Dok jedna od najvećih političkih afera trese Hrvatsku, jer je “zločinačka organizacija (predvođena HDZ-om) izabrala prijatelja kriminalaca na čelo DORH-a“, kako pišu zagrebački mediji, u vrijeme izglasavanja novog šefa DORH-a u Saboru u jednom od najelitnijih zagrebačkih hotela Esplanada otvorena je konferencija “Energetika 2024. – Zelena tranzicija hrvatske energetike“.

Piše: Dženana Karup Druško

Iako ova dva događaja na prvi pogled nisu povezana, i mediji o njima izvještavaju potpuno odvojeno ne dovodeći ih ni u kakvu vezu, činjenica je da je cijela afera oko izbora Ivana Turudića za novog državnog odvjetnika Hrvatske krenula objavom poruka koje je on razmjenjivao s Josipom Plesić (bivša Rimac) protiv koje je USKOK, čiji rad nadgleda DORH, pokrenuo dvije optužnice, a prema pisanju zagrebačkog Nacionala (2021) upravo “Afera 'Vjetroelektrane' jedan je od najkompleksnijih slučajeva kojim se ikada bavilo hrvatsko pravosuđe zbog velikog broja osumnjičenika i brojnih institucija s kojima su povezani.“

Ova afera, zajedno s izborom Turudića za šefa DORH-a raskrinkala je energetsku hobotnicu koja svoje pipke ima i u Hrvaskoj i u BiH, a koju po svemu sudeći kontroliraju HDZ-ovi s obje strane granice.

Optužnice zbog mita

U istrazi USKOK-a Josipa Rimac je bila prvoosumnjičena, a radilo se o izgradnji najveće vjetroelektrane kod Knina i jednom od najvećih projekata u Hrvatskoj čija je vrijednost procjenjivana na 237 miliona eura, što su pišući hvalospjeve o ovom projektu hrvatski mediji uspoređivali s gradnjom Pelješečkog mosta. U januaru 2020. godine USKOK je podigao optužnicu protiv devet osoba kojima se na teret stavljalo da su bivšoj gradonačelnici Knina i državnoj tajnici Josipi Rimac davali mito kako bi im isposlovala dozvole za gradnju vjetroelektrane.

Među optuženima je tada bio i glavni investitor Milenko Bašić, vlasnik firme Lager iz Posušja (BiH), koga je USKOK teretio da je, zajedno sa Draganom Stipićem, izvršnim direktorom Lagera, (obojica imaju dvojno državljanstvo, Bosne i Hercegovine i Hrvatske) od početka 2017. do sredine 2020. godine podmićivao Josipu Rimac, a ona je zauzvrat koristila svoj politički uticaj kako bi u različitim državnim institucijama lobirala za njihovo preduzeće.

U izgradnju Bašićeve vjetroelektrane kod Knina, prema pisanju hrvatskih medija, zajedno s ministricom finansija, angažirao se i državni vrh posredujući da se Bašiću odobre krediti, od HBOR-a (80 miliona eura) i 15 miliona od Hrvatske poštanske banke, za koje će kasnije premijer Plenković tvrditi da su “odobreni po svim pravilima“. “Službeni zapisnici i privatne poruke Josipe Rimac otkrivaju kako se za vjetroelektrane žestoko lobiralo na najvišim državnim razinama tijekom 2018. i 2019. godine. Najčešće se, kažu, radilo o ministrici Žalac, ministru Mariću i ministru Tolušiću, te o predsjednicama uprava HBOR-a i HPB-a. U jednom trenutku Rimac i Bašić čak kažu kako će 'ucijeniti' predsjednicu Uprave HBOR-a, a direktoru HPB-a Bašić je na sastanku ponudio mito. (…) Premijer tvrdi da HDZ nije pogurao kredit, a vidljivo je da HBOR naglo mijenja stav i pristaje biti jedina banka koja financira Bašićeve vjetroelektrane. (…) U lipnju 2018. HBOR nudi kredit od 50 milijuna eura, od ukupno 167 milijuna, koliko bi banke zajedno dale. Vlasnik vjetroelektrana Milenko Bašić traži od Rimac da osigura veći iznos. Rimac lobira kod ministra Marića tražeći da se poveća ponuda HBOR-a. Sve javlja i ministrici Žalac. Potom Rimac odlazi do šefice HBOR-a Tamare Perko. HBOR ubrzo vjetroelektranama nudi kredit od 65 milijuna, a potom diže iznos na 80 milijuna eura. (…)

