Piše: HAJRUDIN SOMUN / Oslobođenje

Jedna od neizbježnih posljedica ovoga što od subote doživljava Izrael, a trpe Palestinci Gaze kao odmazdu, biće pokretanje novih mirovnih pregovora o dvije države

Dok ne bude jasnije kako će se završiti ovaj novi mali rat na Srednjem istoku, ima dosta stvari koje ga čine jedinstvenim i drukčijim od svih u najdugotrajnijoj svjetskoj krizi modernih vremena. 

Prvo, ne sviđa mi se njegovo poređenje sa oktobarskim, ili Jom kipur ratom 1973, osim u "elementu iznenađenja". Ovaj dan-dva mediji bruje kako je Izrael napadnut iznenada kao prije 50 godina. I tada Izrael nije očekivao, pogotovo što je šest godina ranije za šest dana tim elementom slistio egipatsku armiju. Bio sam na Sinaju tog oktobra sa Zvonkom Leticom, zajedno smo izvještavali za tadašnju jugo-televiziju, i vidio kako su izraelski vojnici u bijegu ostavljali nedovršena jela.

NE 50, NEGO 75 GODINA!

Drugo, kaže se da je ovo rat Hamasa i Izraela. Jeste ga poveo Hamas, ali je to prije svega rat Palestinaca i Izraela, ovakvog kako ga vodi Netanyahu. A taj se rat vodi ne 50, nego 75 godina.

Ako je, dakle, 1973. iznenađenje priredio Egipat, ovaj put su to učinili sami Palestinci, bez obzira na to ko ih je tome podučio i ko im je doturio naoružanje. Onaj put, 1973, Egipat, kao i Sirija i Jordan, poveli su rat kako bi oslobodili svoje okupirane teritorije, a ne palestinske. Tako je i bilo. Kad su vratili Sinaj okupiran 1967, Egipćani su sklopili mir s Izraelom, u kojem nije bilo Palestine ni Plestinaca.

Mnogi su narodi nestali u povijesti čovječanstva. Palestinci nisu, iako se sve činilo da kao zajednica nestanu. Palestinci su nastali na svojoj Nakbi 1948, kada su im Ujedinjene nacije dodijelile nešto manje od polovine nego Jevrejima, od istorijske Palestine, ali su je izgubili ne svojom krivicom, nego svih Arapa. Od tada se tek Palestinci izdvajaju iz mase arapske nacije kao poseban narod. Uz ostale, identitetske vrijednosti koje su ih izdvajale od drugih Arapa su otpor i borbenost. Takvu su prije njih u moderno doba pokazali samo Alžirci.

Foto: Gaza nakon napada/ Anadolija

Jedna od neizbježnih posljedica ovoga što od subote doživljava Izrael, a trpe Palestinci Gaze kao odmazdu, biće pokretanje novih mirovnih pregovora o dvije države. Izraelskoj i palestinskoj, a ne samo izraelskoj, kako zamišlja i planira izraelska vlada, onakva kakvu vodi Netanyahu koji je sve do prošle subote ujutro mislio da je sahranio tu ideju. Jedan od njegovih prethodnika koji je vodio jedne od mirovnih pregovora Ehud Olmert kaže jučer na CNN-u da se "palestinsko pitanje ne može više ignorisati".

I meni se od subote vraća u pamet sve ono što sam ponavljao pola vijeka - da će doći vrijeme, možda ne za mog života, da će se sukob između Palestinaca Izraelaca riješiti tako što će i jedni i drugi mirno živjeti u dvije države. A ako Izrael nastavi svoju sigurnost temeljiti na okupaciji, aneksiji i aparthejdu, može biti ugrožena njegova egzistencija. Ali ne od Irana, nego od Palestinaca.

OBARANJE NETANYAHUA

Nije lako izricati ovakve stvari kada dobar dio svijeta izražava solidarnost sa Izraelom i ističe kako ima apsolutno pravo na odbranu. Upravo tako kaže američki predsjednik Biden, apsolutno. I ima, ali malo ko se pita - kakav Izrael. Da i dobar dio izraelske političke, akademske i medijske javnosti misli u sličnim kategorijama, pomažu mi neki glasovi koje čujem ovih sati i dana. Već prvih sati napada hamasovaca na CNN-u je gostovao Daniel Levy, kodirektor američke fondacije Middle East Task Force i jedan od pregovarača s Palestincima u Barackovoj Rabinovoj vladi. Iako su ga skinuli sa kasnijih programa i arhiva, on je jasno rekao da se mora govoriti o tome šta Izarel čini Palestincima, da se oni bore protiv okupacije, čak se, kaže, ističe da se Ukrajinici bore protiv ruske okupacije, ali se to ne kaže za Palestince. I nijednom ne spominje Hamas, nego govori samo o Palestincima. A 13. septembra, na 30-godišnjicu potpisivanja takozvanog Oslo sporazuma o dvije države, kao da je slutio šta se može dogoditi ni mjesec kasnije, Saniel Levy u Orient XXI piše kako su "prilike na terenu za mir manje nego prije 30 godina, ako ništa, da su ilegalna izraelska naselja na okupiranoj Zapadnoj obali učetverostručena", a sada kaže da tamo živi 600.000 Jevreja. On podsjeća i na nedavno pismo prominentnih izraelskih i svjetskih akademika pod naslovom "Slon u sobi", u kojem se ističe da "ne može biti demokratije za Jevreje u Izraelu dok god Palestinci žive pod režimom aparthejda".

Tako jedna od posljedica ovog palestinskog napada na Izrael i njegove odmazde nad Gazom može biti da Netanyahua obori upravo Hamas.