Dragan Bursać oglasio se danas potresnim svjedočenjem na društvenim mrežama koji prenosimo u cijelosti. 

"Danas mi je poseban dan. 

Eto prije tačno 30 godina, pijani srpski rezervista, pucao je po mojim prijateljima i meni. Nekim čudom sam preživio, ali izgubih najboljeg prijatelja. Ležao je tu pored mene, pogledao me je posljednji put. Protresao sam se. 

Tu noć smo slušali Pink Floyd. Sjaj ludog dijamanta. Tu noć smo imali nepunih 19 godina. Tu noć smo ostali duže u gradu. Na zidiću. Posljednje o čemu smo pričali bila je knjiga Artura Džanova "Primalni krik". 

Najposljednje, baš, baš, biješe ona tačka kada čovjek treba urliknuti i osloboditi sav, od rođenja nataloženi užas. U tom momentu, umjesto nas urliknuo je kalašnjikov pijanog vojnika. 

Rafal mi je ubio najboljeg prijatelja, a mene i preživjelog drugara trajno markirao za čitav život. I pozitivno i negativno. Zamislite, bili smo dječica koja su raspravljala o psihologiji, filozofiji, religiji, književnosti...

Trenutak prije rafala imao sam osjećaj da ću urliknuti i osloboditi se svih dječijih trauma. Ubici sam mnogo godina poslije oprostio, ali krik još nisam pustio.

Ognjen, ubijeni prijatelj, preselio se u moj maštu. Već 30 godina, on mi je korektiv, kritičar, provokator, ali i podstrekač i motivator. Ponekad su ljudi koje smo izgubili MNOGO prisutnij u svijetu živih od hodajućih ispraznih mrtvaca.

U džepu mu je bila kaseta koju smo zajedno nasnimavali. U ušima mi je odjekivao Pink Floyd, posljednja muzika koju smo slušali te noći. Sjaj ludog dijamanta. Shine On You Crazy Diamond!", naveo je Bursać.