Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Ministar sigurnosti Bosne i Hercegovine je, ne krijući zadovoljstvo, predao Tužiteljstvu BiH dokumentaciju o boravku visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta očekujući, kako je rekao, da će “napokon neke stvari istjerati načistac”. Ranije je na pres-konferenciji izjavio da je, rekavši da je visoki predstavnik po njegovom mišljenju nelegalan, izvršio istragu u okviru koje je prikupio informacije od državnih sigurnosnih agencija, zaključujući da je, posebno o Schmidtovoj naoružanoj pratnji, bilo nezakonitosti.

Temeljno je pitanje: da li je Nešić u okviru svojih ministarskih nadležnosti imao ovlaštenje da se privatno bavi istragom? Odgovor je ne, budući da je Ministarstvu sigurnosti BiH data široka lepeza nadležnosti, ali su mu uskraćena policijska ovlaštenja, pa i vođenje istraga. Ministar Nešić je, dakle, po zahtjevu člana Predsjedništva BiH Željke Cvijanović, a bez suglasnosti druga dva člana tog organa, neovlašteno vodio svoju istragu. Ono što je istraživao on je kao kaznenu prijavu, kao i svaki drugi građanin, predao Tužiteljstvu na odlučivanje, ali već je objavljeno da se o tome neće otvarati istraga jer iz Nešićeve prijave i pratećih spisa nije očigledno da prijavljeno djelo jeste kazneno djelo.

U proljeće 2010. imao sam intervju za Radio Federacije BiH s tadašnjim državnim ministrom sigurnosti Sadikom Ahmetovićem o aktualnim pitanjima iz njegovog resora, a onda sam ga, budući da Ministarstvo nema operativne zadatke, nezvanično pitao o sigurnosnoj politici, tj. šta to konkretno znači? Prije odgovora rukom mi je pokazao na debele registre i fascikle, rekavši da su u njima informacije, analize i elaborati o raznim pitanjima: od podataka važnih za sigurnost BiH, kao što je suzbijanje terorizma i trgovine drogom - do međunarodne suradnje. Ima tu još nadležnosti i trebalo bi mi mnogo prostora da bih to nabrojao, a sve to je, kako tada reče i gospodin Ahmetović, sigurnosna politika kojom se konkretno određuju pravila ponašanja i odgovornosti za ukupnu sigurnost. Jasno je da napade nije moguće predvidjeti, a ponekad ni spriječiti, ali moguće je poduzeti sve mjere opreza kako bi se šteta koju je napad prouzročio smanjila na najmanju moguću razinu.

Važno je reći da Ministarstvo sigurnosti BiH nije formalno nadređeno ni upravnim organizacijama koje su u njegovom sastavu, jer su one s punom autonomijom u svom radu. Riječ je naravno o graničnoj policiji, SIPA i drugim agencijama na državnoj razini, a nakon što je, zbog opstrukcija iz Republike Srpske, 2008. godine propala reforma policije, formirano je nekoliko novih organa među kojima i Direkcija za koordinaciju policijskih tijela BiH. Međutim, osnovna djelatnost ove direkcije je razmjena informacija sa drugim agencijama, suradnja sa Interpolom i zaštita objekata i važnih osoba, kao i diplomatskih predstavništava u BiH. Koordinacija s drugim policijskim agencijama vrši se jedino u složenim akcijama osiguranja visokih inozemnih političkih i diplomatskih dužnosnika.

Prema Zakonu o Vijeću ministara BiH ministri, pored izravnog rukovođenja radom ministarstva i odgovornosti za stanje u oblastima iz njegove nadležnosti, mogu pokretati inicijative i razmatrati pitanja koja nisu iz njihovog djelokruga s tim da ta pitanja spadaju u ustavnu nadležnost Vijeća ministara. Riječ je, dakle, o inicijativama, što znači da nijedan ministar, pa ni onaj iz resora sigurnosti, nema pravo da vodi vlastitu istragu, ali je očigledno da je Nenad Nešić htio pred novinarima izraziti svoju lojalnost Narodnoj skupštini RS-a koja je usvojila izmjene zakona o objavljivanju propisa, prema kojima Službeni glasnik ovog entiteta nije u obavezi objavljivati odluke i bilo koji akt koji donosi visoki predstavnik u BiH. Vjerojatno je želio izraziti i svoju servilnost predsjedniku Republike Srpske koji ga je i kandidirao na ministarsku funkciju. Na temelju ove kampanje protiv Schmidta ministar Nešić je vjerojatno htio pokazati neku svoju nadrealnu moć koju zapravo nema i umjesto što vrši vlastitu istragu, zarad resora kojem je na čelu, bilo bi svrsishodnije da unapređuje sigurnosnu politiku i praksu.