Piše: MARIO ILIČIĆ

Akademik Slavo Kukić, bosanskohercegovački sociolog i izvrstan poznavatelj društveno-političkih prilika u BiH, u razgovoru za „Slobodnu Bosnu“ ocijenio je dosadašnju vladavinu Trojke na državnoj i federalnoj razini, te procijenio rasplet stanja u tri najjače etnonacionalne stranke u BiH, ali i najavio mogući scenarij vezan za političke lidere koji suvereno vladaju tim strankama.

Kako gledate na političke promjene u protekloj 2023. godini, može li nova vlast dobiti prolaznu ocjenu?

-To je vrlo kompleksno pitanje. Teško je očekivati od ove vlasti da napravi revoluciju za deset mjeseci. S duge strane, mora se priznati, da od ove vlasti vi imate samo dio vlasti od koje bi se ta revolucija mogla očekivati. Dvije trećine te vlasti, zapravo, su dio društva koje je obilježio i prethodnih 25 godina i kojemu nije ni do kakvih promjena, dapače, za očuvanje je status quo. U čitavoj priči Dragan Čović se ponaša galantnije, vjerojatno zbog pritisaka kojima je izložen. Ali kad dođe mak na konac, kao što je nedavno bilo glasanje u Zastupničkom domu državnoga parlamenta, onda i njegovi ljudi znaju kojem društvu stvarno pripadaju. Međutim, uz sve to mora se priznati, barem što se Federacije BiH tiče, tamo gdje je odnos snaga nešto drugačiji u odnosu na državni nivo ponešto i učinjeno. I na državnom nivou je usvojeno više zakona u tih osam mjeseci nego u posljednjih šest-sedam godina. I to onih zakona iz seta 14 prioriteta  dobijenih od Europske komisije.

U Federaciji je, po mojoj procjeni, učinjeno još i više, jer se stvaraju neke pretpostavke za radikalnije društvene promjene. Uostalom, ako pogledajte Klinički centar Univerziteta u Sarajevu, ta najjača medicinska institucija u BiH je u bukvalnom smislu devastirana, od 2016. godine do danas. Dolaskom doktora Gavrankapetanovića, ja sam siguran, da će priča promijeniti predznak, promijenit će trendove, i da ćemo za godinu dana potpuno drugačije govoriti o KCUS-u. I u Općoj bolnici, tamo se sistemske promjene već mogu osjetiti. Nema više zaštićenih. Uostalom, sve što se dogodilo u OSA-i govori da su te institucije korištene u privatne svrhe, a ne kako bi provodili zakoni. Ja sam siguran da će biti mnogo više učinjeno u idućoj godini i ne bih rekao da su prošlu godinu „pojeli miševi“, dapače. To je godina svojevrsne transformacije, čije ćemo rezultate vidjeti sljedeće godine.

Nakon 30 godina SDA više nije na vlasti na državnoj i federalnoj razini. Najveća nacionalna stranka u Bošnjaka izgubila je vlast i u Kantonu Sarajevo. Po prvi put nemaju načenika ni u jednoj sarajevskoj općini. Stranku su za mandata Bakira Izetbegovića napustili: Konaković, Zvizdić, Čampara, Efendić, Čolo, Mehmedović. Isplivale su afere oko diplome Sebije Izetbegović, nizale su se i druge afere, prvostupanjski je osuđen i bivši premijer FBiH Fadil Novalić, a na unutarstranačkim izborima Bakir Izetbegović nije imao protukandidata. Po prvi puta lider SDA govori riječnikom Milorada Dodika i otvoreno se konfrontira s američkim ambasadorom Murphyjem. Kako ocjenjujete stanje u SDA i kojim pravcem ide najveća bošnjačka stranka?

-SDA je prije svega na putu da izgubi vlast. Ona je izgubila vlast na razini parlamenata, ali zadržala je mnoge institucije na općinskim razinama. Čitava infrastruktura državne uprave je zapravo infrastruktura SDA. To su sigurno veliki kočničari brzih promjena u BiH. To da je njezina moć radikalno skresana, i to je istina. Istina je da vrh SDA čini sve da ostane na okupu. Oni koji su otšli, otišli su. Oni koji su ostali vjerni Izetbegoviću, ostali su ili iz uvjerenja ili jer imaju oraha u džepovima. Nadam se da će sve to biti brzo deširfirano, i da u ovom drugom slučaju, ako su narodski rečeno „mrsili brke“ na način koji je suprotan zakonu, da će završavati tamo gdje kriminalci i završavaju. Istina je da se taj dio drži vrlo čvrsto oko Bakira, uostalom izbori unutar stranke su to vrlo dobro pokazali. Jer je eliminiran gospodin Šemsudin Mehmedović.

