Kako se bliži 9. januar kada se u manjem bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska neustavno obilježava Dan RS-a, tenzije među bošnjačkim povratnicima u tom entitetu, koji su preživjeli etničko čišćenje i vratili se na svoja ognjišta, rastu.

Iako je Ustavni sud Bosne i Hercegovine dva puta proglasio neustavnim Dan RS-a, te ga osporila i Venecijanska komisija, a ranije poništio i Ustavni sud Republike BiH, a sporio ga i aktuelni visoki predstavnik Christian Schmidt, vlasti RS-a ništa ne spriječava da pripreme "spektakl" i proslavu 9. januara.

Svake godine na ovaj dan, u Srebrenici, podrinjskom gradiću u kojem je 1995. godine počinjen genocid nad Bošnjacima, okupljaju se majke srebreničkih žrtava okupljenih u nekoliko aktivnih udruženja i svojim mirnim protestom ukazuju da je obilježavanje tog dana nezakonito. Već godinama poručuju da je 9. januar praktično nastao na žrtvama, teretu koji nose žrtve Srebrenice.

I ove godine okupit će se 9. januara, potvrdila je za "Slobodnu Bosnu" Fazila Efendić, predsjednica udruženja "Srebreničke majke".

"Sjećam se da se okupljamo još otkako je Tidža rahmetli bila živa (Hatidža Mehmedović, op. a), trudile se da ukažemo na nepravdu i protestvovale jer oni taj 9. januar dižu na visok nivo", rekla je Efendić za naš portal.

"Samo su im prošle godine došli iz Istočnog Sarajeva da ih kao podrže. Što nisu otišli u Banju Luku, već baš u Srebrenicu. Mi protestujemo jer što to organizuju ako je ustanovljeno da je nezakonito. Ali vidite vi da niko neće da reaguje na Dodika i njegove provokativne izjave", dodala je Efendić za "Slobodnu Bosnu".

Za razliku od dana uoči, tokom i nakon 11. jula, kada se u ovom gradu održavaju kolektivne dženaze za žrtve genocida u Srebrenici, a kada pojedini bosanski Srbi upućuju provokacije svojim sugrađanima Bošnjacima koji tih dana pate organizirajući proslave uz glasnu muziku, Dan RS-a se u Srebrenici ne obilježava. 

Ipak, tih se dana, priča nam Efendić, srebreničke majke i svi drugi koji su prošli golgote genocida i izgubili najmilije, osjećaju ružno i teško im je.

Na provokacije koje inače proživljavaju, Efendić je, kaže nam, nažalost navikla. 

U Memorijalnom centru Potočari gdje radi u maloj prodavnici suvenira na ulazu, Efendić provodi većinu vremena. Više je, kaže, tamo nego kući. Tamo u Potočarima su joj i kosti sina Fejze, muža Hameda i još 22 člana uže familije, od kojih se nerado odvaja. Zato 9. januar toliko i boli.

Vratila se među prvima, obnovila pomalo kuću i aktivno sudjeluje u svim obilježavanjima genocida u Srebrenici. Radeći u Potočarima, kaže, susreće se uglavnom sa normalnim svijetom, ali je i sama u proteklom periodu, otkad je zaoštrena retorika iz RS-a, čula među ljudima priče i strahove od novog rata. 

Devetog januara još jednom će poručiti da se prestanu igrati sa krvlju njihove djece, čije kosti još uvijek nisu sve pronađene i ko zna da li će ikada biti.

(S. Hodžić)