Napori Srbije da destabilizuje Kosovo ne bi li preuzela kontrolu nad svojim većinski srpskim sjeverom trebalo bi danas da budu očigledni svima, ukazuje na peacefare.net Daniel Serwer, profesor Škole naprednih međunarodnih studija Univerziteta  “John Hopkins” u Vašingtonu.

Serwer podsjeća da je prošle godine bilo tenzija koje su izazvale registarske tablice tj. odluka da sva vozila na Kosovu koja su imala srpske registracione tablice prebace na oznake Kosova, bojkot opštinskih izbora u proljeće, kasniji neredi protiv izabranih nesrpskih gradonačelnika, napad na mirovne snage NATO-a u maju, kidnapovanje kosovske policije – sve su to bili uvod u osujećenu pobunu prošlog vikenda.

Čuju i ne vide zlo

Ali Sjedinjene Države i EU do sada nisu uspjele da izvuku nužne zaključke. Oni i dalje pozivaju na dijalog bez ikakvih posljedica po Beograd.

Američki ambasador u Beogradu (Christopher Hill) čak je smatrao za shodno da sugeriše da Srbija treba da uđe u NATO. Ogromna većina Srba odbacuje tu perspektivu.

Unutar EU je teško držati Srbiju odgovornom jer svaka odluka zahtijeva jednoglasnost.

Proruska Mađarska Viktora Orbana je uobičajeni spojler.

Ishod nedjeljnih izbora u Slovačkoj učiniće Bratislavu sljedećim najboljim prijateljem Moskve.

Uporni i besplodni pokušaj Bidenove administracije da okrene Srbiju ka Zapadu, blokira svaku ozbiljnu preispitivanje politike na Balkanu.

Američki zvaničnici jednostavno ne žele da prihvate neuspjeh.

Oni nastavljaju da traže umirenje, slijepi su za malverzacije Beograda.

Nije samo Kosovo

Ovo slijepilo će imati posljedice, ističe Serwer.

Srbija, kao i Rusija, vidi Zapad podijeljenim i slabim.

Beograd može privremeno da odstupi na Kosovu kako ne bi izazvao ozbiljnu reakciju.

Ali Srbija će nastaviti da slijedi iredentističke ciljeve u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini.

U Crnoj Gori je blokirano formiranje vlasti.

Tamošnji novi predsjednik (Jakov Milatović) želi proruske stranke u koaliciji.

Mandatar pruža otpor, pod pritiskom Vašingtona i Brisela.

Ali on takođe odbija saradnju sa zapadno orijentisanom bivšom vladajućom strankom. Zemlja je u opasnom limbu.

Beograd bi, zajedno sa Srpskom pravoslavnom crkvom, mogao da napravi haos tamo, kao što je to više puta viđeno posljednjih godina.

U Bosni i Hercegovini, visoki predstavnik međunarodne zajednice donio je niz nemudrih odluka koje su narušile njegov vlastiti ugled.

On više ne može slobodno da uđe na 49 odsto teritorije zemlje poznate kao Republika Srpska (RS).

Vođa tog entiteta (Milorad Dodik) je odveo entitet na nekoliko kratkih koraka od otcjepljenja.

On čeka samo odobrenje Moskve i Beograda da proglasi de jure nezavisnost.

On je već odvojio RS od sudske i izvršne vlasti u zemlji.

Šta je sljedeće?

Rat u Ukrajini će biti važan faktor u onome što se dalje dešava na Balkanu.

Predznaci nisu povoljni ni u jednom od mogućih scenarija.

Ako bi Rusija izgubila u Ukrajini, Moskva bi mogla da pokuša da dobije obeštećenje na Balkanu.

Metoda bi bila destabilizacija, a ne gola agresija.

Srbiji bi se moglo dati zeleno svijetlo i prikrivena pomoć za stvaranje haosa na sjeveru Kosova, prisiljavanje na uspostavljanje proruske vlade u Crnoj Gori članici NATO-a i dozvoliti RS da proglasi punu autonomiju ako ne i nezavisnost.

Ako Rusija pobijedi u Ukrajini držeći Krim i bar dio Donbasa, presedan će ojačati nastojanje Srbije da barem de fakto ako ne i de jure kontroliše srpsko stanovništvo na Kosovu, u Bosni i Crnoj Gori.

Ako se rat u Ukrajini nastavi još godinu dana, Moskva bi mogla da odluči da se ponovo fokusira na Balkan i da tamo napravi presedan za ono što želi u Ukrajini.

Svi ovi scenariji bi značili velike gubitke za SAD i EU.

Mogu se spriječiti. Ali samo ako se sadašnja politika preispita i ako se uzme mnogo oštriji pristup u borbi protiv srpskog iredentizma, zaključuje Serwer, prenosi Danas.rs.