Piše: SENAD AVDIĆ

Napokon je i ta briga otklonjena, još jedan odlučan reformski korak na evropskom putu počinjen i građani Kantona Sarajeva mogu odahnuti: Redžo Lemezan postao je član Socijaldemokratske partije Bosne i Hercegovine!

Kako mislite ko je Redžo Lemezan?! To je, bukvalno rečeno, stub na kojem počiva parlamentarna većina u Kantonalnoj Skupštini, on poput mitološkog Atlasa koji je nosio nebesa na svojim plećima, ne dopušta da se vlast sruši a Sarajevo pretvori  u ništavilo.

PRAVDA ZA KARIĆ-LONDRC

U Kantonalnu Skupštinu Redžo Lemezan je uletio sa liste Naše stranke nakon što je zamijenio aktuelnog premijera Nihada Uka. U ljeto prošle godine napustio je ovu stranku. Učinio je to nakon što  ga je vrh stranke oštro napao. Posebno mu je, naveo je, teško palo, što se mučki napadi na njega dešavali „uoči i za dane Bajrama“. Rukovodstvu Naše stranke nije bilo po volji što se njihov zastupnik Lemezan solidarizirao sa gradonačelnicom Sarajeva Benjaminom Karić-Londrc koja je odbacila zahtjev organizatora sarajevskog Pridea da se Vijećnica na dan održavanja Parade ponosa oboji u dugine boje. Nekako u isto vrijeme Lemezan je naljutio stranačke kolege kada je dao podršku generalu Sakibu Mahmuljinu osuđenom za ratne zločine i bjeguncu od zakona Bosne i Hercegovine. Sve do historijskog i krajnje logičnog transfera u SDP BiH Redžo Lemezan je bio nezavisni kantonalni zastupnik. Ovih se dana pridružio stranci u kojoj visoku poziciju zauzima Benjamina Karić, rođena Londrc, ista  ona kojoj je dao podršku u ignoriranju zahtjeva LGBT zajednice.

Nije samo Redžo Lemezan stao uz Benjaminu Karić kada je gradonačelnici Sarajeva bilo najteže i najpotrebnije. „Ja sam zaista zahvalna ministru Rami Isaku za sve što je profesionalno učinio kada sam ja bila izložena izuzetno jakim i velikim prijetnjama od strane gospodina Amira Gross Kabirija. On je tada sa položaja svoje funkcije, a i lično, meni dao podršku“. Ovim je riječima u nedavnom intervjuu gradonačelnica Karić-Londrc objasnila kako se nedavno zatekla u ugodnom društvu sa federalnim ministrom policije tokom zajedničkog boravka u Istanbulu. Gradonačelnica je kazala da se tada prvi put srela sa ministrom policije, što iznenađuje, budući da je doktor Ramo Isak, kako je govorio, jedan dio svoje akademske karijere apsolvirao na fakultetu u Travniku na kojem je Karić-Londrc bila profesorica.

BENJAMINA KARIĆ LONDRC I RAMO ISAK

Ramo Isak poznat je, pored ostalih vrlina i govornih mana, po tome što ne škrtari na izljevima podrške: uoči izbora za načelnika sarajevske Općine Stari Grad podržao je Irfana Čengića, još jednog kolegu koji baš nije sasvim siguran gdje je, kada i kako stekao univerzitetsku diplomu. „Ministar Isak smatra kako je Čengić kroz svoje političko djelovanje dokazao da je sposoban da obavlja funkciju načelnika“, navedeno je u službenom saopćenju FMUP-a.

ISAK ZA VRISAK

Sastanku sa ministrom federalnog MUP-a, pored Čengića, prisustvovao je Vedad Deljković, vijećnik u Gradskom vijeću Sarajeva i Općinskom vijeću Starog grada. Deljković, čija je, kako su navodili mediji, manje-više cijela familija uhljebljena na budžetu (sa izuzetkom dajidže Dina Merlina) prethodno je izbačen iz Stranke demokratske akcije. I on se, poput Redže Lemezana i Rame Isaka isticao podrškom gradonačelnici Karić-Londrc:  energično se protivio da se na spomeniku žrtvama na Kazanima navede ko je pobio nedužne civile, uglavnom sarajevske Srbe. Nakon što je isključen iz Stranke demokratske akcije (naravno ne zbog tog protivljenja), Deljković je vrlo brzo pronašao novu političko gnijezdo. „Demokratska fronta nije  opterećena kriminalnim i korupcijskimm aferama...stoga svoj politički aktivizam upravo želim nastaviti kroz demokratsku frontu na čelu sa predsjednikom Željkom Komšićem“, kazao je tokom skromne svečanosti na kojoj je primljen u (n)ovu političku familiju.

Činilo se tada da bi Deljković mogao biti kandidat DF-a za fotelju načelnika Starog Grada koja je ostala prazna nakon hapšenja Ibrahima Hadžibajrića. Ali, krivo se učinilo: umjesto toga on je osigurao da njegov novi stranački šef Željko Komšić podrži Irfana Čengića mnogo eksplicitnije i iskrenije od njegove matične stranke SDP-a BiH!?