U dopisivanjima s Josipom Rimac, Milenko Bašić ponavlja kako hitno mora osigurati 30 milijuna eura za dobavljače. Inzistira da mu HBOR napravi pismo namjere o financiranju, koje bi pokazao dobavljačima, inače je gotov. To daje naslutiti da nije kreditno sposoban. (…) Prema tvrdnjama USKOK-a, Josipa Rimac od Milenka Bašića godinama je primala 40 tisuća kuna mjesečno. Dobila je, između ostalog, i jedrenje kao dar za svoj trud oko kredita HBOR-a. Na tom joj se odmoru pridružila i Gabrijela Žalac.(…) U dopisivanjima Milenko Bašić naziva ih kraljicama i hvali njihove napore da mu pomognu.“ (https://www.nacional.hr/afera-vjetroelektrane-vlasti-tvrde-da-nije-bilo-lobiranja-za-drzavni-kredit-od-590-milijuna-kuna-no-postoje-nelogicnosti/)

Poslovi Bašića u BiH

Centar za istraživačko novinarstvo u BiH objavio je da posuški Lager u BiH ima koncesiju za izgradnju vjetroelektrane na području Tomislavgrada još od 2008. godine, ali radovi nisu počeli. Uz to, ima koncesiju i za eksploataciju kamena na dva područja u Posušju te uglja na području Kamengrada u Sanskom Mostu. Dalje pišu da je prema istraživanju CIN-a objavljenom u proljeće 2021. godine Lager uživao određene pogodnosti i prilikom ugovaranja i dodjele koncesionih ugovora u BiH pa je neke dobio iako nije ispunio sve uslove ili prethodne obaveze. Prema priznanju ministra privrede Unsko-sanskog kantona Vida Šantića, zbog Lagera su promijenili način obračuna koncesionih naknada pa je ova firma plaćala budžetu manje nego što bi morala prema ranijem obračunu. U Zapadnohercegovačkom kantonu im je odobrena odgoda plaćanja koncesionih naknada.

Krajem prošle godine portal hercegovina.info objavio je tekst o braći Bašić, navodeći da je Milenko Bašić “jedno od medijski najčešće spominjanih imena u dvije zemlje, Hrvatskoj i BiH, tajkun, biznismen i optuženik“, dok je njegov mlađi brat “Ivan Bašić, zvani Inja, dugo vremena slovio za kralja nabavke luksuznih vozila za hrvatsku elitu“. O uspjehu Lagera, govori podatak, koji navodi ovaj portal, da je u 2022. zaradio 64,9 miliona maraka po čemu je uspješniji i od jedne od najvećih kompanija u BiH, BH Telecoma. Dalje pišu kako je 2018- 2019. Ivan Bašić nezakonito u Hrvatsku dopremio oko 130 automobila. Zbog malverzacijama prilikom uvoza automobila, čime je oštetio državni budžet Hrvatske za oko 496.000 eura, Ivan Bašić se nagodio s USKOK-om i dobio – 11 mjeseci rada za opće dobro.

Ova afera je, također podigla popriličnu prašinu, a po pisanju hrvatskih medija sve je počelo istragom USKOK-a protiv Zdravka Mamića: istražujući tokove novca koji je iz GNK Dinamo izvlačen u različite off shore firme kojima su se koristili članovi obitelji Mamić, otkriveno je da je na račun firme Real Sport Management, u kojoj je odgovorna osoba bio Mario Mamić, GNK Dinamo uplaćivao poveće sume, koje je Mario Mamić prosljeđivao dalje, na račune drugih off shore firmi, a taj je novac potom korišten za kupovinu automobila. Bašić mlađi je tada bio i uhapšen.

