Piše: Andrej NIKOLAIDIS (CdM)

Predsjednik Milatović je, dakle, odlučio da nas svađa sa Amerikom.

Između kooperacije sa našim najvažnijim saveznikom i poslušnosti Aleksandru Vučiću te služenja njegovoj fiks-ideji Srbije kao regionalne soft power imperije, koja će sprovoditi DNK analize ministara iz vlada susjednih država i mjeriti im količinu srpstva u genetskom materijalu – odabrao je ovo drugo. Što je, u jednu ruku, logično: predsjednikov brat, ako je vjerovati medijskim natpisima, unosan biznis nema u USA, nego u Srbiji. Tako da je predsjednikova odluka moguće dobra za familiju Milatović. Ali ne i za Crnu Goru.

Predsjednik svoj izbor nije obznanio nakon sastanka sa Gabrielom Eskobarom, dok je bio u Njujorku. Sačekao je da se vrati u Podgoricu, pa da se tu još jednom zakune na vjernost predsjedniku našeg sjevernog susjeda. Učinio je baš kao onomad njegov politički uzor, Momir Bulatović. I on je svojevremeno na konferenciji u Hagu saslušao zapadni plan za bivšu Jugoslaviju. I njegovi sagovornici, baš kao i gospodin Eskobar nakon razgovora sa Milatovićem, imali su utisak da ih je crnogorski predsjednik razumio. A onda se Bulatović, baš kao sada Milatović, vratio doma i svrstao se uz Miloševića. Posljedice te odluke bile su jezive: izgubljene decenije, godine sankcija, ekonomska devastacija zemlje, fašizacija crnogorskog društva, stotine hiljada raseljenih i mrtvih, spaljeni gradovi, genocid. https://www.bbc.com/serbian/lat/balkan-58420384

Predsjednik Milatović saopštio je da niko, pa ni bivši Demokratski front, ne može biti unaprijed isključen iz vlade. No to “niko” ujedno, iako to Milatović nije želio reći, znači da iz vlade unaprijed ne može biti isključen ni DPS. Ako isključen ne može biti niko, onda odbačena ne može biti ni ta partija.

Milatović, dakako, kopa rukama i nogama da u vladu uđe Front, a ne DPS. No Milatović kao Frontov rovokopač u suprotnosti je sa postizbotnom strategijom PES-a, partije čiji je predsjednik Crne Gore visoki funkcioner. Ta strategija je: ni DPS ni Front.

Ne manje bitno: platforma PES-a, dakle ni DPS ni Front, ujedno je i platforma Sjedinjenih Američkih Država.

Građani su DPS-u dali značajno više glasova nego Frontu. Kako je onda, kojom matematikom, moguće da je neulazak u vladu partije sa manje glasova iznevjerena volja glasača, dok neulazak partije koja je dobila više glasova – to nije?

Budući da su građani glasali tako da vlada može biti sastavljena i bez DPS-a i bez ex Fronta,  to znači da Sjedinjene Države ne zagovaraju izmjenu izborne volje građana, nego njenu verifikaciju. Upravo je suprotno: gurajući Front u vladu volju građana ispravlja predsjednik Milatović.

Povrh svega: kada očekivanja od nove crnogorske vlade izrazi SAD, najznačajniji spoljnopolitički i vojni partner Crne Gore, to je posve legitimno. Kada crnogorsku vladu po svojoj volji, preko predsjednika Crne Gore, pokušava sastaviti predsjednik susjedne zemlje, sa kojom naša država nije partner niti u NATO, niti u bilo kom drugom relevantnom vojnom, političkom ili ekonomskom savezu, to je nedopustivo miješanje u unutrašnje stvari Crne Gore.

Da: SAD vode imperijalnu politiku zato što jesu globalna imperija. Kakvu bi drugo politiku vodili? Istovremeno, imperijalnu politiku prema Crnoj Gori kao svojoj sferi uticaja vodi i Beograd koji sebe mašta kao wanna be balkansku imperiju.

Ima o tome dobar vic. Putovali avionom papagaj i majmun. Papagaj se najebe majke pilotu. To vidi majmun, pa učini isto. Onda ih pilot izbaci iz aviona. Padaju oni i majmun pita papagaja: a šta ćemo sad. Našto mu ovaj kaže: brate, što se kurčiš kad ne letiš.