Iako bi svaki normalan predsjednik učinio sve, ako je uvjeren da ima većinu ljudi koji prisustvuju Kongresu, da ima protukandidata te da pošalje poruku kako je ta stranka demokratska. Izetbegović je učinio sve da do toga ne dođe iz straha da mu se ne bi dogodilo ono što on ne želi, zbog svoje i budućnosti svoje supruge. Mislim da će ovaj proces unutarstranačkog previranja se nastaviti. Odlazak Mehmedovića nije posljednji i taj će se proces nastaviti u budućnosti. Na općinskim izborima moć SDA bit će značajno manja no što je bila jučer, ali i što je i danas. Istina, SDA-u je privržena Islamska zajednica u BiH, i veliki dio utjecaja SDA crpi iz Islamske zajednice u BiH. Siguran sam da će na idućim izborima Islamska zajednica, hodže i imami učiniti sve da moć SDA sačuvaju na lokalnim razinama, ali nisam siguran da će u tome u potpunosti i uspjeti. Dapače. Značajan dio muslimana vjernika će im, na budućim općinskim izborima, zbog 30-godišnjeg iskustva okrenuti leđa.

OSIPA SE ČOVIĆEV HDZ

S druge strane, čini se da dugogodišnjem strateškom partneru SDA Draganu Čoviću, također, ne cvjetaju ruže. Po prvi puta svjedočili smo pobuni u redovima HDZ-a BiH, stranku su napustili brojni visoki dužnosnici u Ze-Do kantonu, iz stranke je istupio i načelnik Vareša, a Čović je iz stranke izbacio svoju blisku suradnicu Tonku Krešić. Ima li u HDZ-u BiH kapaciteta i snage da se „riješe“ Čovića ili će se nastaviti stranačko osipanje i u godini pred nama?

-Što se tiče unutarstranačkih potencijala, u ovom momentu doista ne vidim onoga ili one koji bi se mogli javno suprotstaviti Draganu Čoviću u organima stranke. Ne vjerujem da će se u 2024. godini išta specijalno dogoditi na polju unutarstranačkih pokreta, što se tiče nekog „talasanja“.

Ali, da bi se trand osipanja i distanciranja ljudi koji su od prvog dana u stranci, kao što je to bio Ivo Tadić, nastaviti, to je po meni realan scenarij. Prema tome, Dragan Čović će imati pojačane muke. On će to pokušati minimizirati. Njegova prednost u odnosu na Izetbegovića, je ta što nema istinsku oporbu u stranci. On je logikom Hrvatskog narodnog sabora, kao nadstranačkog tijela, zapravo sve druge stranke i strančice, koje ciljaju na hrvatsko biračko tijelo, podredio svojim interesima. Stranačkim prvacima Čović da ponešto mrvica, njih angažira ili u parlamentima, ili na nekim drugim funkcijama, i oni su time zadovoljni. Zbog činjenice da najveći dio tih strančica zapravo funkcionira kao virtualne stranke.

Zna se samo za njihove predsjednike, a nitko ne zna niti jednog od članova koji tim strankama pripada. Po mom dubokom uvjerenju te je stranke formirao Dragan Čović osobno, kako bi stvarao privid hrvatskog jedinstva, u vezi s onim što on nameće kao hrvatski nacionalni interes. On to radi da bi sačuvao status quo. Jer samo status quo njemu jamči slobodu, izbjegavanje progona od pravne države. To što on govori kako želi da BiH postane članica EU istinito je taman koliko i želja Milorada Dodika.

Pošto ima Milorada Dodika koji nastupa kao laktaški siledžija, on je suptilniji i šalje drugačije poruke, a radi isto ono što je nedavno uradio u Zastupničkom domu državnoga parlamenta.  Imat će on sve više muka, ali to neće biti unuatrastnačko obračunavanje. Bit će to osipanje po istom receptu po kojima se do sada događalo u Ze-Do kantonu, po kojem se dijelom događa u Livanjskom kantonu, a toga bi moglo biti i u drugim dijelovima BiH.