U posljednjoj aferi koja je uslijedila nakon objavljivanja poruka Josipe Rimac i Ivana Turudića među brojnim imenima, kako piše indeks.hr, spominju se Ivan Bašić, “o čijem se slučaju raspitivala Rimac“ i lobirala za njega, njegov brat Milenko Bašić, “koji je na meti DORH-a u aferi Vjetroelektrane“, zatim Zdravko Mamić, koji je od hrvatskog pravosuđa pobjegao u BiH, a “koji je oštetio Dinamo za milijunske iznose“, te “Milijan Brkić, dojučerašnji zamjenik Andreja Plenkovića u HDZ-u“ (siva eminencija hercegovačke struje u HDZ-u Hrvatske i jedan od glavnih stubova potpore politici Dragana Čovića i HDZ-a BiH).

Zaustavljanje medija, DORH-a i USKOK-a

U aferi su isplivale brojne informacije koje Turudića povezuju s “optuženicima, kriminalcima i/ili političkim moćnicima, Index je 2011. objavio ekskluzivnu fotografiju na kojoj se vidi kako Turudić i Zdravko Mamić piju kavu u jednom kafiću u Ilici, gdje su se često sastajali. Bilo je to doba kad je hrvatski nogomet tresao skandal. (…) Spominjalo se i njegovo prijateljstvo s Tomislavom Karamarkom, bivšim predsjednikom HDZ-a, a tu je i afera s proslavom rođendana. Turudić je rođendan uz tamburaše slavio u privatnom ambijentu na Marulićevom trgu, a na proslavi je uz Mamića bio i Zoran Gobac, ali i sin bivšeg suca Ustavnog suda Višeslav Vukojević, poduzetnik Igor Mlinar, Milijan Brkić...“

I pored svih ovih informacija HDZ je u Saboru uz podršku SDSS-a, odnosno Milorada Pupovca, izglasao Turudića za novog šefa DORH-a. Objavljene poruke Plenković je prokomentirao kao novinarski “voajerizam“, u njima nema ništa strašno a jedino loše je, kako je rekao, što ih je neko objavio a cilje je bio “naštetiti Vladi“ i “destabilizirati nekoga u parlamentarnoj većini“. Plenkovićeva arogantnost, dobro poznata Sarajevu, s kojom se ovaj put obračunavao s hrvatskom javnošću i medijima koji su bili protiv imenovanja Turudića, pokazala je ustvari svu surovost i moć kriminalno-koruptivno-pravosudno-političkih veza (s obje strane granice i zahvaljujući dvojnim državljanstvima).

Ovaj Plenkovićev udar na državne institucije neki hrvatski mediji ocijenili su kao jedan od najopasnijih udaraca HDZ-a, a opozicija kao posljednji “čavao u lijes“ hrvatskog pravosuđa“, te da se ovim “potvrđuje da je HDZ kriminalna organizacija koja ima svoje predstavnike u pravosudnim tijelima i to na visokopozicioniranim mjestima. HDZ je ustrajao na Turudiću jer time štite same sebe, ali i Plenković štiti samog sebe“, odnosno da je to Plenkovićev projekat zaustavljanja medija, DORH-a i USKOK-a.

Braneći Trudića, Plenković je naveo da su izvršene sve provjere, koje je radila SOA, i kako je uvijek nešto vezano za pitanje njegovog poznanstva sa Zdravkom Mamićem, ali da tu nema  ništa spektakularno.

