Nakratko se posrećilo Nikoli Špiriću!   

Još od afere "Šećer" u kojoj su njegovi prsti bili podobro "karmelizirani",  kupovine stanova u Beogradu, Beču, u Banjoj Luci, kao i priče o zarađenom novcu na prodaji krompira kojim je kupio sve svoje "nekretninne i pokretnine" (kad bi smo se za*ebavali), sve do jučer, Špririć se, nešto, rjeđe pojavljivao u medijima, piše Almasa Hadžić za Politički.ba.

Javnost se naprosto zabrinula, da mu "šećer" nije došao na naplatu, da nije, nedaj Bože "overemio", da ga korona nije okrenula u rikverc, ili da ga, možda, partijski šef nije smjestio na klupu za rezervne igrače, zbog sve češćeg mješanja "baba i žaba" dok iskazuje svoj politički stav...

Ko će ga znati?!

A onda je jučer, odjednom "bljesnuo". 

Kako to obično biva kod "poštenih i Bogu ugodnih" a što o sebi misle Špirić i razni "Špirići", ovaj parlamentarac počašćen je hapšenjem Adnana Ćatića, povratnika s ratišta iz Sirije, osumnjičenog za terorizam, pripadnika organizacije ISIL, koga su, kako to zakon i nalaže, čim je kročio na Aerodrom u Sarajevo, zaskočili pripadnici SIPA-a i priveli na dalje postupanje. 

Hapšenje Ćatića nije nikakva spektakularna akcija. 

Ćatić je samo jedan u nizu koji su proteklih godina, nakon boravka na sirijskom ratištu i povratka u BiH, pod sumnjom da su pripadali terorističkoj organizaciji ISIL, uhapšeni, pritvoreni,  a potom predani nadležnom sudu na dalje postupanje. 

Sve što je slijedovalo one prije njega, slijedovat će i Ćatića. 

I neka će – šta radio to i zaradio.  

Dakle, ništa novo od onog što smo do sada gledali, osim što je Ćatićevo hapšenje poslužilo "poštenom i prepoštenom" Nikoli Špiriću da na sav glas zabrsti da su navodi u pismu koje su nedavno članovi Parlamentarne skupštine BiH koji dolaze iz Rs, uputili  institucijama EU i Kongresu SAD, a u kome tvrde da je "BiH leglo terorističkih ćelija i radikalnih islamističkih pokreta", tačni. 

Da ne znamo da su Špirić i družina koja je sa njim potpisala pismo, zahvaljujući svojim kadrovima u obavještajnom sektoru, SIPA-i itd, znali da su domaće a i strane službe dugo pratile kretanje Ćatića, da su znale kojim letom iz Turske, pod uslovom da ne bude vjetra, će ovaj sletjeti na Sarajevski aerodrm, možda bi i pomislili da potpisnici pisma imaju neke informacije koje niko od nas nema. 

Ali, ne lezi vraže, odnosno "nije dedo k'o što je izgled'o" što rekao narod. 

Ustvari, nije bh. javnost, a posebno ona evropska i američka toliko baš naivna pa da ne zna da je pismo pisano s namjerom da dolazak i hapšenje Adnana Ćatića opečati navode njegovih potpisnika, odnosno političkih spletkaroša vašarske provinijencije, a kakav je i glasnogovornik pisma sam Nikola Špirić.

"Histerija iz Sarajeva, nakon pisma koje smo iz Parlamentarne skupštine BiH uputili institucijama EU i SAD, proizvedena je samo zbog tvrdnji da ovdje postoji islamistički pokret. 

Potvrda toga je i današnje hapšenje, koje je kap u moru, ali nadam se da će i političko Sarajevo podržati ove akcije i dobru saradnju policijskih i sigurnosnih agencija", reći će slavodobitno domaćim medijima "pošteni i prepošteni" Nikola Špirić ne znajući da im je cilj pisanja pisma "provaljen" i prije nego što je pismo i poslato.  

Nije znao Špirić i njegova parlamentarna družina da su metode obavještajaca koji su ih filovali informacijama o "islamističkim terorističkim ćelijama u BiH" a sve u službi spašavanja obraza entiteta kojeg predstavljaju i njegovih vođa, odavno zahrđale. 

Da se Adnan Ćatić, svjestan da će biti uhapšen, vraća u BiH, dugo su znale sve domaće a i strane obavještajne službe. 

I dobro je da su znale. 

No, postavlja se ozbiljno pitanje šta o srpskim teroristima, povratnicima sa rusko-ukrajinskog ratišta znaju domaće obavještajne i sigurnosne agencije, a da do danas ni jednog od njih SIPA nije uhapsila. 

Zašto?

Pa svaki prodavac voća i polovne robe na pijacama u Zvorniku i Bijeljini zna ko su ti ljudi.

Zašto obavještajne službe šute o sve češćim dolascima u BiH članova Putinovih "Noćnih vukova" koji granicu BiH prelaze samo u vrijeme njenih odabranih čuvara, zašto šute o paradiranju po Rs ruskih silovatelja i ubica Bošnjaka tokom protekle agresije.

Zašto nema hapšenja osumnjičenih ratnih zločinaca iz Srbije - poznatih mučitelja u logorima na području Zvornika, Bijeljine, Vlasenice, ubica iz Srebrenice,  osvjedočenih zločinaca koji banče po manastirima u Podrinju, a koji bez problema prelaze granicu BiH, gdje ih, sačekuju njihovi entitetski "saborci". 

Svi naprijed pobrojani imaju svoje drugo ime: teroristi.

Hoće li obavještajne službe zapratiti i jednog grčkog dobrovoljca iz protekle agresije, od kojih neki, godinama dolaze na slave vojnih jedinica s čijim pripadnicima su počinili teške ratne zločina nad Bošnjacima Podrinja, posebno u Srebrenici.

Ono što smo do sada gledali i što gledamo, neće. 

U ovom trenutku itekako bi važno bilo čuti šta o svemu navedenom kažu "pošteni i prepošteni" ne Nikola Špirić (za njega znamo šta će reći op.a.), već bošnjački kadrovi uhljebljeni u sigurnosno-obavještajnom sektoru, SIPA-i, ministarstvima, agencijama...

Ili, možda, i dalje misle da sve znaju, da ih niko ništa ne treba pitati i da je dovoljno to što im se firme zovu "institucije BiH".