Dvadeset osam godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, najbitniji aneks sporazuma, aneks VII, nije realiziran. Ovim aneksom predviđeno je bezuvjetno omogućavanje protjeranim osobama da se vrate na svoja ognjišta. Najviše zbog nerealizacije navedenog aneksa VII su u pravu svi oni koji kažu da Dejtonski sporazum nije uspio donijeti suštinu promjena u Bosni i Hercegovini.

Osim toga, Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju/Mehanizam za međunarodne krivične sudove iz Den Haaga utvrdio je razloge etnički očišćenih prostora u BiH, dokazujući dva zločinačka poduhvata i zločine protiv čovječnosti, uključujući i genocid. Međutim, akteri i sljedbenici te politike su uspjeli blokirati povratak izbjeglica i praktički zamrznuti situaciju koja je bila uzrok samog rata.

Posljedice neimplementacije aneksa VII su vidljive i danas, a ona manjina koja se vratila je izložena brutalnim fizičkim i javnim napadima, a nerijetko i ubistvima, sve sa ciljem kako bi se zacementiralo stanje koje je ostvareno zločinima.

Svi oni koji zagovaraju povratak na "izvorni Dejton" u suštini su obmanjivači i prevaranti. Njihov jedini cilj je zadržati vlast, a prije svega očuvati postojeći status quo, i stanje kad nije postojala nijedna presuda UN sudova iz Den Haaga, Suda za ljudska prava iz Strasbourga, odluka Ustavnog suda i Suda BiH, ali i odluka visokog predstavnika  BiH kojima je jačana državnost Bosne i Hercegovine.

Stoga, zahtijevamo od međunarodne zajednice i vlasti u BiH:

1. Da aneks VII Dejtonskog mirovnog sporazuma bude osnova za daljnje razgovore
2. Da se krivična djela kojima se ugrožavala sigurnost povratnika, uključujući i ubistva, prenesu na državni nivo i izuzmu iz nadležnosti RS-a
3. Od visokog predstavnika u BiH ponovo tražimo da smijeni negatore genocida i presuda međunarodnih i domaćih sudova, te na taj način pokaže svoju opredijeljenost zaštite žrtava u BiH, navode iz četiri udruženja.