Kontroverzni biznismeni i njihovi prijatelji

Vlada Federacije BiH, predvođena Nerminom Nikšićem, a na prijedlog ministra Federalnog ministarstva energije, rudarstva i industrije Vedrana Lakića (također SDP), u junu prošle godine (nepuna dva mjeseca nakon formiranja Vlade FBiH) usvojila je informacije o aktivnostima u postupku izdavanja Energetske dozvole za izgradnju deset fotonaponskih elektrana “Plavo sunce” investitora Plavo sunce d.o.o. Čitluk i istovremeno je data i prethodna saglasnost resornom ministarstvu u postupku izdavanja Energetske dozvole za izgradnju deset fotonaponskih elektrana investitora “Plavo sunce” koje se planiraju graditi na lokalitetu općine Polog, Grad Mostar.

Iza kompanije Plavo sunce, kako su ranije pisali mediji (među kojima i zagrebački Jutarnji list), stoji pravosnažno osuđeni bjegunac od hrvatskog pravosuđa, bivši šef zagrebačkog Dinama, Zdravko Mamić. Mamić formalno nije među vlasnicima, ali je najveći pojedinačni vlasnik njegova kćerka Iva Mamić s adresom u Međugorja, a suvlasnici su Mirjana Gagro i Ivanka Ostojić iz Čitluka, te Marinko Barbarić vlasnik jedne od najpoznatijih hercegovačkih zaštitarskih firmi, Delta security. (https://www.biznisinfo.ba/vlada-fbih-dala-saglasnost-za-veliki-biznis-projekt-zdravka-mamica/)

Koliko je važna energetika, odnosno energetska politika pokazala je kriza nakon agresije Ruske Federacije na Ukrajinu, a koliko je važno kontrolirati ovaj biznis kao jedan od najunosnijih otkrila je prije nekoliko godina afera oko hrvatskog PPD-a i pokušaja preuzimanja energetskih resursa u BiH (u koju su bili uključeni visoki dužnosnici HDZ-ova) nakon čega su iz Hrvatske stigle optužbe da su to izmišljotine s kojima su povezali obavještajnu službu BiH iako su dokazi govorili drugačije.

S ratom u Ukrajini i zelenim planom EU interes raznoraznih “biznismena“ za izgradnju alternativnih izvora energije (pogotovo vjetroelektrana i solarnih panela) naglo je porastao u BiH s obzirom koliko su unosni poslovi s energijom. Ko i kako kontrolira te poslove, odnosno kako su umreženi biznismeni, političari i pravosuđe, raskrinkala je afera u Hrvatskoj oko Trudića, upućujući na opasnu moć koja proizilazi iz tih veza, a kojoj su podložni mnogi drugi procesi i u Hrvatskoj i u BiH (gdje nema nikakvih optužnica niti istraga o “uglednim“ a ni “kontroverznim“ hercegovačkim biznismenima). Posebnu zabrinutost izaziva činjenica da je Hrvatska u Evropskoj uniji, ali i druge informacije o inkorporiranju Hrvatske u energetsku politiku u BiH i njeno iskorištavanje energetskih resursa BiH.

Strateške okolnosti

Još 2017. sarajevski Žurnal je objavio da ne postoji nikakav ugovor o korištenju vode iz Buškog jezera između Bosne i Hercegovine i Hrvatske. Jedini ugovor koji je Hrvatska elektroprivreda potpisala za korištenje vode je onaj iz posljednjih dana Herceg-Bosne kojim su sve privilegije date Hrvatskoj, zahvaljujući čemu je Hrvatska godišnje ostvarivala više od 100 miliona KM dobiti. I pored nekih pokušaja, prema nedavnom prilogu Al Jazeera Balkans hrvatska elektroprivreda i dalje ne plaća nadoknadu BiH. Portal Fakta.ba je u martu prošle godine objavio da “umjesto da Hrvatska elektroprivreda, koja koristi prirodno dobro naše države, Bosni i Hercegovini uplaćuje sve zakonom predviđene naknade, oni su se odlučili, ne samo da ne plaću bh. institucijama, nego pravnim putem pokušavaju osporiti i kantonalne zakone prema kojima trenutno plaćaju naknadu Kantonu 10. Potpuno je neshvatljivo zašto institucije susjedne Republike Hrvatske na ovaj način ponižavaju BiH, njene institucije, ali i građane. Posebno čudi zašto Elektroprivreda Hrvatske želi osporiti i naknade koje je trenutno obavezna plaćati Kantonu 10, jer se zna da na tom području živi stanovništvo hrvatske nacionalnosti.“