Ubrzo nakon što je Čengić postao načelnik Starog Grada, stigao mu je novi paket podrške. U SDP BiH su se učlanili odbornici u Gradskoj Skupštini Sarajeva Jasmin Skorupan i Seid Škaljić. Njih dvojicu je prije tri godine Irfan Čengić prozvao kao krivce za neizbor Bogića Bogićevića za gradonačelnika Sarajeva. „Javno su proklizali Jasmin Skorupan i Seid Škaljić koji su obećali da neće. Dobio sam  poruku gdje su mi ljudi rekli na koga da pazim, nisam vjerovao da je poruka prava“, govorio je aktuelni načelnik Starog Grada za svoje nove stranačke kolege. Koji imaju samo koji dan više staža u SDP-u od Redže Lemezana.

SKORUPAN I ŠKALJIĆ NA PRIJEMU U ČLANSTVO SDP-a

„Škaljić i Skorupan su u Gradskom Vijeću i ne mogu ništa negativno reći... Od prvog dana podržavaju sve što je dobro i kvalitetno“, kazala je Karić-Londrc o novim partijskim drugovima. Prvo što su „dobro i kvalitetno“ za gradonačelnicu uradila dvojica friških SDP-ovaca bilo je poniženje Bogića Bogićevića nakon kojeg se on povukao osatavljajući prostor za izbor Londrc-Karićeve.

BOGIĆ I BATINA

Zbog kriminalnih radnji, trgovine utjecajem prilikom (ne)izbora Bogića Bogićevića optužen je bivši gradonačenik Abdulah Skaka kojem se sudi pred sarajevskim Općinskim sudom. Optužnica ga tereti da je „obećavao razne pogodnosti, između ostalog i novac vijećnicima, uoči izbora predsjedavajućeg Gradskog vijeća i gradonačelnika da glasaju po njegovim uputama, a sve kako Bogić Bogićević ne bi mogao biti izabran za gradonačelnika, odnosno kako bi se optuženi Skaka moga kandidirati i biti izabran za drugi mandat na toj poziciji“.

Gradonačelnica Karić-Londrc ne vidi problem što je na tu funkciju izabrana nakon sveobuhvatne kriminalne operacije njenog prethodnika i njegovih plaćenika.  

„Tužilaštvo se bavilo neizborom Bogićevića za gradonačelnika i da će oni reći da li se radilo o trgovini ujecajem“, odgovorila je ovih dana „najmlađa doktorica prava“ koja, eto ne zna, prvo, da je Tužilaštvo to „djelo“ već uvrstilo u svoju optužnicu, kao ni, drugo, da o tome da li se radilo o trgovini utjecajem“, ne odlučuje tužiteljstvo nego sud.

O čemu govori ovaj začarani (deveti) krug „davača podrške“, umrežene, solidarne političke banalnosti koji je zarobio Sarajevo, njegove institucije, razvoj, demokratsku budućnost? O čemu svjedoče svi ti Lemezani, Karićke, Čengići, Deljkovići, Skorupani...ta beskrupolozna karijeristička menažerija, lišena ikakve ideologije i vrjednosnih standarda? Naravno da potvrđuju staru istinu da se sličan sličnom raduje i „podržava“ i da se niko ko drži do svog digniteta, morala i ukusa ne želi pojeftiniti, niti upeksiniti sudjelovanjem sa njima u bilo kom javnom i tajnom poslu, koji ne može biti drugačiji nego toksičan, nedoličan i prizeman.

Kada Ramo Isak, osoba netaknuta elementarnom kulturom i pristojnošću kaže da ga nakon „džume u Begovoj džamiji narod pozdravlja i hvali skoro kao Aliju Izetbegovića“, ne treba u to sumnjati: to su one džematlije kojima gastro-populistitkinja Karić Londrc dijeli bajramske baklave, dakle glasači Čengića, Škaljića...

„Jeste li ikad osjetili posebnu vrstu stida prisustvujući nečijoj nepriličnoj predstavi, ponašanju, nekim budalaštinama neduhovitog komedijaša. To je obezličen, skoro metafizički stid zbog nedostojanstva nekog ljudskog bića“. Ovako je prije više od pola stoljeća pisala i pitala američka filozofkinja Ayn Rand, čiju je knjigu sabranih eseja „Kapitalizam- nepoznati ideal“ prije godinu dvije obavio sarajevski izdavač „Impruva“.

Je li (i) nekoga od vas napao „metafizički stid“ zbog toga što ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine ne zna geografiju? Ili što se pred kamerama jedan neotesani proruski filofašista šegači sa vašim ubogim, neprohodnim entitetskim premijerom?  Ako se oni toga ne stide, morao bi barem neko to učiniti umjesto njih!