Piše: Đuro KOZAR (Oslobođenje)

Prije nekoliko dana pozvao me je telefonom kolega Boris Knežević sa portala Srpska info, kojem povremeno dajem izjave, da odgovorim na pitanje: “Zašto su Oružanim snagama Bosne i Hercegovine potrebna povećana sredstva iz državnog proračuna za 2024. godinu”? Odgovorio sam da se financiranje naše vojske ne povećava, nego treba da bude na razini 2023, jer su u proteklih deset prvi put ove godine povećana primanja vojnim profesionalcima, a time i sredstva za OSBiH za oko 90 miliona, tako da su sada ukupno 392 miliona KM. Izgleda da kolega nije očekivao ovakav odgovor, ali je unaprijed pripremio i pitanje o tome: “Zar se za vojsku neopravdano izdvaja previše novca, najviše od svih proračunskih korisnika, i zar se mora kupovati toliko borbenih sredstava kao da ćemo nekoga napadati”? Niti je previše, niti je neopravdano, odgovorio sam, dodavši da su 392 miliona KM planirana samo za osnovne potrebe Ministarstva obrane i OSBiH (plaće i doprinosi, gorivo, grijanje, odjeća, obuća itd.) i da se nijedan komad oružja ne može kupiti iz tih novčanih sredstava.

Iz dijela Kneževićevog pitanja o tome da se OS naoružava kao da bi navodno nekoga napadao prepoznale su se riječi ministra financija Srđana Amidžića koji je u nedostatku argumenata iznio nemoguću tezu: “Podsjetiću da BiH graniči sa Hrvatskom i Crnom Gorom, članicama NATO-a, i Srbijom, postavlja se pitanje da li mi očekujemo neke sukobe ili ne daj Bože da mi napadnemo Srbiju ili NATO”? Ministar Amidžić na Ekonomskom fakultetu u Banjoj Luci predaje na Katedri za ekonomsku teoriju i analizu pa mu ne samo što nije bliska realnost u društvu nego su mu daleko i saznanja o vojsci u svojoj zemlji. Kao član Vijeća ministara Bosne i Hercegovine izgleda da ne zna, a trebalo bi da zna da po Zakonu o obrani BiH naše oružane snage imaju pet zadataka: (1) sudjelovanje u misijama mira, (2) zaštita suvereniteta i teritorijalnog integriteta BiH, (3) pomoć civilnim organima u zaštiti ljudi od prirodne katastrofe i nesreća, (4) protuminsko djelovanje i (5) ispunjavanje međunarodnih obaveza države. Dakle, novac koji vojska traži od svoje države isključivo je namijenjen za realiziranje ovih pet zadataka, a ne kako insinuira državni ministar financija da bismo napadali Srbiju ili druge susjede koji su u NATO-u. Oko 9.000 naših vojnih profesionalca kroz svakodnevnu vojnostručnu obuku, povremene vježbe sa bojevim gađanjima i specijalističkim usavršavanjima kontinuirano se priprema za obranu zemlje, što, naravno, košta, ali ulaganje u zaštitu suvereniteta i teritorije nije nepotrebno trošenje novca, nego osiguranje mira i sigurnosti, jer tamo gdje je mirno, i kapital se više plasira.

Još ću se jednom vratiti na telefonski razgovor s banjalučkim kolegom Kneževićem budući da mi je na moju tvrdnju da će Oružane snage BiH braniti zemlju, ako bi bila napadnuta, upao pitanjem – da li sam siguran u to? Na moju začuđenost ovim pitanjem, on je rekao: “Moguće je da bi se, ako bi trebale ratovati, Oružane snage BiH brzo raspale”. Rekao sam kolegi da, nakon mog 18-godišnjeg uvida u djelovanje OSBiH, takvu opciju odbacujem i smatram blamažom. U svojim dosadašnjim člancima Knežević nije pokazao negativan odnos prema našoj vojsci, jer da jeste, više mu se ne bih javio, pa me je iznenadilo to što je pomenuo. Vjerojatno je takvo nakaradno razmišljanje pokupio u sredini u kojoj živi, ali je od mene dobio adekvatan odgovor. Teze o tome da bi zajednička vojska u eventualnom ratu možda nestala potiču od onih u Republici Srpskoj koji ne vole OSBiH i rado bi da imaju svoju entitetsku vojsku, ali ne mogu. Protivnicima također smeta što je OSBiH, prema mišljenju mnogih, najbolji segment bh. društva, što se u njemu razvija patriotizam obrane zemlje, što su u našim kontingentima mirovnih misija zajedno bili pripadnici sva tri naroda, i na kraju što se brzo reagira na sve incidente koji mogu utjecati na snagu kolektiva.

Što se, pak, tiče modernizacije Oružanih snaga, to zasad nije planirano iz državnog proračuna, nego će se ponovo morati računati na donacije partnerskih zemalja koje provode Paket pomoći jačanja obrambenih sposobnosti OSBiH, odobren na NATO-ovom samitu u Madridu 2022. godine. Ministar obrane Zukan Helez najavio je da će Zračna brigada OSBiH dobiti američke višenamjenske helikoptere BELL 412, koje koriste oružane snage država članica NATO-a kao što su Slovenija, Hrvatska i Crna Gora. Ovaj helikopter koji ima dva člana posade i 13 mjesta za putnike pogodan je za mirnodopske svrhe, tj. za traganje i spašavanje, ali budući da, uz dodatak naoružanja, može poslužiti i za obranu, naišao je na protivljenje članova Vijeća ministara BiH iz srpskog naroda kojima je suvišan. Šta na ovo reći nego da oni koji imaju animozitet prema OSBiH pokušavaju da ospore čak i donacije na koje Bosna i Hercegovina ima pravo kao članica Partnerstva za mir NATO-a.