telefona i svih ostalih troškova koji se mogu smanjiti, a da posao ne trpi. Ne znači da će jedan šef kabineta raditi bolje ili lošije ako nema auto stalno na raspolaganju. I sama revizija u godišnjim izvještajima ukazuje na ta trošenja koja nemaju veze sa obavljanjem konkretnog posla – kaže Pekićeva za Srpskainfo.