Posljednjih nekoliko dana Bosnu i Hercegovinu potresaju tragedije u kojima su česti smrtni ishodi mladih. Upravo ovo otvara pitanje da li je narušena sigurnosna situacija. No, činjenica je da su se slične tragedije dešavale i ranije, pa je opet pitanje šta smo i da li smo, kao društvo, naučili odnosno promijenili.

Prije 16 godina, za tačno dva dana, u sarajevskom tramvaju, ubijen je Denis Mrnjavac. Na raskrsnici, prije nekoliko dana, ubijen je Faris Pendek.

“Od ubistva moga sina prošlo je već 16 godina i mislila sam da se to desilo i da je Denis bio žrtva za svu drugu nedužnu djecu, te da će to napokon doći do svijesti i omladine i svih nas. Međutim, svjedoci smo da se takve stvari ponavljaju. Zakazao je kompletan sistem, svi su zakazali: vlasti, škole, roditelji i ništa se po tom pitanju nije uradilo u ovih 16 godina, što je zaista poražavajuće”, rekla je Ana Mrnjavac, majka Denisa Mrnjavca, gostujući u Dnevniku 2 Federalne televizije.

Dodaje kako ima dojam da nikoga nije briga što se dešavaju takve tragične stvari i da svako misli da se to dešava samo nekom drugom, da su to sporadični slučajevi. Nema interesa niti volje da se stvar pokrene s mrtve tačke.

“Mnogo sam očekivala, mislila sam da će se raditi na prevenciji, da će se djelovati na razne načine kako bi se probudila svijesti mladih, populacije koja je i u nekim, da kažem, kriznim godinama, u pubertetu, kada su ti mladi najosjetljiviji. Tim uzrastom trebalo bi se najviše pozabaviti, ali očigledno su svi zakazali”, istakla je Mrnjavac.

Profesor na Fakultetu za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije UNSA Armin Kržalić kaže kako je poražavajuće da se jedno desetljeće struka ukazuje na određene mjere koje bi se trebale primijeniti. Postoje i institucije i normativni okviri koji bi ih trebali primijeniti, ali je pitanje postoji li volja menadžmenta koji se bavi tim poslom, ali ni volja zakonodavne i izvršne vlasti.

“Štetni učinci nasilja na sigurnost bosanskohercegovačkog društva postaju ozbiljni i oni su svakog dana sve vidljivi. Nažalost, dva zadnja slučaja pokazala su da je načina izvršenja postao daleko gori, odnosno, vidimo da se radi u planskom, brutalnom nasilju i ubistvu i vidimo da nasilnici ne biraju ni vrijeme ni mjesto svoga obračuna”, naglasio je Kržalić.

Dodaje kako je u društvu u periodu koji je nastupio nakon ubistva Denisa Mrnjavca ugašena želja za traženjem napretka. Te pojave su prihvaćene kao, uvjetno rečeno, normalne, a sigurnosna situacija ocijenjena zadovoljavajućom.

“Tražimo da se taj stepen sigurnosne situacije pomjeri sa zadovoljavajuće na stepen vrlo zadovoljavajuće i da nemamo ovakve pojave. To je ono što tražimo od proaktivnih menadžera u sigurnosnim strukturama i tužilaštvu”, poručuje Kržalić.

Ističe kako je vidljiv nedostatak reagovanja institucija u preventivnim i represivnim mjerama. Jedna od mjera koje bi se mogle hitno implementirati jesu i kontinuirane vanredne policijske kontrole u trajanju od najmanje po sedam dana, što bi kod onih koji imaju nelegalno oružje moglo izazvati određenu dozu straha da će biti otkriveni, objašnjava Kržalić.

Dodaje kako bi, kada je u pitanju kaznena politika, upotrebu ilegalnog oružja trebalo posebno izdvojiti i za njega propisati kaznu dugotrajnog zatvora.

“Kad je bio veliki prosvjed u centru Sarajeva kod Katedrale, i kada se pojavila ona masa ljudi, u tom trenutku sam pomislila da je moj Denis povezao na neki način pozitivno sve te ljude jer su svi oni izašli da se suprotstave nasilju, jasno i glasno su izrazili svoje stavove i osudili ono što se desilo”, prisjetila se Ana Mrnjavac.

Međutim, ističe, ništa bitno se nije desilo, promijenilo, niti poduzelo i svi su zakazali.

“Mislim da ništa posebno ne znači neki akcioni plan ili neka strategija za borbu protiv maloljetničke delikvencije ako konkretno ništa nije napravljeno”, poručila je ona.