DODIK IDE DO KRAJA

Čini se da je Milorad Dodik posljednjim secesionističkim istupima zapečatio svoju političku karijeru, mislite li da će lider SNSD-a prije u političku mirovinu ili u zatvor?

-Mislim da on nije spreman za političku mirovinu. On će ići do kraja. Prešao je crvenu liniju iza koje i on sam zna, jer on nije glup čovjek, nema povratka. Onog časa kada i ako Washington i Bruxelles pokažu zube i javno zaprijete Miloradu Dodiku, a učinjeno je to na izvjestan način i ovih dana, on će svaki dan procijenjivati treba li ostati još uvijek, ili treba spakirati stvari i pobjeći državnim helikopterom izvan Bosne i Hercegovine na siguran teren. Hoće li se to dogoditi iduće godine, sve ovisi od Washingtona i Bruxellesa, jer mi nemamo domaće potencijale. Uostalom, prvi čovjek SIPA-e je Dodikov čovjek. Teško možeš od njega očekivati da će on ići puškom na pušku ako treba, obzirom da je Dodik formirao takvu policiju koja zamjenjuje vojsku i spremna je za oružane sukobe.

Hoće li Washington i Bruxelles konačno ući u otvoren sukob s Miloradom Dodikom?

-Oni to mogu. Ovdje imaju oružane formacije koje to mogu učiniti. Ili mogu tim formacijiama dodati još 1.000, 2.000 ili 3.000 ljudi, ako procjene da se s postojećim kapacitetima to ne može učiniti. Jesu li, međutim, spremni za takav scenarij, u ovom momentu ne mogu tvrditi ni da, niti ne. Ono što su dosad činili nije bilo za dobro Bosne i Hercegovine. Želim vjerovati da će se taj odnos promijeniti i da ćemo za sljedeću novu godinu imati puno pozitivniji razgovor kada su u pitanju trendovi unutar Republike Srpske.

Ne možemo se ne osvrnuti i na nedavna lišavanja slobode predsjednika Suda BiH Ranka Debevca i bivšeg prvog obavještajca BiH Osmana Mehmedagića. Sprega korupcije i kriminala na najvišim instancama društva pod posebnom je lupom EU, pa tako i u susjednoj Hrvatskoj. Svi se sjećamo pada premijera RH Ive Sanadera, nakon čega su odblokirani pregovori s EU. Hoćemo li i BiH dočekati svoje Sanadere?

-Ni Hrvatska nije anđeo, da tako kažem. U prilog tome govori i činjenica da se u sedam godina svog mandata premijer Plenković morao zahvaliti tridesetorici svojih ministara, najčešće zbog kriminala i korupcije. Da bi jedan takav potez unutara BiH, kao što je lišavanje slobode Ive Sanadera u Hrvatskoj, bitno izmijenio stvari u BiH, to je sasvim izvjesno. Slobode su lišeni Mehmedagić i Debevc, ali oni nisu vrh piramide. Oni sami su ekspoziture centara moći, dakle, izvršitelji. To što su oni pritvoreni, može biti kamenčić u čitavom koloritu onoga što su glavni igrači, dirigenti, sve ove godine činili. Time ih ne želim opravdavati, dapače. To što je radio sve ove godine gospodin Mehmedagić, to  je za doživorni zatvor. Činjenica da on nabavi diplomu kakvu mu drago, preko noći, pa nudi jednu, drugu, treću, kakvu hoćeš…. Činjenica da je radio što je radio, pa odmah pokazao svoje stranačko lice, prisustvom na stranačkom kongresu SDA, govori u prilog tome. Osobno se nadam da će taj trend lišavanje slobode onih koji su u samim vrhovima biti nastavljeni u sljedećim godinama, sve dotle dok se ne riješe „dirigenti“. A u ovom momentu dirigenti sjede u Banjoj Luci i Sarajevu i Mostaru. Bez obzira što je dirigentu u Sarajevu jedna dirigentska palica ispala u žbunje.

Sve dok se to ne riješi nećemo imati nikakvih značajnijih promjena, niti će BiH napredovati na europskom putu. U formalnom smislu možemo čak i napredovati, ali u suštinskom, ta trojka će činiti sve da zadrži postojeći status. Jer za svoju slobodu najsigurnija je u uvjetima takvog odnosa.