Nakon što su predstavnici RS u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine (vladajuće stranke) uputili pismo američkom Senatu i Kongresu u kome su naveli da je BiH već dugo utočište radikalnih islamista, valja podsjetiti na ranije stajalište akademika Esada Durakovića koji je upravo na Patriji tačno prije dvije godine objavio tekst, tačnije proglas u kome se obraćao svjetskim moćnicima.

Tekst, zbog trenutka u kojem se nalazimo ponovo objavljujemo.

Progovorimo, najzad, otvoreno o tome zašto je „kriva“, zašto strada Bosna i Hercegovina. Zašto je zlostavljate već duže od četvrt vijeka pa joj ni danas, u ovome času, svojim neiskrenim emisarima ne najavljujete nikakva osvita. Dugo smo se nadali da ćete ovoj zemlji kao uzoru multietničnosti i harmonična suživota zaista pomoći i najzad je uvesti u krug vrijednosti koje ste – to je sada očigledno – samo za sebe rezervirali.

Valja otvoreno govoriti. Predočavam vama, moćnicima (jer u Evropi, naravno, ima i ljudi koji nisu odustali od Vrline i Humanosti) niz vaših namjernih „grešaka“ koje su toliko konzistentne da se pojavljuju u formi morbidne političke konstrukcije:

- Bosni kao žrtvi tri susjedske istovremene agresije nametnuli ste embargo na naoružavanje

– uskratili ste žrtvi pravo na samoodbranu, vi koji se u humanost zaklinjete.

- Kada su Bosanci ipak bili nadomak sigurna oslobođenja svoje zemlje, zaprijetili ste im NATO udarima ako pokušaju da je cijelu oslobode.

- Branitelje Srebrenice vi ste razoružali, proglasivši je sigurnom zonom UN, a potom ste upravo tu pustili najveće krvoloke da u epskim razmjerama masakriraju nenaoružane i nedužne Bošnjake.

- Potom ste te krvoloke nagradili, darivajući im na upravu baš tu oblast koju su i fizički i etički opustošili kao u svijetu antičkih tragedija. Je li to lice humanosti 20. vijeka?!

- Onda ste sazdali Republiku (taj pojam uzvišena značenja) na nepreglednom nizu masovnih bošnjačkih grobnica. Kakvoga li srama da takvom konstruktu date časni naziv REPUBLIKA!

- Zatim ste darivali najvećom svjetskom književnom nagradom - Nobelovom nagradom – Petera Handkea, prijatelja S. Miloševića, a još jednog poricatelja genocida. Velikog li poniženja za Nagradu i književnost! I kakvog smisla uopće ima umjetnost nakon takvog odlikovanja promotora genocida nad Bošnjacima?!

- Ovih dana darivate na izuzetno visokom nivou odlikovanje Gideonu Greifu – još jednom krivotvoru i poricatelju genocida nad Bošnjacima. Ima li uopće kraja vašoj nehumanosti?! Svih ovih godina a i danas, zaslugom vaših emisara, u Bosni ginu, bolje reći – u Bosni krepavaju tzv. evropske vrijednosti. I danas se ovdje unakazuje vaše smežurano lice humanosti!

U svemu navedenom očigledna je konstanta, konzistentnost, a ne slučajna diplomatska ili politička greška. Temeljni uzrok je u tome što je riječ o Bošnjacima kao većinskim muslimanima.

Najzad se mora reći da je to suština problema. Prisjećamo se – u toj konzistentnosti – riječi britanskoga premijera Johna Majora (1993.) upućivanih njegovom ministru vanjskih poslova, Douglasu Hoggu – da neće dopustiti da „muslimani u BiH dobiju naoružanje“; priznanja visokih francuskih oficira o tome kakve su pročetničke naredbe dobivali od francuskog predsjednika Mitterrana; Tuđmana i Bobana koji su proklamirali cilj da se dio Bošnjaka pokrsti a da se poubijaju oni koji na to ne pristanu.

Sve bi ovdje bilo drukčije da nisu u pitanju Bošnjaci zato što su većinski muslimani. Sjetimo se iz ratnih vremena plemenitih riječi gospodina Bidena – riječi istine i časti – kada je javno, pred američkim Kongresom, svjedočio da bi se prema Bosni imao drukčiji odnos da nisu u pitanju muslimani.

Čvrsto vjerujemo, poštovani gospodine Predsjedniče, da i sada stojite iza Vaših pravičnih riječi. Nažalost, Vaš izaslanik Palmer ne radi ovdje u skladu sa osjećanjem za pravdu i humanost koje ste Vi tako snažno i uvjerljivo zagovarali. Velika razlika između onoga vremena i ovoga danas je u tome što ste danas najmoćniji čovjek na svijetu i što možete efikasno djelovati u skladu s tim riječima, jer u Bosni se reprizira srednjovjekovna Andaluzija. Da bi se stalo na put tome povijesnom beščašću – možda ima još malo vremena.