Suđenje u Višem sudu u Beogradu, koje se vodi protiv osumnjičenog dečaka i njegovih roditelja, za danas je završeno, a nastavlja se sutra. Danas su svjedočili roditelji ubijene djevojčice (13) koja je išla u razred sa osumnjičenim ubicom Kostom Kecmanovićem (13), piše Kurir.

Njih dvoje su detaljno iznijeli svoje viđenje o situaciji toga dana.

U sudnici je bilo tužno, napeto, a mnogi nisu mogli da zadrže svoje suze.

Zoran Martinović, otac ubijene devojčice (13) naveo je da se nakon tog 3.maja plaši svakog sunčanog dana, jer ga je strah šta on može da im donese kao tog dana što je bio.

"Ako je to dijete tog 3 maja mislilo da se igra rata, pa nam pobio djecu, to je čista egzekucija djece koja su došla u školu da nešto nauče i sada se radi o tome da niko nije odgovoran. Kako je tako nešto moguće... Roditelji su vaspitavali to dijete, mora da postoji odgovornost! Pa ja da je moje dijete počini tako zlo ja bi stao iza toga, moje je dijete, ali ovo roditelji ne. Škola, znate škola je također kriva mi smo im dali na čuvanje djecu koja su sjedela u školskim klupama gladni znanja, a šta smo dobili", rekao je Martinović za govornicom vidno uzrujan i dodao:

"Meni treba epilog zašto je moje dijete stradalo, ko je odgovoran i u kojoj mjeri. Kako niko da ne odgovara za to što mi je oduzeo dijete, neko je rešio da ga više nema. Neko je riješio da napravi zlo, neko ga je učio da trenira da puca".

Miljana Martinović, majka djevojčice u svom izlaganju navela je da dvije rečenice želi da zaboravi.

"Pita me inspektor da li ste vi majka ubijene devojčice (13), ja kažem da jesam, a on mi potom govori, primite moje saučešće vaše dete je ubijeno. Ja ga pitam: 'Da li je bilo trenutno?' i on mi klima glavom - to su stvari koje želim da zaboravim, ali i trenutak kada sam vidjela tijelo svoje kćerke u svom nečemu što predstavlja krevet. To su stvari dvije koje svakako želim da zaboravim", rekla je ona na suđenju, pa nastavila:

"Znate onu frazu 'samo da ide po redu' vjerujte mi smo je doživjeli i sada je razumijemo. Živimo dalje, ali sada potpuno drugačije.

Ona je potom dodala da ne zna kako će da nastavi život dalje.

"Moja kćerka se radovala praznicima, znate ja ne znam kako ću skupiti snage da okitimo jelku za Novu godinu. Radovala bi se, ali ja nemam snage. Znate, kada sam došla u stan nakon vokesti da mi nema kćerke otišli smo samo da uzmemo stvari jer nismo spavali tamo, među mojim stvarima pala je čitulja na kojoj je pisalo: 'Mama volim te najviše na svijetu!' To mi je napisala kćerka, stalno mi je pisala neke ceduljice, shvatila sam da je u pitanju neka svjetlost, davanje energije za dalje".

"Mi smo se ovih osam mjeseci pretvorili u detektiv, istražitelje, ljekare, sve smo samo da dobijemo neki odgovor, nešto što bi dobili odgovor zašto se ovo desilo", rekla je neutješna majka.