Na konferenciji o energetici, spomenutoj na početku teksta, predsjednik Uprave Hrvatske elektroprivrede Vice Oršulić pohvalio se: “Što se tiče električne energije, možemo biti vrlo zadovoljni s činjenicom da smo u 2023. bili neto izvoznik električne energije. Rezultat je to povećanja proizvodnje iz solarnih elektrana, povoljne hidrologije…“

Zbog oštrog reagiranja ekoloških udruženja da će nastavak izgradnje hidroelektrane Dabar, ključne za hidroenergetski projekt Gornji horizonti u BiH, ugroziti ušće Neretve, te da to u istočnom dijelu Hercegovine znači preusmjeravanje voda iz sliva Neretve i prijeti zaslanjenju te rijeke od ključnog značaja za poljoprivredu od Metkovića do Ploča, hrvatska Vlada se nikad nije oglasila. Zastupnik SNSD-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske i izvršni direktor za proizvodnju i tehničke poslove Hidroelektrana na Trebišnjici Ilija Tamindžija za medije je u januaru 2022. ustvrdio da Andrej Plenković neće reagirati i uključiti se u priču oko Gornjih horizonata jer “HEP i hrvatska strana su upoznate sa svim aktivnostima koje se događaju na Gornjim horizontima i to je njihov interes“. Dodao je i da je upoznat sa sastankom “bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Bakira Izetbegovića, koji je nakon dubrovačkog sastanka s hrvatskim premijerom Andrejem Plenkovićem između ostalog izjavio kako će preko svojih ministara raditi na zaustavljanju projekta Gornji horizonti“: “Od Plenkovića nisam ništa čuo jer sve što bi rekao protiv Gornjih horizonata bilo bi protiv interesa HEP-a i HE Dubrovnik“.

Da je Tamindžija znao o čemu priča potvrdio je sam Plenković koji se tri mjeseca nakon sastanka s bošnjačkim članom Predsjedništva susreo sa srpskim – Miloradom Dodikom nakon koga je Plenković izjavio da podržava projekat Gornji horizonti objašnjavajući: “U ovim novim strateškim okolnostima smatramo da moramo napraviti sve napore da osiguramo dovoljno električne energije…“

Iz navedenog se nameće zaključak da na političke odnose između Bosne i Hercegovine i Hrvatske puno više od legitimnih pitanja i priča o zaštiti hrvatskog naroda u BiH, uticaj ima energetska politika i moćnici koji kontroliraju energetski sektor i resurse i to na račun Bosne i Hercegovine čije resurse Hrvatska arči, zajedno s pojedincima iz HDZ-a BiH, odnosno pojedincima koji su bliski Draganu Čoviću.

ENERGETSKA POLITIKA UPAKOVANA U NACIONALNE INTERESE: Afera koja trese Hrvatsku razotkrila hobotnicu (HDZ-ova) u Hrvatskoj i BiH je izrađen/a uz podršku regionalnog projekta SMART Balkan – Civilno društvo za povezan Zapadni Balkan kojeg implementira Centar za promociju civilnog društva (CPCD), Center for Research and Policy Making (CRPM) i Institute for Democracy and Mediation (IDM) a finansijski podržava Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveške.

Sadržaj ENERGETSKA POLITIKA UPAKOVANA U NACIONALNE INTERESE: Afera koja trese Hrvatsku razotkrila hobotnicu (HDZ-ova) u Hrvatskoj i BiH je isključiva odgovornost Slobodne Bosne i ne odražava nužno stavove Centra za promociju civilnog društva, Center for Research and Policy Making (CRPM), Institute for Democracy and Mediation i Ministarsvta vanjskih poslova Kraljevine Norveške.