Prijenos nadležnosti s države na entitet konstanta je vodeće politike RS-a. Na listi brojnih pokušaja odnedavno je i izborni proces. Plan spreman. Pravila određuje vladajuća elita, u okvirima entitetskog izbornog zakona odobrava Narodna skupština, a na djelu provodi entitetska izborna komisija. Bilo bi jednostavno da nije antiustavno. Na glasne najave iz RS-a odgovaraju pravni stručnjaci. Najavljene aktivnosti nisu u skladu sa Ustavom i Dejtonskim sporazumom. Pa tako nisu ni moguće.

Entitet iznad države. U RS-u ponovo antiustavni potezi u najavi. Prvo zabrana provođenja Izbornog zakona Bosne i Hercegovine. A onda usvajanje izbornog zakona RS-a, te provođenje lokalnih izbora izolovano od Centralne izborne komisije. Državne institucije - jedine nadležne za provođenje izbora na svim nivoima vlasti. Sve po želji predsjednika RS-a Milorada Dodika, a u realizaciji entitetskog parlamenta. Po poznatoj matrici, zakonima protiv države. No, u još jednom pokušaju, jedinstva u RS-u baš i nema.

“Vjerovati da se Dodik zalaže za fer i poštene izbore je kao vjerovati u Deda Mraza. Za mene je to čista glupost i ne želim da trošim svoje vrijeme i da razmišljam o tome. Pozadina sigurno nije čista”, ocjenjuje predsjednica Narodnog fronta Jelena Trivić.

“Za nas je najvažnije obezbijediti fer i poštene izbore u RS-u, Federaciji, u cijeloj Bosni i Hercegovini. Sve ostalo je uvođenje u neku vrstu novog odugovlačenja, prolongiranja ili ostavljanja nečega što je po nama izuzetno štetno”, kaže za FTV predsjednik PDP-a Branislav Borenović.

Koalicioni partneri, za sada, bez javnog komentara. Iz reda Trojke istupa samo Nerin Dizdar, predstavnik ove grupacije u Radnoj grupi za izmjene Izbornog zakona. Poruka jasna: Dodikove želje su neosnovane. Oštra osuda dolazi iz tabora opozicije. A iz Ambasade SAD-a poruka da bilo kakav pokušaj nezakonitog uzurpiranja bilo koje državne nadležnosti od strane RS ili druge niže administrativne jedinice predstavlja kršenje Dejtonskog mirovnog sporazuma i zakona Bosne i Hercegovine. A na to su spremni odgovoriti.

“Treba naglasiti da te izjave nemaju nikakvo pravno utemeljenje. Što se nas tiče, stvari su vrlo jasne – postoje državne institucije koje su nadležne za provođenje Izbornog zakona”, poručuje Dizdar.

“Nije nikakav alibi međunarodnim zvaničnicima to da će Dodik izazvati probleme ukoliko se ne udovolji njegovoj ucjenjivačkoj „balvan“ politici. Problemi će biti mnogo veći ukoliko Dodik ne bude zaustavljen u urušavanju Dejtonskog mirovnog sporazuma. Toga moraju biti svjesni svi. Zabrinjavajuća je šutnja međunarodnih zvaničnika, ali i stranaka Trojke, čija nesposobnost da se suprotstavi Dodikovoj politici postaje opasna po državu”, saopćili su iz SDA.

Izborni proces pod potpunom kontrolom, opravdan zakonom po želji Milorada Dodika, ipak, nije tako lako dostižan. Želje su jedno, a u ovom primjeru, mogućnosti su nešto sasvim drugo. Politika ih često ne poznaje. Zato, struka jasno poručuje:

“To nije u skladu ni s Ustavom, ni s Aneksom 7, niti s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine”, kaže Vehid Šehić, bivši član CIKBiH.

Objašnjenje je u Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine. Tumačenje jednostavno i bez mogućnosti prijenosa nadležnosti na entitet i djelovanje bez kontrole Centralne izborne komisije Bosne i Hercegovine.

“Nikad nije bila predviđena nadležnost entiteta kao i gradova i opština da samostalno provode izbore. Izbornim zakonom je omogućeno da i entiteti donesu svoj izborni zakon, što je RS uradila 2002. godine, ali da on mora biti usaglašen s Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. U izbornom zakonu jasno piše da nadležnosti entitetskih izbornih komisija određuje Centralna izborna komisija. Nema ovdje nikakvih vraćanja nadležnosti jer one nikad nisu bile na RS-u”, ističe Šehić.

“Samo je Centralna izborna komisija nadležna. Ako bi se i formirala neka entitetska izborna komisija, njene nadležnosti bi tada propisivala Centralna izborna komisija, ali to bi bilo jedno suvišno udupljavanje organa i uvijek bi postojao sukob nadležnosti”, objašnjava pravni ekspert Šukrija Bakšić.

Dodik još jednom prelazi granicu dopuštenog i prihvatljivog političkog djelovanja. No, raniji pokušaji pokazuju da nakon glasne najave uslijedi zatišje. Od entitetske Agencije za lijekove do VSTV-a, sve je ostalo samo u Narodnoj skupštini. Zakoni nisu nikad primijenjeni, niti su institucije formirane. Ideje zasnove na političkim željama, izvan Ustava i Dejtonskog sporazuma, čini se, ipak ne traju.