Piše: Enver IŠERIĆ (nap)

Zastupnici/agenti Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava podnijeli su zahtjev Evropskom sudu za preispitivanje presude u predmetu „Kovačević“.

I ništa to sa formalne tačke gledišta nije sporno. Čak bi bilo moguće i pohvaliti takav potez agentica, jer eto, „zalažu se“ da Bosna i Hercegovina izgubi što manje sporova. I to je zaista njihova zadaća. Ali u medijima se oglasila i Monika Mijić, jedna od tri zastupnice, koja je izjavila da je to „najnormalniji postupak i da ne vidi razloga da se oko toga diže prašina.

“Dok Vijeće ministara Bosne i Hercegovine ne razmotri informaciju mi nećemo davati nikakve izjave. Dovoljno je bilo što je presuda Evropskog suda prije objave bila razmatrana u javnosti a da Vijeće ministara BiH nije znalo za nju”.

Naše agentice „zaboravljaju“ da ovo nije običan predmet, pa tako i zahtjev za preispitivanje presude nije „najnormalniji postupak“. A ako ćemo iskreno nije normalno da taj zahtjev potpisuju dva zastupnika/agenta. Valjda je normalno da zahtjev potpiše samo rukovodilac Ureda, a to je jedan od zastupnika koji trenutno rukovodi Uredom, jer je i u tu instituciju uvedeno „sveto trojstvo“ kao i u mnogim drugim institucijama i rotacija, a sve na štetu građana ove države.

Međutim, to su pitanja, formalne prirode. Isto kao što je formalne prirode i pitanje kako je moguće da ni Vijeće ministara Bosne i Hercegovine, a ni ministar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, pri kojem se nalazi Ured zastupnika, nisu konsultovani , a ni obaviješteni o namjeri podnošenja zahtjeva za preispitivanje presude.

A odluka kojom je osnovan, odnosno ustanovljen agent nosi naziv „Odluka o zastupniku/agentu Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava i Uredu zastupnika/agenta Vijeća ministara Bosne i Hercegovine pred Evropskim sudom za ljudska prava“.

Znači, agenti zastupaju Vijeće ministara, a nisu ga o tome konsultovali. Ili možda jesu neke članove Vijeća ministara nezvanično. Nije konsultovan ni ministar Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, a radi se o ljudskim pravima.

E to je nesavjestan rad, a ne kako nam govori jedna od zastupnica da bi nepodnošenje zahtjeva predstavljalo nesavjestan rad u službi.

A suštinsko pitanje je kako je moguće imati toliko morala i profesionalne etike, pa podnijeti zahtjev za preispitivanje presude kojom je utvrđena povreda izbornog prava u našoj državi, koje je predviđeno Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i osnovnim slobodama. Za povredu tih ljudskih prava, a povrede se nalaze u našem Ustavu i Izbornom zakonu, znaju i inžinjeri, ekonomisti, politolozi, sociolozi, trgovci, konobari, željezničari, građevinari, električari.... znači svi građani Bosne i Hercegovine, samo je to eto nejasno i tako ne misle naše „savjesne agentice“, koje su uz to diplomirani pravnici sa položenim pravosudnim ispitom.

Očigledno je da su agentice dobile upute za pokušaj obaranja presude, koja će u Bosni i Hercegovini izmijeniti izborna pravila i to iz temelja. Upute su došle vjerovatno od onih kojima ta presuda ne odgovara i koji su je javno napadali i govorili da od njene provedbe nema ništa. Samo uputa nije bilo od organa koji je upute trebao dati, a to je ministar za ljudska prava i Vijeće ministara.

A da pokušam objasniti šta znači presuda „Kovačević“. Čovjeku nije omogućeno da glasa za članove Predsjedništva i Doma naroda koji će ga najbolje predstavljati. Zamislite agentice da vama neko zabrani da glasate za neku političku stranku, čiji ste i ako ste njen član. Da li bi to bila diskriminacija.

I da li bi, ako bi Evropski sud za ljudska prava utvrdio tu povredu, na tu presudu podnijele zahtjev za preispitivanje presude.