Dana 28. novembra 1941., Adolf Hitler u svom je uredu u Berlinu primio pomalo neobičnog gosta. Nakon što je ušao, čovjek u dugoj crnoj odori s bijelim fesom na glavi podigao je desnicu u nacistički pozdrav te se rukovao s Führerom Trećega Reicha. Bio je to Hadži Amin al-Husseini, veliki muftija Jeruzalema i najuglednija ličnost otpora naseljavanju Židova u Palestinu, piše u kolumni za Net.hr povjesničar Hrvoje Klasić.

-Razgovor između al-Husseinija i Hiltera trajao je 95 minuta i sveo se na razmjenu riječi podrške oko daljnje borbe protiv najvećih zajedničkih neprijatelja: Židova, Britanaca i komunista. Spomenutom će se razgovoru vremenom pridavati značenje koje on nije imao pa će prije nekoliko godina izraelski premijer Netanyahu javno prozvati jeruzalemskog muftiju kao osobu koja je Hitlera i naciste potaknula na holokaust, odnosno istrebljenje Židova.

Osobno posjetio koncentracijske logore

Al-Husseini je bio osvjedočeni antisemit, nacistički suradnik, koji često, i prije Drugog svjetskog rata, nije birao sredstva da Židovima pokaže kako nisu dobrodošli u Palestinu. Ali, kronologija i činjenice demantiraju izraelskog premijera dokazujući da su nacisti s programom „konačnog rješenja“ započeli daleko prije ovog sastanka.

To naravno ne znači da muftija nije znao za sudbinu Židova na područjima pod vlašću nacista i njihovih kolaboracionista širom Europe. Imao je tome priliku svjedočiti i iz blizine prihvativši gostoprimstvo njemačke države i rezidenciju u Berlinu u kojoj će živjeti sve do kraja Drugog svjetskog rata.

Ne samo da je o tome mogao slušati od svojih nacističkih prijatelja, prije svega zapovjednika SS-a i glavnog organizatora holokausta Heinricha Himmlera, nego je dobio mogućnost i da osobno posjeti neke koncentracijske logore.

U društvu Budaka, Pavelića, Artukovića...

Tako se nedavno na jednoj aukciji pojavila fotografija snimljena vjerojatno tijekom 1943. u logoru Trebbin, ispostavi logora Sachsenhausen, na kojoj se vidi al-Husseini u društvu njemačkih oficira i jednog, nama dobro znanog, „hrvatskog velikana“. Možda su neki od vas koji ovo čitate i živjeli u ulici nazvanoj po tom „ugledniku“. Naravno, riječ je o ustaškom političaru i visokom dužnosniku NDH Mili Budaku.

Kad već spominjem Budaka nije to bio jedini njegov susret s jeruzalemskim muftijom. U proljeće 1943. al-Husseini će doći u posebnu misiju u NDH i tom prilikom se družiti s Antom Pavelićem, Andrijom Artukovićem i muslimanima koji su držali važne pozicije u ustaškom aparatu.

Muftijin pravi razlog dolaska ustvari je dogovoren u Berlinu s Himmlerom. Cilj je bio nagovoriti što više bosanskohercegovačkih muslimana da se priključe novoosnovanoj 13. SS diviziji, poznatijoj pod imenom Handžar divizija.

Pomagao ustaškim emigrantima

Uz brojne ustaške, ali i nacističke dužnosnike, društvo al-Husseiniju u Sarajevu pravit će i Mile Budak. Pomoć pri osnivanju SS divizije u ratu, ali i nastavak podrške ustaškim emigrantima i bivšim pripadnicima Handžar divizije nakon rata biti će glavni razlog da poslijeratne jugoslavenske vlasti al-Husseinija proglase ratnim zločincem.

Od izručenja Jugoslaviji uspio se ipak spasiti i to bijegom najprije u Egipat, a zatim Libanon. Međutim, niti gubitak moćnog saveznika u Berlinu niti katastrofalne posljedice holokausta nisu ga odvratile od borbe protiv nastanka židovske države u Palestini. Čak je u tu svrhu regrutirao bivše ustaše i pripadnike Handžar divizije u Vojsku Svetog Rata koju je predvodio njegov nećak, a koja će ratovati protiv Židova u prvom Arapsko-izraelskom ratu (1948.-1949.).

Naravno, ovo je samo fragment iz burne i kontroverzne biografije Hadži Amin al-Husseinija. Ali dovoljan fragment da pokaže koliko je neispravno na odnose između Palestinaca i Židova, kroz povijest i danas, gledati crno – bijelom optikom. A još neispravnije bezrezervno zauzimati stranu u sukobu. Jer, uvijek sam smatrao i nisam promijenio mišljenje da palestinski narod mora imati pravo na svoju državu. Ali ako će tu državu voditi ljudi koji poput Hadži Amin al-Husseinija potiču mržnju, netoleranciju i agresivnost prema židovskom narodu, u meni će imati najoštrijeg kritičara, zaključio je Klasić.