Razgovarao: Dino Bajramović

Predsjedavajući Delegacije Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope Saša Magazinović (SDP BiH) boravio je prethodna tri dana u Kijevu na poziv predsjedavajuće Delegacije Ukrajine u PSVE Marie Mezentseve. Povod ove službene posjete je druga godišnjica od početka invazije Rusije na Ukrajinu.

Razgovarali smo još u petak navečer, a Magazinović je „dopunio povod“: „Druga godišnjica široke invazije, a deseta godišnjica agresije Rusije na Ukrajinu“. Razmijenili smo nekoliko poruka tokom javljanja kolegice Elizabete Gojan za HTV iz Kijeva. U tom mikro-kadru, izgledalo je da je to samo jedno obično, mirno, klasično veče u glavnom gradu Ukrajine.

I DANAS SE MNOGO TOGA KRIJE

„U Kijevu je sve naizgled normalno. Da ne znate gdje se nalazite i da ne znate kako zapravo život ovdje izgleda, površni posmatrač bi rekao da je ovo sasvim običan grad koji živi svojim ritmom. Ipak, tačnija ocjena bi bila - u Kijevu se simulira normalan život. Svakodnevna tenzija i neizvjesnost, sirene za uzbunu, odlasci u sklonište, razorni projektili koji nekada izbjegnu protuzračnu odbranu i pogode objekte u Kijevu, učionice u podrumskim prostorijama kako djeca za vrijeme uzbune ne bi gubila vrijeme na silazak u sklonište, vojni punktovi, ježevi i kontrole na saobraćajnicama, zaštitne vreće sa pijeskom u zgradi Parlamenta, stroge višestruke kontrole kod ulaska u institucije...

Sve to, uz spoznaju da je ruska vojska ne tako davno bila na svega nekoliko kilometara od grada, maksimalno dozvoljava 'privid normalnosti' u glavnom gradu zemlje u ratu. U razgovoru sa ljudima se to najbolje primijeti. Par trenutaka opuštenog razgovora i običnih tema, a onda opet teške ratne teme i tako u krug.

Ipak, impresivna je mentalna snaga koju Ukrajinci demonstriraju i napori koje ulažu da u ovim uslovima država funkcioniše, a građani koliko je moguće žive normalno“, objašnjava Magazinović za „Slobodnu Bosnu“..

Kako izgleda putovanje do Kijeva danas, interesuje nas u nastavku razgovora. Ukrajinske vlasti nekad su krile maršrute visokih delegacija. Je li to putovanje avionom „donekle“, a onda vozom iz neke „baze“ do Kijeva?

„I danas se krije mnogo toga iz sigurnosnih razloga. Ipak, mnogo se više u tajnosti drže sastanci, lokacije, vrijeme... nego što je to maršruta kretanja do Kijeva. Najčešće se radi o putovanju koje uključuje dolazak avionom do Varšave, a onda put na različite načine do pograničnog mjesta Chelm odakle polazi voz za Kijev. Putovanje od Chelma do Kijeva traje preko 12 sati. Dolazak u Kijev noćnim vozom iz Poljske je u zoru“, odgovara na naše pitanje zastupnik SDP-a u Parlamentu BiH.

REKLAMIRANJE SKLONIŠTA U HOTELU

Ova posjeta je, kaže. u posljednje vrijeme bila najintenzivnija.

„Teško je i nabrojati sve aktivnosti, ali da pokušam: sastanak sa predsjednikom Parlamenta Ukrajine Ruslanom Sefachukom, susret sa predsjednicom Komiteta za vanjske poslove Velike Britanije Aliciom Kearns, sastanak sa ministrom pravde Denisom Malyuskom, sastanak sa izaslanicom Predsjednika Ukrajine za Krim Tamilom Tashevom, brifing sa šefom Vojne obavještajne službe Ukrajine generalom Kirilom Budanovom i njegovim zamjenikom Vadimom Skibitskim, posjeta naseljima koja su pogođena ruskim projektilima, posjeta školi i upoznavanje sa načinom rada u ratnim uslovima, učešće na konferenciji u organizaciji Jalta European Strategy, prisustvo na posebnoj sjednici Parlamenta u povodu druge godišnjice pune ruske invazije na Ukrajinu, susret sa Carlom Bildtom i Wesleyjem Clarckom, razgovori sa kolegama iz Vijeća Evrope, posjeta Ratnom muzeju... Pored svega ovoga neki sastanci sa najvišim ukrajinskim dužnoanicima su otkazani zbog vanrednih okolnosti i njihove potrebe da otputuju izvan Kijeva. Sve u svemu, jako intenzivna i aktivnostima prepuna dva dana“.

Raspored je, dakle, bio zgusnut, obaveze brojne. A protokol se u uslovima ratnog stanja mora poštovati, mada je podložan i improvizicijama. A gdje je bio smješten i koliko je to bezbjedno, je li dobio posebna upozorenja od tamošnjih vlasti, pitamo ga.

„Svi hoteli ili bar većina njih normalno radi. Ono što je sada interesantno je da hoteli 'reklamiraju' da imaju obezbijeđeno vlastito sklonište. Prednost koju je nekada predstavljao 'besplatan parking za goste' sada je sklonište u okviru hotela. Postoje posebni protokoli na koje su se svi navikli. Često se čuju sirene za zračnu opasnost. U toku mog boravka to se desilo samo jednom i vrlo kratko je trajalo. Nije bilo potrebe ići u sklonište. Većina ljudi na telefonima ima aplikaciju koja također upozorava. Interesantna situacija se desila kada je jedan od kolega krenuo u sklonište jer ga je upozorila aplikacija, ali se ispostavilo da je njegova greška jer svoju lokaciju nije postavio na centar grada nego na regiju Kijev. U suštini bezbjedno je ako se slijede protokoli“, izjavio je Magazinović za naš portal.

Da li Ukrajinci prognoziraju kada će kraj rata, koliko su motivisani?

„Kraj rata niko ne prognozira. Svi su vremenom naučili da je to vrlo nezahvalno. Ipak ljudi imaju visok moral, primijetno je zajedništvo i želja da se izbore za svoju slobodu. Jasno im je da neće moći sami i da zavise od solidarnosti svijeta koji nerijetko demonstrira svoje licemjerje, ne samo u slučaju Ukrajine“, odgovara na naše pitanje na kraju ovog razgovora Saša Magazinović. A na samom kraju: sretan put u Sarajevo.